Za prosječnog stanovnika Srbije riječi „Rio Tinto“ donedavno nisu imale ikakvo značenje, osim što ih je, možda, netko mogao greškom povezati s nazivima klasičnih vesterna velikog Johna Waynea „Rio Grande“, „Rio Bravo“ ili „Rio Lobo“. Danas mnogi znaju da je Rio Tinto britansko – australska rudarska kompanija, druga po veličini na svijetu, spremna uložiti ogromne svote dolara u izgradnju rudnika kod Loznice, na zapadu zemlje, i dodati novi sloj pozlate „zlatnom dobu“ Srbije pod vodstvom šefa države Aleksandra Vučića.

Zahvaljujući Rio Tintu mnogi su Srbi saznali i za jadarit, rudu otkrivenu na zapadu zemlje koja je dobila naziv po rijeci Jadar. U sastavu jadarita je litij – metal koji se koristi za proizvodnju baterija za električne automobile. Tvrdi se da se u ležištu Jadar nalazi skoro 10 posto istraženih svjetskih rezervi litija. Nalazište jadarita geolozi Rio Tinta otkrili su 2004. godine, otkad traju istraživanja i pripreme za eksploataciju, uz tvrdnje o značajnoj ekonomskoj prilici za Srbiju, vrijednoj 1,5 milijardi dolara godišnje, vezanoj uz proizvodnju litija, izgradnju najveće svjetske tvornice baterija, možda čak i tvornice električnih vozila, uz otvaranje 5000 novih radnih mjesta.

Najavljeno je da bi godišnji porezni efekt projekta Jadar bio veći od 130 milijuna dolara, s tim da bi Općina Loznica imala godišnji priljev od 17 milijuna, što su skoro dvije trećine njenog ovogodišnjeg budžeta. Prosječna neto plaća bila bi 1222 dolara, odnosno, dvostruko viša od prosjeka za Srbiju. Eksploatacija rudnika trajala bi tri desetljeća, na površini od oko 300 hektara.

Iz Rio Tinta poručili su da bi projekt Jadar bio najveći izvor zaliha litija u Europi u narednih 15 godina i omogućio Srbiji da bude predvodnik novih rješenja u borbi protiv klimatskih promjena. Proizvodi Rio Tinta bili bi borna kiselina i litijev karbonat, koji su „zbog ključne uloge u procesu zelene tranzicije“ uvršteni na listu kritičnih sirovina Europske unije. Prema predviđanjima Svjetske banke, proizvodnja litija mogla bi se do 2050. godine povećati gotovo 500 posto. Tvrdi se da će, u odnosu na današnju situaciju, potrebe za litijem do 2030. biti povećane 18 puta, a do 2050. godine čak 60 puta, uz konstataciju da je taj metal „najtraženije pogonsko gorivo ili zlato 21. stoljeća“.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da memorandum potpisan s Rio Tintom nije obavezujući, kao i da još uvijek nije potpisao izmjene Zakona o eksproprijaciji. FOTO: Milan Maricic/PIXSELL

Jedan je od osnovnih problema projekta reputacija Rio Tinta, s obzirom na to da je riječ o kompaniji koja je mogla poslužiti Karlu Marxu kao osnovni motiv za pisanje „Komunističkog manifesta“ i „Kapitala“. Osnovana 1873. godine, kada je od španjolske vlade kupljen rudnik Rio Tinto u Huelvi, kompanija danas zapošljava oko 45.000 ljudi širom svijeta, a sjedišta su joj u Londonu i Melbourneu. Prošle godine je prihod kompanije dostigao skoro 45 milijardi američkih dolara. Rio Tinto vodi 60 operacija i projekata u četrdesetak država, vezanih uz aluminij, željeznu rudu, bakar, dijamante…

 Iz Rio Tinta šalju poruke o borbi protiv klimatskih promjena i ključnoj ulozi u procesu zelene tranzicije, iako se tvrdi da je ta kompanija od 1988. do 2015. godine sudjelovala s 0,75 posto u globalnoj emisiji stakleničkih plinova. Prije pet godina sama kompanija iznijela je podatak da je proizvela 32 milijuna tona ugljičnog dioksida.

