McLaren je drugi najstariji i najuspješniji tim Formule 1, poslije Ferrarija. To je ekipa u čijim su bolidima za volanom sjedile legende kao što su Alain Prost, Ayrton Senna, Mikka Hakkinen, Emerson Fittipaldi, Lewis Hamilton, James Hunt i Niki Lauda, ali 2023. godina nije počela najbolje za vozače McLarena. U prvoj trci nove sezone, u Bahreinu, Lando Norris je zauzeo 17. poziciju, a mladi Australijanac Oscar Piastri morao je odustati već poslije 13 krugova, dok je dan kasnije u elitnom beogradskom naselju Dedinje Nikola Petrović svojim McLarenom 720S oborio tri stupa, udario u Opel Corsu i zaustavio se u zidu, pri čemu su dvije žene povrijeđene.

Udes se dogodio u Užičkoj ulici, gdje su živjeli jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito i bivši predsjednik SRJ Slobodan Milošević, a među sadašnjim stanarima su nekadašnji šef srpske države Tomislav Nikolić, Ružica Đinđić – udovica ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića, vlasnik Televizije Pink Željko Mitrović, biznismen Miroslav Mišković… Tu su i ambasade Kine, Iraka, Norveške, Rumunjske i Crne Gore, tako da brza vožnja i prometne nesreće u Užičkoj nisu česti.

Policija je vrlo brzo stigla na mjesto nesreće, ali i novinari, koji su zabilježili da su s McLarena odmah skinute registarske tablice i da je njegov vozač Petrović dugo sjedio s kapuljačom na glavi u policijskom automobilu i telefonirao. Izvjestitelji su tvrdili da ih je policija pitala kako su saznali za udes i „što rade tu“.

Što je u skladu s Petrovićevim statusom, a poznat je kao kum predsjednika Srbije i lidera Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandra Vučića. To kumstvo se često povezuje s Petrovićevim poslovnim pothvatima i bogatstvom, čiji je nivo naglašen tvrdnjom da McLaren 720S vrijedi više od 300.000 eura i da bi „prosječan Srbin“, uz službenu prosječnu plaću od oko 720 eura, morao za taj automobil raditi 35 godina.

Beogradski javni tužitelj naložio je da se protiv Petrovića podnese krivična prijava, zbog ugrožavanja javnog saobraćaja.

Vučić je svojevremeno, vjerojatno pretjerujući, čemu je sklon, izjavio da ima 75 kumova. Petrović važi za poslovno najuspješnijeg, ali Vučić tvrdi da to nema nikakve veze s njihovom bliskošću. Prije dvije godine Vučić je naveo da nema pojma što Petrović kupuje i čime se bavi te naglasio da je kum oduvijek bio bogat.

„Čovjek se cio život bavi privatnim biznisom, nemam nikakve veze s time… Nikad se nisam bavio privatnim biznisom, vozio njegovim autobusima, avionima ni bilo čime drugim… Riječ je o čovjeku koji je bio bogat puno prije politike, a jedinu vezu s državom imao je kada mu je tadašnji režim Demokratske stranke davao dozvole za neke hidroelektrane. U naše vrijeme ništa od toga nije dobio. Što privatno radi, to je njegova stvar“, izjavio je Vučić.

Petrović je rođen 1974. godine. Otac mu je bio jedan od direktora u nekada moćnoj beogradskoj firmi Energoprojekt, angažiranoj na gradilištima u Iraku, Kataru, Kuvajtu, Maleziji, Nigeriji, Panami, Peruu, Rusiji, Uzbekistanu, Zambiji, Zimbabveu. Petrović tvrdi da je diplomirani ekonomist, ali u službenoj biografiji ne navodi gdje je stekao to zvanje. Prema Petrovićevim riječima, u Švicarskoj se bavio uvozom, izvozom i prodajom sirovina iz Afrike, a zatim je radio na Londonskoj burzi. Po povratku u Srbiju osnovao je firmu koja je trgovala voćem i povrćem, a zatim je prešao u energetski sektor, kao direktor kompanije Eco Energo Group, uglavnom se baveći eksploatacijom zelene energije i izgradnjom hidrocentrala. Nakon što je 2012. godine Vučić postao najmoćniji čovjek u zemlji, bilo je vrijeme i da njegov drugar s basketa ispred zgrade u Novom Beogradu uđe u državnu službu, pa je Petrović imenovan za generalnog direktora Elektromreže Srbije (EMS), nacionalne firme čiji je posao distribuirati struju i to naplatiti.

