Objavljeno u Nacionalu br. 584, 2007-01-23

AUSTRIJSKA POLICIJA otkrila je da su vlasnici tajnih računa na koje je konzultant Drago Maček transferirao 4 milijuna dolara Siniša Poljak i čelni ljudi Brodosplita Goran Vukasović i Ante Luetić

Afera ”Brodosplit” ide svome kraju. Tomu, između ostaloga, treba zahvaliti austrijskoj policiji i istražnim organima koji su sredinom prosinca 2006. godine uputili u Zagreb izvještaj o završetku istrage o pranju novca splitskog brodogradilišta Brodosplit preko računa zagrebačkog poduzetnika Drage Mačeka. U svojem Izvještaju od 15. prosinca 2006. godine, austrijska policija između ostalog otkriva i vlasnike i korisnike triju računa na koje je Drago Maček transferirao 4 od ukupno 6 milijuna dolara, koliko je Brodogradilište Split oštećeno potpisivanjem nepovoljnog Ugovora i tzv. Pobočnih pisama s njemačkim brodovlasnikom ”Vesselsom” 15. srpnja 2005. godine. MUP, Državno odvjetništvo i radni tim za suzbijanje korupcije, na čijem je čelu zamjenik državnog odvjetnika Mladena Bajića, iskusni profesionalac Lazo Pajić, tako su prije više od mjesec dana dobili dokaze da su vlasnici triju računa predsjednik Uprave Brodosplita Goran Vukasović, direktor Sektora proizvodnje i komercijale Ante Luetić i Siniša Poljak, bivši potpredsjednik Nadzornog odbora Brodosplita i organizacijski tajnik HDZ-a, dugogodišnji bliski prijatelj premijera Ive Sanadera. ”Sasvim sigurno“, potvrdili su nam s mjerodavnog mjesta, ”takvu informaciju je zaprimio i premijer Sanader. Međutim, informacija pristigla iz Austrije ostavlja otvorenim pitanje i četvrtog sudionika u ovoj transakciji, za koga se opravdano pretpostavlja da je u Hrvatskoj utjecajna ili visoko pozicionirana osoba“, istakao nam je dobro informirani sugovornik.

Sada treba tražiti odgovor je li novac bio za one koji su ga primili na račun ili su oni bili samo usputna stanica za njihove politčke zaštitnike, sponzore i mentore. Kako su svi javno tražili, uključujući i premijera da istraga što prije završi i da se objave rezultati, postavlja se pitanje zašto se o rezultatima šuti, zašto se krije ime ‘četvrtog čovjeka’ i zašto se ne podižu krivične prijave. Odgovor je samo jedan – netko nekoga štiti. Austrijanci su u slučaju ”Brodosplit” zbog sumnjive transakcije od 4 milijuna dolara, pristiglih na Mačekov neaktivni račun kod austrijske banke s Cipra, još početkom ožujka 2006. godine zatražili suradnju i pomoć hrvatskog Ministarstva unutrašnjih poslova. Taj su zahtjev hrvatski organi prikrili od javnosti, pokušavajući ”zamagliti” aferu ”Brodosplit” koja je buknula u travnju, mjesec dana kasnije, kada je Nacional otkrio anonimnu kaznenu prijavu i sklapanje štetnih ugovora o gradnji tankera u splitskom škveru s Vesselsom. I dok Austrijanci dostavljaju dragocijene informacije u istrazi oko afere ”Brodosplit”, splitska Policijska uprava čini sve da spasi prve ljude Uprave i Nadzornog odbora Brodosplita, na način da istragu usmjere prema potpredsjedniku Vlade Damiru Polančecu i saborskom zastupniku Miomiru Žužulu.

Kada se afera ”Brodosplit” sagleda od početka, činjenica da su uz Dragu Mačeka, posrednika u poslu sklapanja štetnog ugovora Brodogradilišta Split s Vesselsom, u njoj Vukasović, Luetić i Poljak, gotovo da nikoga nije iznenadila. Pitanje je tko je “četvrti čovjek“ i je li on razlog zbog kojeg hrvatski istražni organi i nakon ovih saznanja šute već više od mjesec dana, te se već više od pola godine prikrivaju frazom kako je ”istraga u slučaju Brodosplit pri kraju“.

Istovremeno, neodlučnost istražnih organa koristi splitska Policijska uprava, čiji Odjel za gospodarski kriminalitet u Krim-policiji, na čelu s načelnikom Ivanom Lozićem, te zamjenikom načelnika PU Antom Gudeljom, opstruira istragu, štiti Dragu Mačeka i čelnike Brodosplita, te prikriva njihove tragove. To radi na način da provodi istragu protiv bivših čelnika Brodosplita Milana Senjanovića, Predraga Čudinu, Franu Donadinija, Srđana Kovača, Gorana Cvitanića zbog posla s jednim drugim partnerom splitskog škvera, grčkim brodovlasnikom ”Karnessisom“. Ta, kako se kasnije pokazalo, izmišljena istraga trebala je splitskoj policiji kako bi u čitavu priču uvukli Damira Polančeca i Miomira Žužula.