 U Indoneziji je Rio Tinto izazvao „masovno uništavanje životne sredine“ bacanjem otpada, uključujući toksične metale, u rijeke. Kada se lokalno stanovništvo pobunilo, partner Rio Tinta, američka kompanija Freeport – McMoRan, počela je pružati značajnu podršku indonezijskoj vojsci, a rezultat su bila ubojstva i mučenja, kao nestanak brojnih pojedinaca, kako bi tamošnji rudnik neometano nastavio aktivnosti. Zbog toga je norveški državni mirovinski fond 2008. godine prodao svoje akcije Rio Tinta vrijedne više od 850 milijuna dolara.

Na Madagaskaru su tisuće ljudi raseljene zbog izgradnje rudnika Rio Tinta, pri čemu su mnogi dobili neadekvatnu ili nikakvu naknadu za svoja imanja. Kompanija nije ni zaposlila puno ljudi iz tamošnje zajednice, a dolazak radnika iz drugih mjesta povećao je potražnju za hranom i stanovima, što je podiglo cijene iznad mogućnosti lokalnog stanovništva.

U Južnoj Africi je u doba aparthejda kompanija migrantsku radnu snagu plaćala manje od propisanog minimuma, dok su uvjeti u Namibiji bili „slični ropstvu“. Rio Tinto se vezuje uz optužbe za korupciju u Kini, Gvineji i Mozambiku, kao i trovanje bunara i rijeka, uništavanje prašume, kršenje ljudskih prava i rasnu diskriminaciju, što je utjecalo na izbijanje ustanka na Papui Novoj Gvineji i dovelo do ratnih zločina i smrti oko 10.000 ljudi.

Mediji su povezivali kompaniju s planiranjem i financiranjem ubojstva indijske aktivistkinje Shehle Masood, izvršenog 2011. godine u Bhopalu. Lani je Rio Tinto, radi širenja rudnika željeza Brockman u zapadnoj Australiji, uništio aboridžinsko svetište Juukan Gorge, staro 46.000 godina, koje je svjedočilo o ljudskom prisustvu iz ledenog doba.

S takvom reputacijom, Rio Tinto se čini kao idealan akter u okruženju kakvo nudi Srbija – visoki koruptivni potencijal na razini Etiopije, Surinama, Tanzanije, Perua, Šri Lanke, Brazila i Kazahstana, mediji pod strogom kontrolom vlade, izuzetno slabe opozicijske stranke, opredijeljenost za davanje niza olakšica stranim investitorima, odbijanje intervencije vlasti u slučajevima kršenja prava radnika, negiranje postojanja ekoloških problema iako je Beograd često na listi gradova s najvećim zagađenjem zraka na svijetu…

Prije nekoliko mjeseci pojavili su se rezultati analiza vode koja je procurila na nekim mjestima gdje Rio Tinto u Srbiji obavlja istraživanja. Rezultati su bili uznemirujući zbog visokog stupnja kontaminacije. Novinari su prethodno informacije o zagađenju tražili od organa vlasti, ali su odbijeni uz obrazloženje da „postoji zaključen sporazum o povjerljivosti s Rio Tintom“, mada zakon određuje da je opravdan interes javnosti uvijek kada se radi o informacijama vezanim za ugrožavanje, odnosno zaštitu, zdravlja stanovništva i životne sredine.

Na temelju svega toga dobiva se dojam da bi korist od srpskog litija bila rezervirana za Rio Tinto i njegove lokalne promotore, dok bi građani bili u situaciji da računaju, u prvom redu, na otrovanu životnu sredinu i jalovišta.

U Srpskoj akademiji znanosti i umjetnosti ocijenili su da Srbija postaje kolonija raznih utjecaja i stranih firmi i da se prirodni resursi neodgovarajuće koriste. Za projekt Jadar rečeno je da je od početka netransparentan i „pod velom tajni“, kao i da „ne može ono što je pod zemljom biti vrjednije od onoga što je na zemlji – poljoprivrede, šuma, vode, stanovništva“. Navedeno je da Rio Tinto otkupljuje zemlju i postavljeno je pitanje kakav je to odnos države prema stanovništvu tog kraja. Idilu između Rio Tinta i vlasti u Beogradu najviše ugrožavaju ekološki pokreti koji su u Srbiji ojačali, kao što su „Odbranimo reke Stare planine“, „Ne davimo Beograd“ i „Ekološki ustanak“. Ti pokreti suprotstavljaju se „stavljanju rijeka u cijevi“, odnosno, izgradnji stotina mini-hidroelektrana zbog njihova katastrofalnog utjecaja na životnu sredinu i remećenja funkcioniranja ekosustava, uz proizvodnju „nepristojno malo energije“. Tvrdi se da ako bi bilo izgrađeno 800 mini-hidrocentrala i bile uništene sve rijeke i rječice u Srbiji, proizvodnja struje povećala bi se samo nekoliko postotaka, dok bi šteta bila neprocjenjiva.