Šira javnost je za njega prvi put čula tek tri godine kasnije, kada su petorica američkih kongresmena u pismu tadašnjem potpredsjedniku SAD-a Josephu Bidenu navela da su Vučićev stariji brat Andrej i Petrović „učvrstili utjecaj u energetskom sektoru, telekomunikacijama, infrastrukturi i svim drugim vodećim biznisima u Srbiji“. Ubrzo je Petrović optužen i da je od američke kompanije Continental Wind Serbia tražio dva milijuna eura, kako bi joj dozvolio da svoj vjetropark priključi na sistem EMS-a. Petrović je odbacio optužbe i izjavio da je na poligrafu dokazao da govori istinu, čime je ta priča, praktički, zapečaćena.

McLaren 720S vrijedi više od 300.000 eura, a ‘prosječan Srbin’, uz službenu prosječnu plaću od oko 720 eura, morao bi za njega raditi 35 godina. FOTO: McLaren

Direktorica Continental Winda tada je bila Ana Brnabić, koja je uskoro prešla u državnu službu, a od 2017. predsjednica je Vlade Srbije.

Nakon što mu je 2016. istekao četverogodišnji direktorski mandat, Petrović je napustio EMS, uz poruku da „firmu ostavlja u perfektnom stanju“, i vratio se privatnom poslu. Odbacio je tvrdnje da je „bahati čovjek koji vedri i oblači Srbijom, ne plaća kazne, baca državne pare na gradnju nekakvih hotela“. „Za jedne sam tajkun, za druge namještam poslove ortacima, za treće sam gazda pola restorana u Beogradu… Tako sam predstavljen u javnosti, a ništa od svega toga nije točno! To se i pokazalo kroz nekoliko presuda u sporovima koje sam pokrenuo za klevetu“, rekao je Petrović.

Ušao je u poslove s vjetroparkovima, solarnom energijom i malim hidrocentralama čiju struju, vrijednu milijune eura, kupuje država Srbija. Uz podršku Europske unije, Vlada Srbije izgradnju malih hidroelektrana podržava subvencijama, predviđenim za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora energije. Stanovnici područja u kojima se grade pojedine male hidrocentrale više puta su organizirali prosvjede, tvrdeći da one služe isključivo interesu investitora jer ugrožavaju životnu sredinu, izazivaju klizišta i oštećenja putova, utječu na promjene riječnih tokova i njihovo isušenje.

Petrović se bavi i uvozom lijekova, a prije dvije godine je od Stanka Subotića Caneta kupio aviokompaniju Air Posh. Navedeno je da je Petrović avion u vlasništvu Air Posha platio 100.000 eura iako mu je vrijednost veća od pola milijuna. Ubrzo po odlasku iz EMS-a Petrović i njegova supruga Maja postali su vlasnici dviju kuća – jednu su sagradili na Dedinju, dok su nedaleko odatle, u Košutnjaku, kupili zgradu koja je do tada bila u vlasništvu države i korištena je za potrebe diplomatskih predstavnika. Vrijednost dviju vila procijenjena je na četiri milijuna eura.

