Kao jedini hrvatski predstavnik u europskim klupskim natjecanjima, Dinamo će ove sezone u Ligi prvaka igrati u vrlo atraktivnoj skupini E gdje će se susresti s Milanom, Chelseajem i Red Bull Salzburgom. Premda bi na prvi pogled, s marketinške strane, skupina s Bayernom, Barcelonom i Interom bila čak i atraktivnija, nesumnjivo je da će ogledi s talijanskim i austrijskim prvakom te engleskim prošlogodišnjim osvajačem Lige prvaka napuniti maksimirski stadion, a igrači Dinama dobiti priliku iskazati se na najvećoj klupskoj nogometnoj pozornici. Skupina u kojoj će igrati zagrebački klub svakako je teška, ali realno, da je izvučen i u nekoj drugoj grupi, situacija ne bi bila puno drugačija.

Gerry Cardinale, vlasnik AC Milana, je 61-godišnji biznismen, investitor, filantrop, financijski stručnjak i poduzetnik rodom iz New Yorka koji je ujedno i stvorio tvrtku RedBird Capital. Školovao se na Harvardu i Oxfordu i nakon toga 20 godina radi u kompaniji Goldman Sachs. FOTO: AC Milan

Ono što budi nadu u kakav takav rezultatski optimizam činjenica je da Dinamo više nije onaj klub od prije desetak godina, kada je natjecanje Lige prvaka uredno završavao na posljednjem mjestu skupine, bez osvojenog boda i poražavajućom gol razlikom u šest susreta. Iz godine u godinu, iz sezone u sezonu, Dinamo je skupljao europsko iskustvo te ga prije dvije sezone okrunio konačnim “prezimljavanjem u Europi” plasiravši se u četvrtfinale Europa lige. Nije, stoga, nemoguće da Dinamo ove sezone u skupini u kojoj se nalazi pomrsi račune favoritima, prvenstveno Milanu i Chelseaju, te odigra dva ravnopravna susreta sa Salzburgom. Jer upravo bi se na ta dva susreta sa Salzburgom, koja se jedan za drugim igraju u listopadu u sklopu trećeg i četvrtog kola razigravanja po skupinama, Dinamo trebao najviše usredotočiti. Naravno, to je puno lakše napisati nego učiniti, prvenstveno zato što Red Bull Salzburg nije tamo nekakva bezvezna ekipa iz nekakve bezvezne lige koja je zalutala u Ligu prvaka. Riječ je o ozbiljnom klubu, o ozbiljnom nogometnom projektu iza kojeg stoji jedna od najvećih kompanija na svijetu, koja se bavi prodajom energetskih pića. To je konglomerat za koji je izračunato da je samo 2019. godine prodao po jednu limenku pića svakoj živućoj osobi na planeti, što mu je donijelo profit od preko šest milijardi dolara.

Slovenac Benjamin Šeško velika je nada RB Salzburga kojeg je želio kupiti Manchester United, ali austrijski klub nije bio zainteresiran. FOTO: Igor Soban/PIXSELL

Osnivači kompanije Red Bull su austrijski biznismen Dietrich Mateschitz i tajlandski biznismen Chaleo Yoovidhya. Njih dvojica upoznala su se 1982. godine tijekom Mateschitzevog poslovnog puta u Tajland, gdje je otkrio da mu je za probleme s naglom promjenom vremenske zone uslijed dugotrajnog leta (tzv. jet lag) pomoglo energetsko piće koje je proizvodila i prodavala Chaleova kompanija. Nakon što su uvidjeli veliki marketinški potencijal, njih dvojica udružila su se kako bi novo energetsko piće dovela na teritorij Europe, gdje su za potrebe ovdašnjeg tržišta modificirali formulu njegove izrade te proizvod nazvali Red Bull. Godine 1987. osnovali su istoimenu kompaniju sa sjedištem u Austriji, uz dogovor da će obojica imati po 49 posto vlasničkog udjela, dok će ostalih dva posto udjela biti u rukama Chaleova sina Chalerma. Energetsko piće Red Bull vrlo brzo je našlo svoj put do mladih sportskih profesionalaca koji su ga počeli koristiti, a sam brend je nakon toga eksplodirao diljem Europe tijekom devedesetih. Godine 1997. Red Bull je stigao u SAD, gdje je u roku od samo jedne godine preuzeo 75 posto tržišta. I u tom trenutku Mateschitz i Chaleo postaju milijarderi. Godine 2012. procijenjeno je da je svaki od njih težak 5,3 milijarde dolara, a trenutno se Red Bull proizvodi nalaze u preko 180 zemalja svijeta. S tako velikom zaradom koja je stigla u relativno kratkom roku, kompanija se, logično, odlučila proširiti i na druga područja. A za Red Bull nije bilo boljeg od sporta.