Nevladini stručnjaci ističu da stanovnici Srbije udišu najzagađeniji zrak na svijetu. Poruka je da dok čitav svijet napušta proizvodnju energije iz ugljena, država Srbija gradi nove termocentrale na najprljaviju vrstu ugljena – lignit, umjesto stimuliranja proizvodnje struje putem solarnih panela i minijaturnih vjetrenjača na krovovima.

Novinar Nacionala Davor Pašalić među prosvjednicima koji su protekle subote u velikom broju izišli na ulice Srbije kako bi protestirali protiv tvrtke Rio Tinto. FOTO: Nacional

U Beogradu su nedavno radovi na izgradnji metroa počeli na vodocrpilištu Makiš, što može ugroziti opskrbu milijun ljudi pitkom vodom. „Beograd će biti žedan ako se ne spriječi pohlepna, bahata, neznalačka vlast“, poručeno je u povodu planova da se u Makišu gradi ne samo podzemna željeznica, već i naselje za 45.000 ljudi s 4,5 milijuna četvornih metara stanova i oko 85.000 mjesta za parkiranje, što zahtijeva kopanje u vodonosnom sloju i smanjenje izdašnosti takozvanih reni-bunara i uništenje tokova podzemnih voda.

Situaciju je dodatno dramatiziralo hitno usvajanje Zakona o referendumu i izmjena Zakona o eksproprijaciji, jer su, kako kažu sumnjičavi ekolozi i pravnici, doneseni da bi se Rio Tintu omogućilo otvaranje rudnika. Vlasti su najavile provođenje referenduma o projektu Jadar, a novim zakonom utvrđuje se da se usvaja odluka za koju je glasala većina građana na biralištima na teritoriju na kojem je referendum raspisan, bez cenzusa. Do sada je referendum bio punovažan ako je glasala većina građana s biračkim pravom, a odluka o predmetu izjašnjavanja bila je donesena ako je za nju glasala većina ljudi čiji je izlazak bio potreban da bi bio punovažan, odnosno, većina od 50 posto plus jedan birač.

Što se tiče izmjena Zakona o eksproprijaciji, Vlada Srbije dobiva diskrecijsko pravo da po svom slobodnom nahođenju, bez ikakvih unaprijed propisanih kriterija i uvjeta, nekim projektima daje status „od javnog interesa“. Vlada može utvrditi javni interes i „radi realizacije projekata za izgradnju objekata od značaja ili od posebnog značaja za Republiku Srbiju, a projekt se realizira na temelju zaključenog međunarodnog ugovora u kojem je jedan od potpisnika Srbija“. U skladu s tim, bilo čija imovina može postati predmetom eksproprijacije u korist strateških partnera vlade. S tim što je eksproprijacija munjevita, jer bi postupci bili hitni i provodili bi se u roku od pet dana. Takve odluke potaknule su pokret „Ekološki ustanak“ i inicijativu „Kreni – promeni“ da pozovu na jednosatnu blokadu putova širom Srbije, kako bi se izvršio pritisak na vlast i Vučića. Akcija je uspješno provedena 27. studenoga u više gradova, uz manje incidente s policijom, osim u Šapcu, gdje je bilo dramatično. U tom gradu se policija povukla kako bi stvorila prostor da aktiviste angažirane na blokadi mosta napadnu simpatizeri i članovi Vučićeve Srpske napredne stranke (SNS), pojačani i bagerom koji je krenuo na građane. Došlo je do tuče, čiji su glavni akteri na strani SNS-a bili maskirani ljudi u crnom, naoružani čekićima i drvenim motkama, koji su stigli, a zatim se i udaljili u crnim automobilima kakve koriste državne institucije.

