Živimo u vremenima kada se u filmskom svijetu mijenja odnos prema redateljicama i kada priče ispričane iz ženskog kuta gledanja postaju teme sve više filmova. Promjene su tek počele  jer treba doći do cilja koji traže francuski filmski autori i autorice okupljene u organizaciju Le Colectif 50/50, a to je feminizacija tradicionalne filmske industrije kojom dominiraju muškarci, kao i isticanje podcijenjenih društvenih i etničkih skupina.

Promjene, iako spore, ne mogu se zaustaviti, a zagrebačka filmska kompanija Discovery Film odlučila je priključiti im se organizacijom „Tjedna redateljica“, filmske revije u sklopu koje će se prikazati 13 hvaljenih filmova koje su odreda režirale žene, a koji se bave temama u čijem su središtu žene i njihovi problemi. To su filmovi koji su prikazani na najvećim svjetskim filmskim festivalima, mnogi od njih osvajali su nagrade i svojim prikazom aktualnih događaja podizali svijest o položaju žena u društvu. Revija filmova „Tjedan redateljica“ održat će se od 23. do 30. listopada.

Reviju će otvoriti francuski film „Vrijeme posjeta“ (La prisonnière de Bordeaux/Visiting Hours) s Isabelle Huppert u glavnoj ulozi. Glumačka legenda je nakon premijere filma na ovogodišnjem festivalu u Cannesu isticala kako je to, zbog svoje teme, jedan od najvažnijih filmova u njenoj karijeri. Ona glumi dobrostojeću Almu čiji je suprug završio u zatvoru nakon što je skrivio prometnu nesreću. Tijekom posjeta u zatvoru, upoznaje tamnoputu Minu (Hafsia Herzi) čiji je suprug također u zatvoru. Kako Mina živi daleko od zatvora tako joj Alma ponudi smještaj u svom domu kako ne bi trebala neprestano putovati, te se između dvije žene različitog duštvenog i socijalnog statusa, ali s istim problemom, supruzi su im u zatvoru, razvija poseban odnos.

Daleko veći problem ima Olfa Hamrouni iz Tunisa u dokumentarnom filmu „Četiri kćeri“ (Four  Daughters) koji je ove godine bio nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma. Redateljica Kaouther Ben Hania odlučila se na snimanje dokumentarca o događaju koji već godinama potresa Tunis. Olfa je samohrana majka koja ima četiri kćeri, ali dvije starije na pragu punoljetnosti bježe od kuće, priključuju su ISIL-u i vjenčaju se s njihovim vojnicima, te jedna postaje majka. I dok Olfa nastoji vratiti kući svoje kćeri, muževi im pogibaju u američkom napadu, a one završavaju u zatvoru iz kojeg ih majka pokušava izvući.  Nevjerojatano moćan i emotivan film.

Jednako moćan dokumentarac je japanski „Dnevnici iz crne kutije“ u kojem novinarka Shiori Ito opisuje vlastiti slučaj kada je bila žrtva seksualnog napada te prikazuje s čime se sve suočavala kada je prijavljivala slučaj, što govori o japanskom pravosuđu, nakon čega je postala jedno od vodećih lica japanskog MeToo pokreta. Film je osvojio Veliku nagradu žirija na festivalu u  Sundanceu u konkurenciji međunarodnih dokumentarnih filmova te je ovogodišnji kandidat Japana za nagradu Oscar u kategoriji međunarodnih filmova.

Temom veze mlađeg muškarca i starije žene bavi se legendarna francuska redateljica Catherine Breillat u filmu „Prošlo ljeto“. U tom filmu uspješna odvjetnica Anne (Lea Drucker) ulazi u vezu s Theom, sinom njenog supruga Pierrea iz prethodnog braka, a kada sin prizna vezu Pierre ne zna kome vjerovati, njemu ili supruzi koja sve to demantira. Niz francuskih filmova na „Tjednu redateljica“ nastavlja se s filmovima „Margueritin teorem“ u kojem briljantna studentica matematike na prestižnom fakultetu, nakon što zbog treme padne na ključnom ispitu, napušta školovanje i počinje život iznova. Tu je i „Ama Gloria“, priča o šestogodišnjoj Cléo koja obožava svoju dadilju Gloriu. No, Gloria se mora vratiti u Zelenortske otoke, svoju domovinu, kako bi brinula o vlastitoj djeci. Posljednje ljeto za Cléo i Gloriu bit će nešto posebno. Kolekciju francuskih  filmova zaključuje dokumentarni film „Dahomey“, fascinantan dokumentarni film koji je osvojio glavnu nagradu Zlatni medvjed na ovogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu. Ovaj nesvakidašnji portret dvadeset i šest davno otuđenih umjetnina koje se iz Pariza vraćaju u državu Benin, iz koje potječe redateljica Mati Diop oduševio je i kritiku i publiku.

„Tjedan redateljica“ okuplja  autorice iz  brojnih zemalja, pa će se tako na programu naći španjolski film „Jedna ljubav“ (Un Amor) redateljice Isabel Coixet koja je za ovaj film nagrađena na filmskom festivalu u San Sebastianu. U njemu se mlada djevojka Nat (Laia Costa) seli na selo, u trošnu kuću koja traži popravke. U tome će joj pomoći Andreas s kojim ona ulazi u čudnu seksualnu vezu.  Bračne probleme razmatra norveški film „Ljubavi“ (Loveable) u kojem Maria žonglira između drugog braka, četvero djece i uspješne poslovne karijere, dok njen suprug često putuje. Nakon žučne svađe on zatraži  razvod. Film je ove godine na filmskom festivalu u Karlovym Varyma osvojio posebnu nagradu žirija, a Helga Guren je proglašena najboljom glumicom.

Zanimljiva je i redateljica Hanna Slak, rođena Poljakinja koja je filmsku akademiju završila u Ljubljani, a živi u Berlinu. Njen film „Bez riječi“ (Not a Word) govori o majci (Maren Eggert), uspješnoj dirigentici, koja dolazi sa sinom tinejdžerom na otok na zapadu Francuske nakon što je on ozlijeđen u školi, kako bi preispitala sebe i svoj odnos sa sinom. Na koje nezgode mogu naići žene u Libanonu prikazuje komedija/drama „Arzé“. Arzé je samohrana majka koja u Bejrutu sa sinom pokušava pronaći ukradeni moped koji im je jedini izvor zarade budući da se bavi dostavom hrane.

„Tjedan redateljica“ zaokružuju još dva dokumentarna filma, austrijski „Favoriten“ redateljice Ruth Beckermann koji prikazuje događaje u jednoj osnovnoj školi u Beču u kojoj za 60 posto učenika njemački nije njihov prvi jezik. Drugi je estonski „Sestrinstvo zadimljene saune“ (Smoke Sauna Sisterhood) za koji je Anna Hints prošle godine osvojila nagradu za režiju dokumentarca na festivalu u Sundanceu dok je film dobio nagradu Europske filmske akademije za najbolji dokumentarni film. U tom filmu, u zadimljenoj sauni, žene dijele svoja najintimnija iskustva.