Vučić tvrdi da se od 2012. godine njegova imovina, kao i obitelji, „nije uvećala ni za dinar“. Petrović je, međutim, samo jedan od brojnih iz Vučićeva okruženja kojima je od 2012. „baš krenulo“. Bivši i sadašnji članovi vlade, državni službenici, direktori javnih poduzeća, poslanici parlamenta, rođaci i prijatelji, desetak godina poslije izborne pobjede SNS-a žive u većim stanovima i kućama, voze bolje automobile, na činjenicu da žive u „Vučićevo zlatno doba Srbije“ podsjećaju ih skupi satovi, odjeća i obuća poznatih firmi, novostečeno znanje o kvalitetnim vinima, profinjenim restoranima…

Kumske veze s predsjednikom Srbije često se povezuju s Petrovićevim poslovnim pothvatima i bogatstvom. FOTO: Milos Tesic/PIXSELL

Možda se i zbog toga, prema nedavno objavljenim rezultatima globalnog rangiranja zemalja po percepciji korupcije, Srbija našla u grupi država u kojima je korupcija raširena. U regiji je od Srbije lošija samo Bosna i Hercegovina. Prema globalnom rangiranju 180 zemalja i teritorija po percepciji korupcije u javnom sektoru, Srbija ima indeks 36 od 100 mogućih i pala je za pet mjesta na listi – na 101. poziciju. To je najlošija ocjena Beograda u proteklih 11 godina.

Prema podacima Europskog zavoda za statistiku Eurostata, 2021. godine Srbija je bila četvrta najsiromašnija država u Europi, na temelju mjerenja bruto domaćeg proizvoda po stanovniku i po standardiziranoj individualnoj potrošnji po stanovniku. Siromašnije od Srbije bile su Sjeverna Makedonija, Albanija i BiH.

Jedan od simbola zlatnog doba Srbije je naselje Beograd na vodi, koje je Vučić 2012. proglasio projektom od nacionalnog značaja, gdje će više od tri milijarde dolara iz Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) biti uloženo u oko dva milijuna četvornih metara poslovnog i stambenog prostora, uz otvaranje 200.000 novih radnih mjesta. Govorio je o izgradnji nebodera visokog 220 metara, koji je u međuvremenu skraćen za 50 metara, operi, više od 2000 apartmana čiji će kupci biti najbogatiji ljudi na svijetu. Tvrdio je da će taj projekt, ukupne vrijednosti osam milijardi dolara, u roku od šest do osam godina kompletnu privredu Srbije dovesti u vrh Europe i svijeta.

Prošlo je 10 godina, novih 200.000 radnih mjesta nije otvoreno, nema opere ni najbogatijih ljudi na svijetu, ali se Beograd na vodi i dalje širi, izgradnjom sve većeg broja stambenih zgrada. Ne sliči puno projektu kakav je u početku bio predstavljan, ali vlasti tvrde da čine sve kako bi njegovim žiteljima omogućile najviše standarde stanovanja.

A onda su mediji obaviješteni da će u subotu, 11. ožujka, vlasnici stanova u Beogradu na vodi blokirati promet u naselju. Navedeno je da se radi o prosvjedu zbog neispunjenih obaveza Beograda na vodi prema vlasnicima stanova, nerješavanja problema vezanih uz izvedene radove na zgradama Arcadia i Aurora i vode koja prodire u podzemne garaže, uz najavu pokretanja tužbe protiv nositelja projekta, građevinske kompanije i svih podizvođača.

Arcadia i Aurora na po više od 20 katova imaju po 244 stana različitih veličina – od studija do četverosobnih, i ukupno skoro 540 parking-mjesta.

Mediji su prenijeli tvrdnje stanara da su prevareni jer mnogo toga iz ugovora nije ispunjeno, protupožarni aparati ne rade, protupožarni putovi su zakrčeni, postoje problemi s fasadom, vodovodnim i kanalizacijskim cijevima, u garaže može svatko ući jer nisu ugrađena adekvatna vrata pa je dolazilo do krađa.