Srpska premijerka Ana Brnabić izjavila je da su oni koji prosvjeduju zbog Rio Tinta tu kompaniju doveli u Srbiju 2004. godine, kada su bili na vlasti. „Kakve veze Rio Tinto ima s SNS-om, Vučićem ili sa mnom, kad smo mi taj projekt naslijedili“, rekla je Ana Brnabić, uz ocjenu da su prosvjedi čista politizacija i glupost bez veze s istinom i tvrdnju da će o projektu Jadar odlučivati građani poslije procjene studije o zaštiti životne sredine. Pri čemu je Ana Brnabić zaboravila da je vlada na čijem je čelu još 2017. godine Rio Tintov projekt Jadar ocijenila kao „prioritetni projekt geoloških istraživanja“.

Do tada su s Rio Tintom bile potpisivane uglavnom dozvole za geološka istraživanja. U Memorandumu o razumijevanju s Rio Tintom vlada Ane Brnabić izrazila je spremnost osigurati sve potrebne dozvole za rudnike i preradu litija. Navodi se da je postignut dogovor o stvaranju zajedničke radne grupe za implementiranje i nadgledanje ključnih aspekata projekta Jadar, uz uključenje predstavnika ministarstava rudarstva, građevinarstva, poljoprivrede i financija te Grada Loznice. Vlada je iskazala spremnost poduzeti mjere za osiguranje efikasne koordinacije rada različitih organa i institucija, na centralnom i lokalnom nivou, u vezi postupka izdavanja dozvola za rudnike i preradu ruda. Ana Brnabić tada je izjavila da je Rio Tinto uložio 90 milijuna dolara u projekt i da je pokretanje proizvodnje planirano 2023. godine, „što potvrđuje dugoročnost i stabilnost projekta“.

Ana Brnabić je 2018. u Londonu razgovarala s predstavnicima Rio Tinta te rekla da su dogovoreni kvartalni sastanci s tom kompanijom. „Sada ću se i osobno uključiti u daljnju realizaciju projekta, kako bismo imali maksimalno pozitivan efekt“, izjavila je tada Ana Brnabić. Što bi moglo biti odgovor na njeno pitanje: „Kakve veze Rio Tinto ima s SNS-om, Vučićem ili sa mnom?“

Vučić je izjavio da memorandum potpisan s Rio Tintom nije obavezujući, kao i da još nije potpisao izmjene Zakona o eksproprijaciji. Prema Vučićevim riječima, počela je velika svjetska utrka za nalazištima litija, u čemu prednjače Kina, Sjedinjene Američke Države i EU. U rujnu je tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel prilikom posjeta Srbiji ocijenila da su zalihe litija „veliko dobro“ i da je, ako su svi za njih zainteresirani, zainteresirana i Njemačka.

S druge strane, Aleksandar Vučić je izjavio da će Srbija još više od godinu dana čekati studiju o utjecaju projekta Jadar na životnu sredinu, uz podatak da Rio Tinto nije kupio ni 30 posto zemlje potrebne za podzemnu eksploataciju.

Protivnici projekta, međutim, nisu spremni čekati, pa su u subotu organizirali blokadu putova u pedesetak gradova u Srbiji, koja je ovoga puta trajala dva sata. Iako je ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin ocijenio da prosvjedi „nemaju nikakve veze s ekologijom“ i najavio da će policija „reagirati u skladu sa svojom snagom i ovlastima“ i „primijeniti nasilje“, to se nije dogodilo. Od policije nije bilo ni traga, možda i zbog činjenice da su u blokadama sudjelovali deseci tisuća ljudi.

Vučić je istoga dana otišao u loznički kraj, gdje je u selu Gornje Nedeljice obećao da će od Rio Tinta zatražiti uklanjanje jalovišta te da će kompaniji poručiti da ne može voditi računa samo o profitu, već i o zdravlju i životu ljudi. „Po tom pitanju bit ćemo vrlo tvrdi, izričiti i odlučni“, rekao je Vučić, navodeći da nije rađena eksproprijacija, već da su ljudi kompaniji prodavali zemljišta.

Što se tiče odluka državnih organa, u narednom razdoblju neće se ništa događati. „Pogledat ćemo kako stvari stoje, da vidimo što je to što se moglo dogoditi, i pozitivno i negativno. Promijenit ćemo i zakon, kako bi nam morali dostaviti studiju izvodljivosti kompletnog utjecaja na životnu sredinu“, izjavio je Vučić, oslanjajući se na sredstvo koje od stjecanja statusa najmoćnijeg Srbina najčešće primjenjuje – obećanja.