Njih se pokušava upetljati u aferu ”Brodosplit” otkako su sredinom listopada 2006. godine, načelnik Ivan Lozić, u suradnji s Antom Gudeljom, Snježanom Županović i Maricom Kušetom, dvijema inspektoricama koje su u istrazi u Brodosplitu bile Lozićeve ”desne ruke“, u ime Odjela za gospodarski kriminalitet PU Split, splitskom Državnom odvjetništvu predali Posebno izvješće na 40 stranica protiv bivših čelnika Brodosplita.

Lozić je u Posebnom izvješću optužio bivše čelnike Brodosplita da su u poslu s grčkim brodovlasnikom počinili više kaznenih djela na štetu splitskog brodogradilišta. Lozić tereti skupinu da je u razdoblju od 2001. do 2005. godine počinila štetu društvu od 259.597.327 kuna, a u čitavu priču pokušava uplesti Miomira Žužula, koji se zbog niza afera povezanih s njegovim imenom Loziću učinio idealnom metom. Loziću se kao odlična okolnost učinila činjenica da je višegodišnji kooperant Brodosplita tvrtka Sklad-gradnja, koju vode braća Jozo i Slaven Žužul, rođaci Miomira Žužula. Kako braća Žužul, u brodogradilištu Split i Trogir, kao kooperanti koji upošljavaju oko 800 radnika, odrađuju posao antikorozivne zaštite, Loziću se činilo vrlo zgodnim na tom mjestu naći ”vezu“ prema Miomiru Žužulu. Ako je i bilo transfera i ”pranja novca“, upinjao se dokazati Lozić, to nisu odradili Maček, Vukasović i društvo, nego Miomir Žužul, preko računa svojih rođaka, koji posluju s Brodogradilištem Split. Istraga je pokazala, posebno nalazi austrijske policije, da Miomir, Jozo i Slaven Žužul nemaju nikave veze s kriminalnom aferom ”Brodosplit” i pranjem 6 milijuna dolara u poslu s Vesselsom. Ali, proteklih mjeseci Lozić je pričinio Žužulima i Sklad-gradnji niz neugodnosti, otvarajući neslužbenu istragu, pozivajući braću Žužul na obavijesne razgovore, tražeći službenu dokumentaciju na uvid, sve to opravdavajući potragom za izmišljenim inozemnim računima Sklad-gradnje. Sve kako bi MUP-u i Državnom odvjetništvu mogao pokazati kako ”tu nešto ima“, kako Posebno izvješće ima smisla, kako je na djelu potraga za tajnim računima u inozemstvu i kako postoji veza s bivšim čelnicima škvera.

Istovremeno, dok su neuspješno pokušavali stvoriti atmosferu u policiji i državnom odvjetništvu oko sumnji da su Miomir, Jozo i Slaven Žužul upetljani u aferu Brodosplit, Ivan Lozić, Ivan Merčep i Ante Gudelj potrudili su se da takve informacije stignu i do njihovih političkih istomišljenika, Ivića Pašalića, Ljube Ćesića Rojsa i grupacije političkih stranka koje su se okupile oko Pašalića u hrvatski desni blok. Utoliko su proteklih mjeseci upravo iz tih redova stizale ”povjerljive“ informacije kako je u aferu Brodosplit umiješan Mimomir Žužul, čime se osim na Žužula, iz desnog krila HDZ-a, bliskog Pašaliću, zapravo ”puca“ direktno na premijera Sanadera koji bi trebao biti krajnja žrtva cijele afere.

Neosporno je da su se Posebnim izvješćem Lozić i društvo angažirali u obrani aktualne Uprave Brodosplita, Drage Mačeka i Siniše Poljaka, te da od rujna sudjeluju u političkim obračunima kojima se želi prikriti stvarno počinjeni kriminal i pokazati kako su i ranije Uprave sudjelovale u sklandaloznim štetnim ugovorima. Tako je 9. rujna 2006. godine Ivan Lozić izravno pokušao odgovoriti od istinitog iskaza Zvonka Šegvića, na službenom obavjesnom razgovoru u Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj.

Šegvić je pozvan na obavijesni razgovor s djelatnicima hrvatskog Interpola, u trenutku kada se međunarodna istraga intenzivirala. Načelnik Odjela za gospodarski kriminala Ivan Lozić presreo je člana Nadzornog odbora Brodosplita Zvonka Šegvića na hodniku, pozvao ga u svoju sobu i nagovarao da da iskaz po kojem u poslovima Brodogradilišta Split s Vesselsom nije bilo nikakvih štetnih i kriminalnih radnji. Tako je Lozić pokušao izravno utjecati na iskaz Zvonka Šegvića koji se jedini u Nadzornom odboru u srpnju 2005. godine nije izjasnio u korist prihvaćanja ugovora s Vesselsom. Lozić u svojoj namjeri nije uspio.

