Iako stenogrami razgovora, ukoliko ih je uopće i bilo, do danas nisu postali dostupni povjesničarima, iz više izvora se može zaključiti da je za vrijeme boravka u Moskvi (21-28. rujna 1944.), došlo je do nekoliko sastanaka Staljina i Tita. Dostupni podaci pokazuju da je Tito u Moskvi dobio veću pomoć u naoružanju od one koju je tražio i kojoj se nadao. Suprotno od Britanaca, koji nisu željeli da Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije promijeni svoj gerilski karakter, Sovjeti su nastojali da ona preraste u regularnu vojsku. U skladu sa tim, umjesto „apotekarske vage“ kojom su Britanci odmjeravali svoju vojnu pomoć, Staljin je obećao da do kraja 1944. naoruža 12 kopnenih i dvije zračne divizije. Njegove riječi materijalizirao je sporazum o predaji aviona sklopljen u listopadu 1944. u Beloj Crkvi između Josipa Broza Tita i komandanta Trećeg Ukrajinskog fronta maršala Tolbuhina.

U razgovorima sa Staljinom sklopljen je sporazum o načinu ulaska Crvene armije u granične predjele Jugoslavije. Tito se tog dijela razgovora dobro sjećao: „Jedna od prvih stvari o kojoj smo diskutirali bilo je pitanje zajedničkih operacija između naših dviju vojski. Bilo je to u njegovoj kancelariji u Kremlju… Dalje, dogovorili smo se koliki dio Jugoslavije da se oslobodi zajedničkim snagama, dokle njihove trupe idu, a dokle naše i konačno koliko vremena njihove trupe da ostanu kod nas. Tu smo utvrdili da nam oni, kao pomoć za oslobođenje Beograda, daju jedan tenkovski korpus, a da zatim njihove snage napuste Jugoslaviju, pošto bude oslobođen Beograd i time bude učvršćeno njihovo lijevo krilo za napad na Budimpeštu. Poslije ovih razgovora zajednički smo napisali službenu objavu, u kome je gornji sporazum precizira.“