Situacija s koronom osobito je teško pogodila glazbenike koji nisu mogli održavati koncerte i nastupe od kojih većina njih financira svoj život i rad, ali neki su ipak uspjeli iskoristiti lockdown kako bi se zahvaljujući novim tehnologijama probili izvan granica Hrvatske. Njihov je uspjeh, međutim, ovisio isključivo o individualnim vještinama snalaženja i kreativnosti jer u Hrvatskoj, za razliku od mnogih drugih zemalja, ne postoji Music export office. Riječ je o uredu koji bi se trebao baviti promocijom hrvatske glazbe u svijetu. Gotovo svaka europska država ima agenciju ili više njih koje se bave promocijom glazbenika u svijetu. Ne i Hrvatska. S druge strane nedavno predstavljena Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. ne posvećuje pažnju kulturi i umjetnosti pa nije ni za očekivati da društvene strukture razmišljaju o tome koliko je važno kroz popularnu glazbu postaviti Hrvatsku na svjetsku scenu.

Da je to ipak moguće govori nedavni uspjeh grupe Ischariotzcky, čiji se singl ‘’Commitment’’ pojavio na Top-Hit Track 100 u Nizozemskoj, uz Foo Fighterse i Duu Lipu. No nije to razlog za slavlje. Osim u Nizozemskoj, gotovo 50 radijskih stanica širom svijeta emitira tu pjesmu, a da nije samo u pitanju radijski eter, govori i podatak da je u samo tri tjedna na američkom tržištu singl putem Spotifya preslušan 20.000 puta, dok je spot na YouTubeu u četiri tjedna pogledan 40.000 puta.

Nemanja je trećim albumom ‘’Cosmic disco’’ oduševio domaću publiku mješavinom thai-funka, italo-disca, chicha cumbije, anatolijskog rocka, duba i afrobeata i pronašao obožavatelje širom svijeta, i to već s prethodnim albumom ‘’Tarot Funk’’ koji se našao i na ljestvicama najboljih world music albuma u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Novi album ‘’Cosmic Disco’’ još bolje prolazi.

Pjesme riječke grupe Chasing Nord ‘’Sonic Heart’’ i splitskih bluzera Sunnysiders ‘’You’re Not That Good For Me To Cry’’ našle su se u polufinalu ovogodišnjeg međunarodnog natječaja International Songwriting Competition, na kojem su odabrane između 26.000 pjesama izvođača iz 158 zemalja. Danijel Majcen se prije pet godina potrudio probiti na europsko tržište synth pop singlom ‘’Guardian’’ i popeo se na prvo mjesto top liste European Alternative Charts, pretekavši zvijezde poput David Bowieja, The Editors i Davea Gahana. Ekskluzivno na Beatportu 16. travnja je obavljen remix najpoznatijeg hrvatskog drum and bass producenta i remixera Filipa Motovunskog kojeg je angažirao engleski jungle producent Ed Solo da obradi dub pjesmu “Dubbing With The Observer”. Ognjen Zečević, na globalnoj sceni poznatiji kao EgoLess, već niz godina slovi za jednog od najboljih dub producenata u svijetu. Slabo poznat u Hrvatskoj, ali izuzetno uspješan je i zagrebački producent Matija Rodić, na američkoj sceni poznat kao Matroda koji se preselio u L.A. i producira brojne američke izvođače. Arian Vuica i Filip Gežin produkcijom pjesme ‘’Legends Never Die’’ pokojnog američkog repera Juice Wrlda došli su na prvo mjesto ljestvice Billboardovih hitova.

Puno je primjera, ali vrlo malo odgovora zašto unatoč kvalitetnoj glazbi nemamo Music export office. Knjige brojnih književnika se prevode i oni promoviraju svoje knjige u zemljama gdje su im djela prevedena, uz financijsku pomoć izdavača koje pomaže država. Gotovo nijedan hrvatski film se ne snima bez koprodukcije, a zahvaljujući dobro postavljenoj filmskoj zajednici gotovo svi hrvatski filmovi prijavljuju se na filmske festivale širom svijeta. A gdje su glazbenici? Zašto se nitko nije pozabavio njihovom promocijom u svijetu?