Najava prosvjeda u Beogradu na vodi od prvog trenutka zvučala je čudno jer se radi o osobama za koje se vjeruje da su privilegirane jer mjesto njihova stanovanja ukazuje na to da su financijski sjajno iskoristile vrijeme Vučićeve vladavine. Pored toga, za to naselje se vezuje i urbana legenda da su firme zainteresirane za sudjelovanje na državnim tenderima ili dobivanje posla neposrednom pogodbom, kao i pojedinci angažirani u unosnim djelatnostima, imali obvezu kupovati stanove u Beogradu na vodi. Zbog čega Beograd na vodi nema mnogo žitelja, već se stanovi uglavnom iznajmljuju.

Zato je malo tko bio iznenađen kada su se na uličnom prosvjedu u subotu, najavljenom za 20 sati, pojavili samo novinari. Koji su dobili objašnjenje da prosvjed nije ni bio zakazan, da se o problemima govorilo isključivo u internoj prepisci stanara unutar grupe na Viberu i da se ne zna tko je medijima poslao poziv.

Unatoč tome, i dalje se čini da u zamišljenom raju kakav je Beograd na vodi ima problema, baš kao i u još jednom Vučićevu vizionarskom projektu – aviokompaniji Air Serbia. Air Serbia je 2013. godine nastala na ruševinama Jugoslavenskog aerotransporta, odnosno kompanije Jat Airways. Vučić je za partnera u novom nacionalnom projektu izabrao „prijatelje“ iz UAE – kompaniju Etihad, koja je s više od 100 aviona bila treći po veličini avioprijevoznik na Bliskom istoku. Država Srbija je postala većinski vlasnik kompanije Air Serbia – s 51 posto, dok je Etihadu pripalo 49 posto. Etihad je uplatom 40 milijuna dolara, ali u vidu zajma, postao vlasnik skoro polovine srpske nacionalne aviokompanije. Država Srbija je, kao vlasnik 51 posto Air Serbije, preuzela obavezu da samo u toj 2013. plati više od 90 milijuna dolara, kao i sva dugovanja Jat Airwaysa procijenjena na više od 230 milijuna dolara. Nikada nije stigao odgovor na pitanje zašto u plaćanju duga ne bi participirao i Etihad, kao vlasnik 49 posto nove kompanije.

Ugovorom s partnerom iz UAE vlada u Beogradu obvezala se i da će njeni građani plaćati troškove koje Air Serbia napravi na beogradskom aerodromu i da će Naftna industrija Srbije novoj nacionalnoj kompaniji prodavati gorivo u pola cijene. Krajem 2015. Vučić je opisivao Air Serbia kao regionalnog lidera, a nekoliko mjeseci kasnije, povodom otvaranja direktne linije Beograd-New York, najavio je da letovi u SAD neće biti profitabilni naredne tri godine, ali je ocijenio da će pridonijeti povećanju američkih investicija, kao i prestižu Srbije kao „centra jugoistočne Europe“, s obzirom na to da prekooceanske letove nemaju ni Grčka, ni Bugarska, niti i jedna od bivših jugoslavenskih republika. Već 2018. godine, usprkos slaboj regionalnoj konkurenciji i ulaganju više od 200 milijuna eura iz državnog budžeta, Air Serbia nije odgovarala opisu lidera, već je više sličila na niskobudžetnog avioprijevoznika, ali uz skupe karte.

Od tada se udio Etihada u vlasništvu srpske kompanije s 49 posto smanjio na nešto više od 16 posto, pa se dobiva dojam da se Vučićevi prijatelji iz UAE povlače iz posla. Država Srbija sada posjeduje skoro 84 posto Air Serbije, nakon što je od 2020. uložila 115 milijuna eura u taj proces dokapitalizacije.

Vučić je nedavno, u potrazi za novim strateškim partnerom za Air Serbia, otputovao u Katar. Što je ukazalo na to da stotine milijuna eura upumpane u nacionalnu srpsku aviokompaniju nisu bile dovoljne. Vučić je poručio da je Air Serbia profitan i potpuno u srpskim rukama, ali da je ipak zamolio katarskog emira Tamima Bin Hamad Al Thanija da vidi mogu li pomoći i imaju li interes postati strateški partner.

