Hajduk je našao rješenje za poziciju desnog beka – na posudbu s mogućnosti otkupa doveo je BiH reprezentativca Darka Todorovića.

Premda rođen u Bijeljini (5. svibnja 1997.), Todorović se s obitelji vratio u rodnu im Tuzlu, gdje je i počeo trenirati nogomet s 10 godina u školi nogometa Klub 7. Prigrlio je tad sport kojeg je trenirao njegov šest godina stariji brat Davor. Kroz nogometni razvoj bio je primarno desno krilo te je privukao pozornost Slobode kamo je prešao 2013. godine. Ubrzo je postao i U-17 reprezentativac BiH.

Nije dugo trebao čekati za debi u tuzlanskom klubu – ušao je 11. travnja 2015. zadnje 24 minute umjesto Stefana Čolovića u 1-0 gostujućem porazu od Zrinjskog. Međutim, nije baš da je preskočio generaciju, u sezoni 2015./16. je nastupio također tek dva puta, a prvi je start od prve minute, također u gostujućem porazu od Zrinjskog, imao 15. svibnja 2016. kad je već bio i standardni U-19 reprezentativac. Već se tada više profilirao kao alternacija nedodirljivom desnom beku, pa i kapetanu Samiru Efendiću nego kao zamjena nizu igrača koja su se rotirala na desnom krilu (Elvis Sarić, Kiso Ordagić, Veselinović, Grahovac).

Veću je minutažu počeo dobivati u sezoni 2016./17., izmjenjujući se s Efendićem, naročito na proljeće te je tako došao do 16 nastupa u kojima je zabilježio gol i asistenciju. Iako je pokazivao dobre ofenzivne karakteristike, još se nije navikao na poziciju beka defanzivno, što je znalo i stvoriti probleme ekipi, ali je vidno napredovao.

Nametnuo se na desnom beku odlaskom Efendića te je u ljeto 2017. postao standardan nakon čega je zaslužio i poziv u reprezentaciju u siječnju 2018. Premda je bilo sumnjičavih, igrama u reprezentaciji na desnom beku – je zaslužio i daljnje pozive. U klubu je paralelno gurnut na krilo i tamo je zabio i prve golove – Čeliku i Mladosti Simin Han. Na koncu bilo je jasno te sezone da je iznad razine Premijer lige i da bi se trebao prodati vani kako bi nastavio napredovati.

Spominjao se tada i Hajduk, ali dobio je primamljiviju ponudu – u svoje ga je redove, za 450.000 eura, doveo Red Bull Salzburg. U Salzburgu je, naravno, imao ispred sebe jednu od zvijezda ekipe – nezamjenjivog Stefana Lainera, ali je u startu dobivao solidan broj prilika – kako je Red Bull igrao na dvije trake, u kvalifikacijama za EL, pa u skupinama EL, Todorović bi popunio Lainerovu poziciju ili poziciju lijevog beka, iskusnog Andreasa Ulmera, dok je u ostalo vrijeme grijao klupu. Tri mjeseca sezone su mu ukupno odnijele i ozljede da bi na kraju došao do 12 nastupa, uz dvije asistencije. Lainer je prodan na ljeto 2019. za 12.5 milijuna eura u Borussiju Mönchengladbach, ali Todorović nije zamišljen kao njegov nasljednik – za to je doveden, za 5 milijuna eura, Rasmus Nissen Kristensen, uz Patricka Farkasa koji se tek oporavio od ozljede križnih ligamenata.

Todorović je potom poslan u 2. Bundesligu – njemačku naravno, u Holstein Kiel, na posudbu. Njihov je prvi izbor Jannick Dehm slomio nogu, pa su doveli Todorovića i Ingolstadtovog Phila Neumanna. Todorović kreće kao prvi izbor, ali nakon par ne naročito impresivnih nastupa, trener Schubert kreće eksperimentirati sa taktikom, mijenja sustav na 3-4-3, a potom vraća 4-4-2, ali priliku daje defenzivnom veznom Ignjatovskom na beku umjesto Todorovića.

Ubrzo je smijenjen, pa idući trener, Werner, vraća Todorovića, ali ga tri utakmice kasnije sjeda na klupu i “za stalno” na toj poziciji drži Neumanna. Todorović je opet dobio priliku tek nakon Neumannove ozlijede, ali nije dugo igrao.

Nije mu sigurno pomogao ni incident kad je koncem prosinca prošle godine u Tuzli sudjelovao u prometnoj nesreći koja je srećom prošla bez žrtava. Počele su se čuti tada i glasine o nesportskom životu. Na kraju, u Holsteinu skuplja tek devet ligaških nastupa.

U Hajduku će Todorović dobiti priliku revitalizirati karijeru koja je “sletjela” onoliko brzo koliko je “poletjela”, mušice mu kod navijača neće proći, a u klubu se moraju nadati da ih je prerastao i da će dati sve od sebe vratiti karijeru na pravu putanju.