Dana 2. prosinca 1814. godine umro je zloglasni Marquis de Sade (Donatien Alphonse François, markiz de Sade), čovjek po kojem je nastala riječ sadizam. On je bio potomak stare francuske plemićke obitelji, koja je porijeklo vukla još iz srednjeg vijeka. Takve su obitelji Francuzi nazivali Noblesse d’épée (hrv. plemstvo od mača) i bile su najcjenjenije od svih. Njihovi su članovi mogli po volji uzimati titule markiza ili grofa, bez obzira jesu li imali kraljevu dozvolu za to.

Zanimljivo je da je markiz de Sade proveo otprilike 32 godine svog života (umro je sa 74) po raznim umobolnicama i zatvorima. Bio je čak 10 godina u poznatoj Bastilji, iz koje je premješten neposredno prije nego je napadnuta u Francuskoj revoluciji. Za vrijeme revolucije jedno su ga vrijeme pustili na slobodu, pa čak i izabrali za zastupnika u Konventu (svojevrsnom francuskom parlamentu).

Markiz de Sade umro je u poznatoj umobolnici u Charentonu u neposrednoj blizini Pariza. Direktor te institucije bio je svećenik de Coulmier, vrlo blag i razuman čovjek, kojeg se smatra reformatorom odnosa prema psihičkim bolesnicima. Naime, prije njega običaj je bio vrlo rigorozno postupati s bolesnicima i podvrgavati ih kojekakvim šok-terapijama, poput uranjanja u hladnu vodu. Otac de Coulmier primjenjivao je humaniji pristup, a njegovi su pacijenti čak organizirali kazališne predstave.