Todd Boehly (46), vlasnik Chelsea, stvorio je prije sedam godina Eldridge Industries, kompaniju koja u svom vlasništvu ima dionice u osamdeset različitih financijskih, medijskih, sportskih i tehnoloških tvrtki. On je također suvlasnik bejzbolske ekipe Los Angeles Dodgers i košarkaške NBA ekipe Los Angeles Lakers. FOTO: IMAGO/PA Images/GuliverImage

Danas je kompanija Red Bull prisutna u svijetu motociklizma, nogometa, hokeja na ledu, ekstremnih sportova, pa čak i glazbe i televizije. No ono što je najvažnije jest činjenica da kompanija u svemu tome nije prisutna samo kao logo, kao ime koje će određeni sportaš ili određena ekipa promovirati kako bi se u dućanima prodala još koja limenka pića više. Red Bull je, prvenstveno u svijet moto utrka i nogometa, ušao s pomno izrađenim planom koji se nije očitovao isključivo u marketinškom jačanju brenda, već i u želji da se ostvare određeni sportski rezultati. Godina 2005. označila je prekretnicu za kompaniju jer je tada osnovana konstruktorska kompanija Red Bull Racing, koja se od tada natječe u Formuli 1 te je kupila dotadašnji klub Austria Salzburg i preimenovala ga u ime koje je poznato danas – Red Bull Salzburg. Što se tiče Formule 1, najveći uspjeh do danas Red Bull Racing ostvario je u razdoblju od 2010. do 2013. godine, kada je četiri godine zaredom bio konstruktorski prvak natjecanja, dok je njegov bolid vozio također četverostruki prvak Sebastian Vettel. Osim Red Bull Racinga, kompanija je od 2006. godine u Formuli 1 imala i drugu konstruktorsku ekipu – Toro Rosso. Riječ je o talijanskoj kompaniji u vlasništvu Red Bulla (Toro Rosso na talijanskom znači Red Bull), a koja je 2020. godine promijenila ime u Scuderia AlphaTauri kako bi promovirala istoimeni modni brend. Premda joj je službeno sjedište u Italiji i vodi se kao talijanski konstruktor u motociklističkom sportu, vlasnik Scuderije AlphaTauri je austrijski Red Bull i zapravo se radi o sestrinskom timu Red Bull Racinga koji je prvenstveno osnovan kako bi se u njemu “isklesali” mladi vozači prije nego što eventualno prijeđu u Red Bull Racing ili kod nekog drugog, jačeg konstruktora.

Red Bull je u nogomet ušao s planom koji se nije očitovao isključivo u marketinškom jačanju brenda, već i u želji da se ostvare sportski rezultati

