Jedna mala i skromna debitantska knjiga proizvela je ovih dana na Interliberu mnogo pažnje, iako nije bila posebno reklamirana ili oglašavana. Riječ je o prvijencu poznate splitske slikarice Tisje Kljaković Braić “U malu je uša đava”, zbirci priča o njezinu djetinjstvu u Splitu osamdesetih, prije ratnih zbivanja, kao metafori još nedirnutog i nezagađenog idiličnog djetinjstva današnje mlađe srednje urbane generacije. Tisja Kljaković Braić (1979.) diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a djela joj se nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, drugim galerijama te u istaknutim privatnim domaćim i stranim zbirkama.

Tisjina knjiga slikovit je portret splitskih dvorišta i ulica, osebujnih susjeda i “oriđinala”, no prije svega književna posveta djedu Žarku i baki Nevenki koji su oblikovali njezino djetinjstvo. U proslovu knjige Tisja Kljaković Braić zapisala je kako je mama bila začetnik knjige jer joj je uvijek govorila “Ti, Tisja, pamtiš gluposti, imaš oko za detalj i samo ti je do zajebancije”. Taj duhoviti početak naznačit će atmosferu knjige koja je pisana odlično vođenim dijalozima, iznimno komičnim sekvencama bez imalo nategnutih ili umjetnih opisa situacija i ljudi, a ritam priča je tako dinamičan da se knjiga čita bez pauze.

U razgovoru za Nacional, Tisja Kljaković Braić rekla je da se knjiga već sada dobro prodaje, ali da joj takav razvoj događaja nije bio ni nakraj pameti: “Napisala sam tu knjigu u jednom dahu prije sedam godina. Imala sam neku pauzu od slikanja u ateljeu i ne znam što mi je bilo, rekla sam si da moram zapisati neke obiteljske pričice i uspomene da se ne zaborave, kao da sam bila vođena od nekog u toj ideji. Baka i dida bili su u mene manijakalno zaljubljeni i bili su moji anđeli čuvari. Pisala sam za neke novine, ali ovo sam napisala za petnaest dana, čak sam samo za to nabavila kompjutor koji kasnije više nisam ni upalila. Nosila sam doma familiji na čitanje te priče, dobro su ih primili, i onda ih je tata poslao na mejl Mosoru, koji je bio tatin kolega novinar”, prisjeća se autorica.

Poznati splitski novinar, publicist i kroničar Milorad Bibić-Mosor bio je oduševljen Tisjinim pričama; uvjeren da ih odmah treba objaviti, našao joj je prvog izdavača, a čak je i dao današnji naslov knjizi. “U međuvremenu sam ostala u drugom stanju i nisam htjela forsirati tu knjigu da mi drugi ne bi govorili kako mi je otac to ‘sredio’, a mislila sam i da pisanje nije moj teren. Ipak, vuklo me nešto i nakon toliko godina javila sam se u Profil, da bih vrlo brzo od njih dobila odgovor da će mi knjiga biti objavljena”, tumači Tisja Kljaković Braić, još uvijek iznenađena kako su čitatelji pozitivno prihvatili knjigu. “Izgleda da su se svi prepoznali u mojim obiteljskim pričama i tim likovima. Svi mi govore: ‘Ajme, kao da sebe vidim! Nasmijali smo se i rasplakali.’ Reakcije su mi nevjerojatne, svi se pronađu u pričama. Nisam to očekivala! Po tomu se vidi da je sve to istina. Kao što u slikarstvu volim na pijedestal stavljati gluposti, svakodnevicu, a velike stvari zaboravljam”, autoironična je autorica, koja je sama ilustrirala naslovnicu knjige.

Knjiga ne samo da pršti od duhovitosti, već ima potencijala za kazališno uprizorenje jer su dijalozi i pojedine scene u potpunosti dorađeni za taj žanr, a svakako spada i u knjige za školsku djecu koje bi đaci sa zadovoljstvom čitali na popisu za lektiru ili u čitankama. Nimalo banalna i pretenciozno dopadljiva, “U malu je uša đava” zaokružen je kulturološko-sociološki prikaz jednog karakterističnog vremena raspada socijalizma, s mnogo splitskog izričaja. “Najvažnije mi je da sam proizvela emociju, jer to je jedini smisao umjetnosti. Ono što vas ne dira i ne pogađa, to nije prava stvar”, smatra Tisja Kljaković-Braić.