Uz poznatog suca Visokog kaznenog suda Ivana Turudića, dubrovačkog odvjetnika Mladena Dragičevića i donedavnog zadarskog tužitelja, a sada zamjenika glavne državne odvjetnice Emilija Kalabrića, ozbiljan kandidat za glavnog državnog odvjetnika je zamjenik splitske županijske državne odvjetnice, Dubrovčanin Nikša Wagner.  U svojoj dugogodišnjoj tužiteljskoj karijeri profilirao se u radu na predmetima iz gospodarskog kriminaliteta, a neke detalje iz svog plana  za reformu rada tog pravosudnog tijela podijelio je u razgovoru za nacional.hr.

Wagner na samom početku razgovora ističe kako nikad nije bio blizak ni jednoj stranci, osim što je davnih dana, još kao student  kratko vrijeme bio član Saveza komunista. Politika ga, kako tvrdi, nije ni zanimala, a na to ga je, priznaje, kao jednog od najboljih studenata na godini, nagovorio profesor Nikola Visković.

“Nisam se nikad bavio politikom, moje se članstvo u partiji uglavnom svodilo na sudjelovanje u debatnim klubovima. Kasnije sam otišao i nije mi padalo na pamet da se zadržavam u politici”, prisjeća se Wagner, koji danas bez dlake na jeziku ukazuje na sve nedostatke rada u tužiteljstvu. Smatra da plaće nisu motivirajuće, ali naglašava i da to nije i ne bi smjelo biti presudno, više mu smetaju međuljudski odnosi i loša atmosfera.

Prema njegovu mišljenju, DORH trenutno ne uživa ni povjerenje javnosti, ni podršku vladajućih. Slika u javnosti je loša, odnosi među kolegama još gori. Zbog svega toga prvo bi trebalo stvoriti kolegijalno ozračje lišeno političkog utjecaja te stati u zaštitu kolega i omogućiti im neovisnost u radu.

“Kad bi prije dvadesetak godina bili raspisani natječaji za državnoodvjetničke savjetnike, na njih bi se javilo i do trideset zainteresiranih. Danas jedva nekoliko kandidata. Sve to govori o ‘neatraktivnosti’ tužiteljskog posla, koji je zapravo, sam po sebi jedan častan i dobar posao”, mišljenja je Nikša Wagner.

Za razliku od većine svojih kolega koji su bili skloniji kaznenom pravu, sam je od početka svog rada bio zainteresiraniji za rad na djelima iz gospodarskog kriminaliteta. Otvoreno kaže kako se radi o vrlo teško dokazivim djelima, a kao primjer navodi švedsko pravosuđe koje po njegovim riječima – dobro funkcionira, ali je broj odbačaja kad su u pitanju djela iz gospodarskog kriminaliteta, veći od 80 posto.

Među poznatijim slučajevima u kojima je zastupao optužbu bili su pretvorba Jadrantekstila i Slobodne Dalmacije iz devedesetih godina.

U posljednjem slučaju tadašnje Općinsko državno odvjetništvo u Splitu na čijem je čelu jedno vrijeme bio Wagner, dokazalo je sklapanje štetnog ugovora, kad je utvrđeno da je Splitska banka debelo ispod cijene prodala dionice dnevnog lista Miroslavu Kutli. No, vijeće Vrhovnog suda kojim je predsjedao Ante Potrebica ustvrdilo je kako se radilo o nacionalnom interesu.

Nikša Wagner predstavljao je tužiteljstvo i u tri postupka koja su se vodila zbog različitih ‘malverzacija’ u splitskom brodogradilištu. U sva tri slučaja postupak je obustavljen.

“Nije bilo dokaza da su kaznena djela opisana u optužnicama i počinjena”, danas kaže te dodaje da bi njegov prioritet u radu, bude li izabran za nasljednika Zlate Hrvoj Šipek, bio osigurati neovisnost rada. Sad već bivšu šeficu i citira:

“Kad je Zlata Hrvoj Šipek prije nekoliko godina došla u Split na radni sastanak, kazala je kako smo mi ‘tijelo represije, a ne depresije’. Moram priznati da se u tome slažemo. No, s druge strane i na veliku žalost – nije učinjeno ništa da se iz te depresije izađe”, kaže kandidat za glavnog državnog odvjetnika te dodaje kako tužiteljski kadar treba modernizirati, stručno osposobiti i profilirati te omogućiti kontinuitet njegova rada. Naglašava i da se tužiteljstvo ne smije birokratizirati.

Također, ističe i da je vrlo važno da u tužiteljskim redovima vlada dobra radna energija, a to sve, ponavlja, osigurava neovisnost od politike.

“Svakom tužitelju njegov nadređeni mora zajamčiti zaštitu od političkog utjecaja, a sam glavni državni odvjetnik mora stajati iza svojih ljudi”, zaključuje Nikša Wagner.