DNEVNIK 3

Subota, HRT 1, 23.09

Fotografija političara Karamarka i prijatelja neoštra je, pa se iz maglice u kojoj su sva četvorica muškaraca bijeli jedan njegov gornji prednji zub. Budući da sliku prati službeno priopćenje HDZ-a o nekakvom sastanku s Bavarcima, očito je da je netko sposoban iz HDZ-a u medije poslao i sliku na kojoj mu šef stranke jedini izgleda kao simpatični zbunjeni glodavac. Istu tu sliku je u petak, uz isto službeno priopćenje o prijateljstvu HDZ-ova vodstva i vodstva bavarskog instituta, objavio i HTV. Karamarkov bijeli zubić možda se mogao i fotošopirati, ali tada ne bismo bili svjedoci nezaboravnog dokaza da je Karamarko, baš kao i predsjednica države, okružen medijskim vidrama obdarenim legendarnim smislom za lijepo.

KRVOPIJCI

Nedjelja, HRT 1, 20.04

Ne, ovo nije film ni o Milanoviću ni onom drugom čovjeku. Scenarist i režiser Dejan Šorak (61), ni kriv ni dužan, napisao je i snimio “Krvopijce“ (1989) prije davnih 26 godina, u nježnoj dobi od 34 godine, kada je još hvatao zalet za svoje najbolje filmove, npr. za vrhunski ostvarenu satiričnu komediju “Dva igrača s klupe“ (2005). Okrutnom voljom Hrvatske televizije večeras su nas ti stari “Krvopijci“, kao njegova stilska vježba u disciplini “film strave i užasa“, trebali zabaviti. I danas su Danko Ljuština i Zvonimir Torjanac, kao rodbina sa sela, bili živa Šorkova uspješna protuteža ozbiljnom sveučilišnom profesoru (Danilo Lazović), ali zabava je došla i s neočekivane strane: mogli smo vježbati prepoznavanje lica glumaca i glumica. Čast Šorkovu hororu, ali bilo bi napokon lijepo da HRT ne ustraje u emitiranju hrvatskog kinotečnog programa nedjeljom navečer, u osam sati, kada očekujemo raznoraznu TV zabavu, a ne jedino pouku. Za te stare stvari već postoji Treći program, npr. onaj njegov termin u sedam sati ujutro.

DA SAM JA NETKO

Nedjelja, HRT 1, 21.38

Serija Ivone Juke imat će sedam epizoda. Ovo je bila druga. U prvoj smo vidjeli nepovezan niz prizora u kojima je kao pravo filmsko otkriće dominirao tough guy Goran Hajduković u ulozi sitnog dilera droge, opako tetoviranog. U ovoj drugoj, uz malu pomoć promotivnog materijala, otpeljalo se to da su u središtu priče odnosi triju kćeri i njihovih očeva, pa eto zato imamo i tri priče koje se isprepliću pred našim nedužnim očima.

NEMOJ NIKOME REĆI

Nedjelja, HRT 1, 22.35

Majko mila, bit će dvanaest (nastavaka). Sudeći po prvom, nekoj bijedi koja bi trebala ići u dječjem programu, serija bi se trebala zvati “Nemoj nikome reći da ovo gleda“. Nepodnošljivo nametljiva od prve sekunde, u kojoj se maloljetna glavna junakinja predstavlja kao ultra simpatična osoba koja tobože sama snima svoj video-blog (ali pred profesionalnim kamerama), ova neprovokativna i neduhovita serija vapi za ukidanjem.

Njena posebna nesreća je vrijeme emitiranja: na red je došla poslije filma i jedne serije – sve skupa trajalo je tri sata, na Prvom programu od 20 do 23 sata. Nepoznat netko propisao nam je jedan stari hrvatski film i dvije nove hrvatske TV serije, što je ipak prejaka terapija protiv uzrujavanja nad uludo bačenih 80 kuna mjesečno za TV pretplatu. Ukinimo je već jednom i prebacimo uzdržavanje naše javne TV na budžet.

POSLOVNI TJEDAN

Ponedjeljak, HRT 4, 11.10

Voditeljica Snježana Maljak govori dobro jutro svojim gostima, što odmah ubija emisiju, jer amaterski ignorira medij u kojem slika sama govori dobro jutro. Odmah poslije svršetka “Poslovnog tjedna“ stigao je i dobar dan kojim je počela emisija Anite Hrstić “Treća dob“. Odakle HRT-u običaj da se gosti pozdravljaju kao da su se sreli u stvarnom životu, a ne pred kamerama? Javna TV vuče tradiciju iz budžetiranog starog tzv. domaćeg filma u kojem su glumci govorili dobro jutro kad ulaze u kadar i doviđenja kad izlaze iz njega.