K tomu, 9. studenog 2006. godine, po Lozićevoj uputi, u uredu predsjednika Uprave Brodogradilišta Split Gorana Vukasovića održan je zanimljiv sastanak. U istom kabinetu u Brodosplitu, dvije inspektorice Odjela za gospodarski kriminalitet Snježana Županović i Marica Kušeta, koje od pravog dana rade na slučaju Bodosplit, održale su istovremeno zajednički razgovor s predsjednikom Uprave Goranom Vukasovićem, direktorima Antom Luetićem i Dubravkom Klarićem, posrednikom u poslu s Wesselsom Dragom Mačekom i vlasnikom kompanije Reichardom Vesselsom. Umjesto službenih informativno- obavjesnih razgovora u Policijskoj upravi, kamo su pozvani brojni drugi ispitanici, inspektorice Županović i Kušeta održavale su višesatni zajednički radni dogovor u Brodosplitu, što je protivno pravilima provođenja objektivne policijske istrage. Radilo se o pomno dogovorenom razgovoru između Vukasovića, Lozića i Mačeka, kako bi se uskladili službeni iskazi. To samo ukazuje na namjernu opstrukciju istrage i baca izravnu sumnju da je u pitanju korupcija djelatnika Odjela za gospodarski kriminal PU Split.

Kada ni to nije dalo očekivane rezultate, Ivan Lozić je istragu želio usmjeriti prema potpredsjedniku Vlade Damiru Polančecu. U Posebnom izvješću, koje tereti bivšu upravu Brodosplita, Ivan Lozić izravno sumnjiči Damira Polančeca da se tajno sastajao s grčkim brodovlasnikom Spirosom Karnessisom, kome su navodno pogodovali bivši čelnici Brodosplita. Lozić tako Polančecu imputira da je i on sudjelovao u, navodnom, pogodovanju ”Karnessisu“, koji je u splitskom brodogradilištu, višegodišnjim narudžbama brodova, ostavio u Splitu pola milijarde dolara. Lozić na stranici 28. Posebnog izvješća navodi: ”Također smo utvrdili da se Spiros Karnessis obratio Vladi RH dopisom od 31. kolovoza 2006. godine, u kojem je zatražio prijem kod potpredsjednika Vlade RH Polančeca.

U svom dopisu Karnessis nudi preuzimanje ugovora zaključenih s njemačkim brodovlasnikom ”Wesselsom“ o gradnji novogradnji 456-459. Dana 19. rujna 2006. godine, Društvo je sastavilo Očitovanje o suradnji s tvrtkom European Navigation, na zahtjev Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, iz kojega je razvidno da su ukupni gubici Društva ostvareni iz poslovnog odnosa s tvrtkama iz Karnesssis grupacije u visini cca 150.000.000 USA dolara. Napominjemo da raspolažemo informacijama da je Polančec dana 19. rujna 2006. godine primio Karnessisa“, navodi u svojem Posebno izvješću Ivan Lozić.

Zapanjujuće je što se u Posebnom policijskom izvješću uopće navodi s kim se to potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo uopće sastaje, koga od poslovnih ljudi iz svijeta prima. Zapanjujuće je i to što splitska policija misli da ima pravo pratiti kretanje i poslovne aktivnost potpredsjednika Vlade Polančeca, ničim utemeljene sumnje protiv Polančeca i Karnesssisa otpremiti Državnom odvjetništvu, te nakon toga još i zatražiti da se redovito prate rezultati Polančecovih aktivnosti koje će se reflektirati na Brodogradilište Split. To praktički znači da su se i Polančec i Karnessis našli pod Lozićevom istragom.

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu u prosincu 2006. godine odbacilo je Lozićevo Posebno izvješće, jer sve optužbe koje je iznio na račun Senjanovića, Čudine i drugih, drži potpuno neutemeljenim. S time se složilo i Županijsko državno odvjetništvo u Splitu a takav nalaz prije više od mjesec dana upućen je glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću. Očigledno, još nije vrijeme za očekivati da će slučaj zlouporabe i sklapanja štetnih ugovora s Vesselsom, pranja 6 milijuna dolara i sticanja protupravne imovinske koristi iz toga posla, biti do kraja riješen. Osim pravnih na to, evidentno, utječu političke okolnosti. Aferu nije otkrilo ni odvjetništvo, ni policija, nego novine. Takav početak, očigledno traži i takav kraj. Na hrvatskoj krim-političkoj sceni ništa se ne miče na bolje bez pritiska javnosti.