Udes se dogodio na Dedinju gdje su živjeli jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito i bivši predsjednik SRJ Slobodan Milošević. FOTO: .M./ATAImages/PIXSELL

Usprkos, po Vučićevim riječima, jedinstvenim ekonomskim i političkim rezultatima Srbije tijekom njegove vladavine, ostvarenoj stabilnosti i neovisnosti o stranim utjecajima, rekordnom prilivu direktnih investicija iz inozemstva, povijesno nezabilježenom ugledu Beograda među svjetskim liderima i nedodirljivosti SNS-a u odnosu na opozicijske stranke, predsjednik Srbije odlučio se za novi pothvat – formiranje „Narodnog pokreta za državu“.

Ta organizacija „ne bi bila antistranačka, ali bi bila nadstranačka“, izjavio je Vučić. Što podsjeća na ideju poznatog srpskog filozofa, disidenta iz doba SFRJ, jednog od autora „Memoranduma Srpske akademije znanosti i umjetnosti“ o poziciji srpskog naroda u Jugoslaviji i ideologa Miloševićeve Socijalističke partije Srbije – Mihaila Markovića. On se 1989. godine zalagao za „nestranački pluralizam“, jer se u Srbiji „većina ozbiljnih ljudi ne želi angažirati u drugim partijama“. Očekuje se da bi Vučić mogao prihvatiti prijedlog EU-a o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine, kao i pridruženje sankcijama protiv Rusije zbog napada na Ukrajinu, čemu se mnogi u Srbiji protive.

Što je, možda, utjecalo na Vučića da najavi kako će do svibnja formulirati politiku Narodnog pokreta, naglasivši da neće biti ukidanja stranaka. „Nitko ne želi ukinuti SNS, to je uvjerljivo najbolja stranka u Srbiji i sve ostale zajedno ne mogu se s njom usporediti. Ima kukolja? Naravno da ima. Ima li neodgovornih funkcionera koji zloupotrebljavaju položaj? Naravno da ima. I u tome je snaga SNS-a, da to može vidjeti i prihvatiti, za razliku od drugih“, rekao je Vučić.

Tijekom skoro 11 godina Vučić je imao neograničenu kontrolu nad postavljanjem i smjenjivanjem kadrova u politici, privredi, medijima, kulturi, sportu. Preostaje vidjeti hoće li formiranje Narodnog pokreta za državu dovesti do prepoznavanja kukolja u SNS-u, neodgovornih funkcionera, ekstremista s lijeve i desne strane, intelektualaca nespremnih za normalnu, pristojnu i racionalnu Srbiju, radnika i seljaka koji se ne žele boriti za svoju zemlju.

Reakcija:

“Poštovani,

Pozivamo Vas da u skladu sa člankom 40. Zakona o medijima Republike Hrvatske objavite ispravak netočnih informacija objavljenih dana 16.03.2023. godine u 16:04h na portalu nacional.hr, dostupno na stranici: https://www.nacional.hr/tko-je-vucicev-kum-koji-je-usred-beograda-razbio-mclaren-vrijedan-vise-od-300-000-eura/. Članak je objavljen pod naslovom: „Tko je Vučićev kum koji je usred Beograda razbio McLaren vrijedan više od 300.000 eura“.

U članku pod gore navedenim naslovom objavljene je moja fotografija, te imajući u vidu sadržaj predmetnog članka radi se o informacijama koje imaju uvredljiv karakter, vrijeđaju čast, ugled i dostojanstvo mene i moje porodice. Naime, u pomenutom članku ja, Luka Petrović iz Trebinja, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina sam objavljivanjem fotografije identifikovan kao lice Nikola Petrović iz Republike Srbije, na koji način je cijela javnost dovedena u zabludu objavljivanjem netočnih informacija.

Imajući u vidu gore navedeno ovim putem zahtjevam da ispravak netočnih informacija mora biti objavljen u skladu sa odredbama člana 41. Zakona o medijima Republike Hrvatske.”