Hrvatsko društvo skladatelja nije se oglušilo na taj problem, ali osim pristojne financijske pomoći nisu poduzeli ništa da bi promovirali hrvatske glazbenike u svijetu. Tako svake godine putem natječaja International dodjeljuju 150.000 kuna pomoći odabranom glazbeniku ili glazbenici. Ove je godine taj novac primio Marko Matijević Sekul koji će nastaviti promociju folk metal grupe Manntra, s kojom je ostvario vrlo dobar uspjeh u Europi, prvenstveno na njemačkom tržištu. Prije njega taj su novac potrošili Gibonni, Tamara Obrovac, Bambi Molesters, Lela Kaplowitz i Matej Meštrović. Osim Meštrovića koji je za ‘’Piano Waves’’ iz 2020. dobio priznanje Album of the Year Overall Winner stranice Solopiano.com i izgradio ime na svjetskoj sceni, ostali nisu uspjeli napraviti značajan pomak u karijeri.

Odgovore za uspješnu promociju izvan granica Hrvatske potražili smo kod glazbenika koji su to uspjeli ostvariti. Mirko Burazer osnovao je nedavno agenciju Basic&Rough sa željom za „širenjem granica“ za domaće izvođače koji u nedostatku Music export officea nemaju previše opcija. Prvi singl kojim se pozabavio bio je upravo „Commitment“ grupe Ischariotzcky koji je i objavio u suradnji s agencijom Los Angeles Agency (LAA). Pitali smo ga što je najvažnije da glazba koju promovira, osim da je kvalitetna, dođe do šireg slušateljstva. „Najvažnija je upornost. U današnje vrijeme, bez obzira na kvalitetu i količinu glazbe, promocija je onaj dio koji glazbu dovede do slušatelja. Lakše je ako glazba prati trendove pa već postoje određeni putevi za njenu promociju i širenje diljem svijeta, ali bih izdvojio upornost i ustrajnost.“

Željka Veverec koja nastupa pod imenom Je Veux gradi međunarodnu karijeru. PHOTO: Vanja Vučinić

Osim s grupom Ischariotzcky i suradnjom s agencijom LAA, upravo je počeo kampanju za Je Veux i grupu Jonathan kako bi njihovu glazbu predstavio izvan granica Hrvatske. Pitali smo i koliko je zahtjevno predstaviti hrvatske glazbenike koje promovira. „Nije lako, ali nije ni nemoguće. Treba imati puno kontakata i biti konstantno u toku jer se ti kontakti brzo mijenjaju. Društvene mreže puno pomažu u procesu i treba ih na najbolji način iskoristiti. Neće uspjeh sa svakim hrvatskim izvođačem biti jednak na stranom tržištu, ali sa svima polazim od istoga – red, rad i disciplina svih uključenih strana u procesu. S moje strane to znači da će velik broj ljudi iz glazbene industrije, svi kontakti koje posjedujem odnosno radijske postaje, TV, Spotify/Tidal/Deezer playlist curatori, portali, music blogovi i drugi dobiti informacije o novom singlu, albumu ili bilo kojem novom materijalu koji promoviram.“

