U velikoj međunarodnoj akciji Eurojusta i Europola, u kojoj su sudjelovali i Uskok i Zagrebačko županijsko državno odvjetništvo, razbijena je jedna od najaktivnijih mreža za krijumčarenje kokaina u Europi, koju je organizirala albanska mafija. U akciji je sudjelovalo sedam zemalja, a većina operacija odvijala se u Belgiji i Španjolskoj. Pretresi su izvršeni na preko 80 lokacija i uhićeno je 45 osumnjičenih. Niz paralelnih akcija odvijao se i u Hrvatskoj, Njemačkoj, Italiji i Nizozemskoj.
Osumnjičeni su navodno uvozili kokain iz Latinske Amerike u razne europske luke, a drogu su prevozili avionima, brodovima, automobilima i kamionima. Drogu su zatim prodavali na veliko. Novac su prali kroz niz tvrtki u raznim zemljama, uključujući Hrvatsku i Španjolsku.
Jutarnji list pisao je kako us pretraženi stanovi i poslovni prostori na području Hrvatske koje koriste članovi obitelj Osmani, vlasnici hotela u središtu Poreča.
Njemački mediji pisali su o Bashkimu Osmaniju, Albancu s hrvatskom putovnicom, i trojici njegove braće, navodeći da se radi o klanu koji je bogatstvo zgrnuo nelegalnim poslovima. Pisali su da se bave dilanjem droge i preprodajom oružja.
Bashkim Osmani pak tvrdi da je bogatstvo stekao ulaganjem u nekretnine u Hamburgu, a kasnije i u Španjolskoj. Osmani je u intervjuu za Nacional objavljenom 2007. godine rekao da je obitelj nakon selidbe u Hamburg ’80-ih značajno uvećala bogatstvo koje su već imali u Albaniji, između ostalog i političkim vezama u Njemačkoj. Hotel u središtu Poreča Bashkim je kupio 2007. godine kada je započela renovacija koja je bila povod za veliki intervju u Nacionalu.
Obogatio se na nekretninama
Tada je Osmani za politički tjednik Nacional rekao da se obogatio ulaganjem u nekretnine, najprije u Hamburgu, a kasnije i u Španjolskoj.
Obitelj Osmani, koju pored Bashkima čine i tri brata Quazim, Burim i Bekim, smatralo se jednom od najbogatijih albanskih obitelji u Njemačkoj. Bashkim Osmani uspostavio je brojna poznanstva pa je proširio svoj utjecaj na politiku te je obnašao dužnost savjetnika kosovskog ministra za kulturu i sport. Uz to, sportska poznanstva potakla su ga da otvori i nogometnu menadžersku agenciju Sportline.
Obitelj Osmani podrijetlom je iz Đakovice na Kosovu odakle je sredinom osamdesetih preselila u Hamburg. “Sve je počelo početkom osamdesetih godina kada je prvi brat Quazim otišao iz Đakovice u Njemačku, a iza njega smo otišli i mi ostali. U to vrijeme u Jugoslaviji kao Albanci nismo imali nikakvu perspektivu, naročito ako si bio ambiciozan. Naša obitelj je na Kosovu uvijek bila poznata, još prije Drugog svjetskog rata, a nakon rata moj je otac bio političar. Stoga mi nismo otišli u Njemačku s čačkalicom u ustima niti zato što na Kosovu nismo imali što za jesti. Mi smo se na Kosovu bavili ugostiteljstvom i trgovinom, imali smo jedan od najvećih restorana u Prištini. Bili smo vlasnici velikih zemljišta na Kosovu, ujedno smo imali i vlasničke udjele u zlatarnama, nismo se mogli požaliti. No, kvaliteta je života na Kosovu bila niska, a mi smo od malena učili dva ili tri strana jezika. Putovali smo, vidjeli smo svijet, nismo bili kao ostali Albanci koji su mislili da samo treba napraviti desetoro djece i to je to. To nije život, mi smo željeli svoju slobodu, a znate i sami kako je to izgledalo osamdesetih na Kosovu”, ispričao je Bashkim Osmani u intervjuu 2007. godine.
“Bile su to dobre godine, imao sam 30 godina, bio sam mlad, imao sam novac i imao sam dobre savjetnike. Jedan prijatelj Židov mi je tada rekao ‘kupuj i iznajmljuj, ali nikada nemoj prodavati nekretnine i nikada nećeš biti siromašan’. On je smatrao da bacam novac jer sam tada uživao u životu, nisam imao djece, nisam previše razmišljao o tome što donosi sutra. Kako se nikada nisam bavio malim stvarima, odlučio sam prvo kupiti cijelu ulicu u Hamburgu. To je bilo 15 ili 20 ulaza koje je država prodavala. Dobio sam kredit od banke, što u Njemačkoj ni danas nije problem ako imaš dobar koncept i ako oni vjeruju u tebe. Samo na tom ulaganju zaradio sam toliko da ne moram više ništa raditi do kraja života. Kupio sam cijelu ulicu koja se nalazila u centru Hamburga, više od 200 starinskih stanova koje sam preuredio i iznajmljivao. Ta kupnja je iznosila 20 milijuna njemačkih maraka. Imao sam sreću da su se cijene nekretnina u roku od dvije godine povećale za 15 do 20 posto. Tada sam vidio koliko je taj posao unosan. Bilo je to prvo pa muško. Tada sam se okružio pravom ekipom, arhitektima, odvjetnicima, izvođačima radova i počeo se širiti i izvan Njemačke”, kazao jee Osmani.
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE NA LINKU U NASTAVKU ->
Komentari