Uspjesi nogometnog kluba s kojim će Dinamo odigrati dvije utakmice u razigravanju po skupinama još su i veći od onih iz Formule 1. Do trenutka preuzimanja vlasništva nad ekipom, Austria Salzburg triput je bio prvak austrijske Bundeslige, a u europskim natjecanjima najveći uspjeh mu je bilo finale kupa UEFA 1994. godine koje je izgubio od Intera (tada je trener kluba bio pokojni Otto Barić). Otkad je klub preuzeo Red Bull, u UEFA-inim natjecanjima još ga čeka neki značajniji iskorak, ali je zato na domaćoj fronti itekako uspješan. Salzburg je u posljednjih devet godina devet puta osvajao prvenstvo austrijske Bundeslige, a sveukupno do danas ima osvojenih 16 naslova prvaka Austrije, što znači da je od 2005. godine do danas prvakom postao čak 13 puta. Onih rijetkih godina kada nije bio prvakom, Salzburg je sezonu završavao na drugom mjestu tako da se s pravom može reći da se radi o najuspješnijem austrijskom klubu u posljednjih 20 godina. No slično kao i u slučaju s Formulom 1, Red Bull Salzburg služi prvenstveno kao poligon za mlade, nadolazeće igrače koji će kasnije zaigrati u jednom drugom, jačem, većem klubu – RB Leipzigu koji se natječe u njemačkoj Bundesligi. Jer otkad se ubacila u svijet nogometa, kompanija Red Bull nije kupila samo jedan klub, već nekoliko njih, među kojima je svakako najistaknutiji upravo RB Leipzig. Od 2010. godine pa sve do danas čak je 17 nogometaša iz Salzburga prešlo u Leipzig, među kojima su Hee-chan Hwang, Dayot Upamecano i Naby Keïta. Politika austrijskog kluba poprilično je jasna i jednostavna: pronaći što bolje i što mlađe nogometne talente, proći s njima iskustvo austrijske Bundeslige koja je zapravo odskočna daska za njemačku Bundesligu, odnosno RB Leipzig, kako bi ih onda za pozamašne iznose prodali u najistaknutije svjetske klubove poput Liverpoola, Bayern Münchena i sličnih. Najnovija akvizicija RB Leipziga iz Salzburga je 19-godišnji slovenski napadač Benjamin Šeško za kojeg je Leipzig platio Salzburgu 20 milijuna eura, ali koji će u njemačkom klubu zaigrati tek od 1. srpnja iduće godine. Tijekom ljeta nekoliko prominentnih europskih klubova, na čelu s Manchester Unitedom, izrazilo je interes za mladog Slovenca, ali Salzburg je sve ponude odbio, nakratko se i našalivši s Unitedom putem svog službenog profila na društvenim mrežama istaknuvši da klub iz Manchestera može dobiti Šeška za 300 milijuna funti i Brunu Fernandesa.

Dietrich Mateschitz je 1987. godine osnovao kompaniju za proizvodnju energetskog pića, 10 godina kasnije, ulaskom na američko tržište, postao je milijarder. FOTO: imago images/Eibner Europa/GuliverImage

Dolazak Red Bulla u svijet nogometa nije prošao bez kontroverzi. Kada je kompanija otkupila Austriju Salzburg, Dietrich Mateschitz izjavio je da je riječ o “potpuno novom klubu bez ikakve povijesti”. Drugim riječima, Red Bull Salzburg nije imao namjeru preuzeti dotadašnju povijest Austrije Salzburga, što se nikako nije svidjelo navijačima, ali ni austrijskom nogometnom savezu koji ih je vrlo brzo prisilio da na službenoj internetskoj stranici kluba ipak moraju navesti sve povijesne rezultate kluba koji su kupili. Potpuna promjena vlasništva, imena kluba, logotipa, grba, pa čak i tradicionalnih boja dresova – iz ljubičasto-bijelih u crveno-bijele kako bi odražavali brend Red Bulla – navela je veliki broj navijača na bojkot, kritizirajući ulazak tako velike kompanije u svijet nogometa i prozivajući da se takvim potezima sam sport suviše komercijalizira.

Od svih klubova engleske Premier lige Chelsea je ovoga ljeta uvjerljivo najviše trošio, Todd Boehly za pojačanja je izdvojio 300 milijuna eura