Zahvaljujući odličnom albumu, Luka Šipetić koji stoji iza projekta nemanja gotovo da nije mrdnuo malim prstom za promociju svoje glazbe koja se sluša na gotovo svim kontinentima. „Nisam poduzimao posebne korake, u mom slučaju albumi govore sami za sebe. Moguće je da je došlo do izraženog utjecaja radijskih urednika specijaliziranih emisija koji su većinom glazbeni diggeri i detaljno prate što se događa i uzbuđeni su oko svega što još nisu otkrili. Tu su i utjecale preporuke raznih recenzenata, ljudi iz industrije i svirke na showcase festivalima, gdje se okuplja profil ljudi koji je zainteresiran za nove izvođače. Zvuk nemanje kao projekta u toj psychedelic/world/funk niši je recentan s interesom koji zadnjih godina nastaje u toj zajednici. Ljubitelji tog zvuka su povezani online i diggaju nove albume, tako da se stvari znaju brzo proširiti po kuloarima ako se nekom nešto svidi“, ispričao nam je Šipetić i pojasnio što je najvažnije da glazba dođe do šireg slušateljstva. „Meni su najvažnije dvije stvari: igranje s očekivanjima i ciljana publika. Koliko god mi mislili da je scena kod nas jaka, vani ima bendova i izvođača koji rade tu istu muziku, ali su tehnički i produkcijski iznad nas. Koliko god mi možemo napraviti dobar indie rock album, Britanci i Ameri to mogu bolje. Ako ljude u glazbenoj industriji vani pitaš kako percipiraju Hrvatsku, njima je to balkanska muzika. Njima je to specifično za nas, čak i ako se sami ne identificiramo s time. I publika to očekuje od nas, njih ne zanima kako mi možemo derivirati žanrove karakteristične za njihove zemlje, njih zanima naš zvuk prilagođen njima. U slučaju nemanje glazba je besprostorna i bezvremenska i malo tko zna da je iz Hrvatske ili da je to jedan lik. Glazba ne otkriva te informacije domaćoj i stranoj publici, nemanja može biti bilo tko, bilo gdje i bilo kada“, ispričao je Šipetić i dodao da je važno znati naciljati publiku. „Također treba znati tko je publika kojoj se obraćaš. Albumi i singlovi su, kad se završi proces stvaranja, proizvod. Tada svatko od nas prestaje biti umjetnik, a postaje poduzetnik. Zašto bi muzika nekog iz Hrvatske bila relevantna i zanimljiva nekom u Argentini, Francuskoj ili Japanu? Što potencijalna publika, gdje god bila, želi čuti i što im možeš iskomunicirati, a da je univerzalno i razumljivo neovisno o kulturi i jeziku? Kad se shvati da nas više toga povezuje nego razdvaja, glazba dolazi sama od sebe.“

Društvene mreže i platforme za reprodukciju i distribuciju glazbe jedan su od najboljih alata za promociju, ali ih treba znati pravilno koristiti. Time se pozabavio Mihael Prosen, pjevač i vođa riječke grupe Chasing Nord koji je rekao da se pjesme njegove grupe često nalaze na playlistama na Spotifyu, često i onih usera, blogova i stranica koje se bave promoviranjem bendova. „To vrijedi i za radijske stanice tih zemalja koje nas stalno puštaju i prate, pogotovo na Twitteru. Uvid imamo preko statistika putem online platformi koje koristimo i ostalih alata koje koristi naš PR tim.“ Danijel Majcen slao je svoje pjesme novinarima usmjerenim isključivo na synth i electropop zajednicu, nakon čega se njegova glazba proširila i izvan nje i to najviše u Njemačkoj i Švedskoj. „Bilo mi je lakše jer sam za prvi album ‘The Book’ imao potporu izdavačke kuće u Njemačkoj pa su oni odradili PR prema glazbenim urednicima.“ Stvaranje kontakata i rad na promociji omogućili su Dani’elu online prodaju oko 20.000 primjeraka albuma. Stoga smo pitali Majcena koliko je potrebno uložiti novca za postizanje vidljivosti na europskoj glazbenoj sceni i uvrštavanje na top liste. „Puno. Marketing i PR su najbitniji, uz naravno kvalitetan sadržaj. Bitno je pratiti trendove. Danas su to top liste, Tik Tok i Instagram.“

