Ralph Fiennes odlučio je biti i redatelj, ali i glumac u svom novom filmu „Bijela vrana“, biografskoj priči o vjerojatno najpoznatijem ruskom baletanu Rudolfu Nurejevu. Ne, on ne glumi Nurejeva, već je tu ulogu dodijelio ukrajinskom baletanu 22-godišnjem Olegu Ivenku kojem je ovo prva filmska uloga.

Ivenko se počeo baviti baletom kada je bio petogodišnjak, a s 15 godina preselio se u Bjelorusiju kako bi nastavio s baletnim treninzima. Već tada je proglašen jednim od najtalentiranijih baletana da bi s 18 godina dobio stalan posao u kazalištu i to onom u Kazanju, glavnom gradu Republike Tatarstan. Ime Rudolfa Nurejeva bilo mu je poznato ali nikada nije smatrao da bi ga netko mogao uspoređivati s njim. Nurejev je u vrijeme hladnog rata, 1961. godine, krenuo sa svojim baletnom trupom na turneju u Pariz i London, a sovjetska vlast je to odobrila želeći dokazati kulturološku superiornost. No, po dolasku u Pariz, Nurejev započinje noćnu turneju po klubovima i barovima u kojima su se okupljali homoseksualci. Agentima KGB-a to je bilo sumnjivo pa su dobili zadatak da ga odvrate od leta za London i  upute ga natrag u Moskvu. U strahu da će po povratku u Moskvu završiti u zatvoru, Nurejev odluči ostati u Parizu i zatražiti azil. Uz pomoć francuske policije i dobro umrežene prijateljice on u tome i uspijeva, nakon čega započinje svjetski uzlet njegove karijere.

Malo je nedostajalo da Ivenko ne dobije ulogu Nurejeva. Prvi poziv na audiciju, koju je dobio putem elektronske pošte, bacio je u smeće jer je mislio da se radi o spamu. Tek kada su ga producenti filma ponovo kontaktirali, shvatio je da se radi o ozbiljnom pozivu. Prvo je morao naučiti engleski jezik, koji nije govorio, a zatim je morao naučiti glumiti. „Kada plešeš, ti glumiš, ali tada tvoje tijelo glumi dok su tvoja usta začepljena“, rekao je Ivenko koji se našao u sličnoj situaciji kao i Nurejev 1961. godine kada je bio šokiran drugačijim jezikom i drugačijom kulturom.

Ideju za snimanje filma „Bijela vrana“ predložila je britanska producentica srpskog podrijetla Gabrielle Tana. Njezin otac je Dobrivoje Tanasijević koji je u Los Angelesu bio poznat kao dugogodišnji vlasnik restorana „Dan Tana“ u kojem se okupljala holivudska krema, a koji je prije povratka u Srbiju prodao hrvatskoj obitelji Perenčević. Zato i ne čudi što je film „Bijela vrana“ pet tjedana sniman u Beogradu, desetak dana u Rijeci, te na lokacijama u Londonu i Sankt Petersburgu.

Film „Bijela vrana“ počinje se prikazivati u hrvatskim kinima 10. listopada.