No komercijalizacija nogometa nije, naravno, počela s Red Bullom. Nekoliko godina prije što će Red Bull ući u nogometni svijet, ruski oligarh Roman Abramovič, za kojeg je do tog trenutka na svijetu čula možda šačica ljudi, odlučio je kupiti londonski klub Chelsea. Igrom slučaja, Chelsea je također jedan od Dinamovih protivnika u skupini ovogodišnje Lige prvaka. Koliko god se o Abramoviču prije te 2003. godine malo znalo, danas se zna i previše. Nakon otkupa vlasništva nad klubom, Chelsea je u sljedećih gotovo dvadeset godina postao jedan od najjačih i najprepoznatljivijih klupskih brendova na svijetu, a prošle godine je drugi put u svojoj povijesti na pomalo senzacionalan način osvojio Ligu prvaka, i to nakon što je na polovici sezone promijenio trenera. Ove godine je Premier liga prisilila Abramoviča na prodaju vlasništva nad klubom zbog njegove bliske povezanosti s Vladimirom Putinom. Na čelo Chelseaja tako je stigao američki biznismen Todd Boehly, koji ovog ljeta nikako nije štedio na brojnim transferima koje je klub odradio. U ekipu su došli lijevi bočni Marc Cucurella za 65 milijuna eura, stoper Kalidou Koulibaly za 38 milijuna eura, krilni napadač Raheem Sterling za 58 milijuna eura te dva središnja vezna igrača Carney Chukwuemeka za 18 odnosno Cesare Casadei za 15 milijuna eura. S druge strane, klub nije baš pretjerano zaradio na odlascima, budući da su i Antonio Rüdiger i Andreas Christensen s još nekoliko drugih igrača otišli potpuno besplatno zbog isteka ugovora, dok je Romelu Lukaku u Inter tek posuđen za osam milijuna eura. Jedini posao vrijedan spomena što se tiče prodaje igrača Chelsea je ostvario odlaskom Tima Wernera za 20 milijuna eura te Emersona za 15 milijuna eura. Kada uzmemo u obzir da je u ljeto 2020. godine Werner u Chelsea stigao za 58 milijuna eura, lako dolazimo do zaključka da je Boehlyjeva era u klubu iz zapadnog Londona, barem kada su transferi u pitanju, započela s debelim minusom. Od svih klubova engleske Premier lige, Chelsea je ovoga ljeta uvjerljivo najviše trošio, a ukupan iznos doseže nešto manje od 300 milijuna eura koliko je Boehly izdvojio na pojačanja. Nadamo se da ćemo neka od tih pojačanja vidjeti i u Maksimiru u prvom kolu Lige prvaka, s Thiagom Silvom, Mendyjem, Reeceom Jamesom, Kaijem Havertzom i ostatkom ekipe.

Španjolac Marc Cucurella jedan je u nizu igrača koje je ovoga ljeta kupio Chelsea, doveli su ga iz Brightona i platili 65 milijuna eura. FOTO: IMAGO/Colorsport/GuliverImage

Pored Chelseaja još jedan veliki klub koji ćemo ove sezone gledati na Maksimiru jest Milan. Ovaj talijanski klub, nekad uz Manchester United i Real Madrid jedan od triju najvećih klubova na svijetu, prošle sezone osvojio je svoj prvi naslov prvaka Serie A nakon više od deset godina, što dovoljno govori o rezultatskoj krizi u kojoj se našao nakon zlatnog razdoblja devedesetih i ranih 2000-ih. Baš poput londonskog kluba, i Milan je ovoga ljeta promijenio vlasnika – i baš poput vlasnika londonskog kluba, i njegov je Amerikanac. Točnije, radi se o RedBird Capital Partners, američkoj investicijskoj tvrtki na čijem se čelu nalazi Gerry Cardinale, 61-godišnji popularni biznismen, investitor, filantrop, financijski stručnjak i poduzetnik rodom iz New Yorka, koji je i stvorio tvrtku RedBird Capital.

RedBird Capital Garryja Cardinalea ima udio vlasništva u klubovima kao što su Liverpool, NBA klub Boston Celtics te francuski klub Toulouse u Ligue 1

U svojem portfelju kompanija već ima udio vlasništva nad klubovima kao što su Liverpool u Premier ligi, košarkaški klub Boston Celtics u NBA ligi te francuski klub Toulouse u Ligue 1. S novim vlasnikom Milan se ovoga ljeta pojačao s belgijskim čudom, 21-godišnjim Charlesom De Ketelaerom za kojeg je Club Bruggeu platio 32 milijuna eura, a u klub su stigli i Alessandro Florenzi iz Rome te Divock Origi iz Liverpoola koji bi trebali učvrstiti obranu, odnosno napad, talijanskog prvaka za narednu sezonu. Premda je nekad slavna Serie A već neko vrijeme u konstantnom opadanju – prije nekoliko tjedana članak na internetskoj stranici Goal.com nazvao ju je Serijom B Europe – nesumnjivo je da je Milan još uvijek izuzetno atraktivan – ne samo kao suparnik Dinamu, već i za navijače te općenito zaljubljenike u nogometnu igru. Sva tri suparnika s kojima se zagrebački Dinamo susreće ove sezone u Ligi prvaka, zaslužuju punu pozornost i, prije svega, igračku i taktičku stopostotnu spremu bez koje će se teško ostvariti bilo kakav rezultat. A treće mjesto i nastavak natjecanja u Europa ligi na proljeće svakako je primarni cilj.