Mirko Burazer istaknuo je da bi se glazbenici trebali fokusirati na stvaranje i razvijanje svog izričaja, ali istaknuo je da to u praksi nažalost nije tako. „Svi sve rade i nekima dobro ide, dok je u većini slučajeva jako teško. Pametnije bi bilo okružiti se ljudima koji su uz izvođača spremni ‘zasukati rukave’ i pomoći mu u svim aktivnostima i zadacima da bi se za njega čulo i izvan granica Hrvatske.“ Brojni hrvatski radijski urednici imaju problem s činjenicom da dio glazbenika stvara pjesme na engleskom jeziku i ne uvrštavaju ih u program. Međutim, pjevanje na engleskom nije za svakoga. „S engleskim kao univerzalnim jezikom olakšan je put za otvaranje svjetskih pozornica, ali nije neophodan. Na kraju sve ovisi o izvođaču i kako se osjeća najugodnije. Ako je izvođaču bitan prijenos emocije kroz glazbu, na svakom će se jeziku osjetiti, ali ako želi staviti naglasak na tekst, onda treba razmisliti da se jezik ipak približi širem slušateljstvu“, ispričao je Burazer.

Pitali smo sugovornike zašto u Hrvatskoj ne postoji Music export office. „Dugo se već o tome priča u glazbenim krugovima, ali nema pomaka osim kroz kratkotrajne projekte koje financira EU. Nadam se da će biti što više takvih projekata, a u budućnosti i Music export officea koji bi omogućio izvođačima širenje i vrhunski networking. Iz iskustva znam koliko mi je značio samo jedan festival/sajam MENT ili Kontakt Beograd i koliko se u tri dana uspije uz opuštenu atmosferu, druženje i uživanje u vrhunskim bendovima steći novih poznanstava. Tamo sam upoznao Dušana Svíbu iz češke agencije Earth Music koja već 20 godina djeluje u glazbenoj industriji i s kojim radim na nekim drugim glazbeno-kulturnim projektima u Pragu, gdje trenutno živim“, ispričao je Burazer. Šipetić je zbunjen činjenicom da u Hrvatskoj nema agencije, organizacije ili udruge koja se bavi promocijom hrvatskih glazbenika u svijetu. „Možda nema uvjeta, možda nitko ne želi preuzeti taj posao na sebe, to se treba pitati osobe koje mogu nešto učiniti, ali ne čine. No ako moram pogađati, vrlo vjerojatno osobe koji su na nekoj poziciji ne vide korist od toga za sebe i svoje udruge i institucije te stoga nisu ni pokazali interes. S obzirom na to da sam upoznao bendove koji su koristili poticaje Export officea i ostvarili solidnu egzistenciju, turneje i snimanja u studiju, shvatio sam da je u Europi omogućena egzistencija alternativnim bendovima, ali nama nije.“ Slična smo pitanja postavili i Hrvatskom društvu skladatelja tražeći odgovor na pitanje na koji način osim natječaja International HDS promovira hrvatske glazbenike u svijetu s naglaskom na pop i rock. Odgovor smo dobili od glavnog tajnika HDS-a Antuna Tomislava Šabana koji je u stilu hrvatskih političara lopticu prebacio na drugog, uz prigodne optužbe. „U svakoj europskoj zemlji, a i šire već desetljećima postoji institucija koja se zove muzički informativni centar. Pod tim imenom, prilagođenom jeziku svake zemlje, ali uvijek vrlo prepoznatljivom, nalazi se organizacija koja ima mnogostruke zadaće vezane uz dokumentiranje, informiranje, podupiranje i promoviranje glazbe i glazbenoga života svoje zemlje. Hrvatski Muzički informativni centar osnovan je u okrilju Hrvatskoga društva skladatelja 1972., no već je iduće godine nastavio svoje djelovanje unutar sustava Koncertne direkcije Zagreb. U sustavu Grada Zagreba hrvatski MIC je ostao i nakon zatvaranja KDZ-a, kada je prešao u Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski, gdje je i danas smješten, u njihovu Multimedijsko-dokumentacijskom odjelu. Jasno je da je promidžba hrvatske glazbe u Hrvatskoj i inozemstvu trebala biti temeljna zadaća MIC-a.“

Nemanja se smatra jednim od najboljih world music glazbenika. PHOTO: Alma Drinovac