Nakon diplome na Fakultetu političkih znanosti, Tino Pattiera radio je u reklamnoj agenciji, ali vino mu je uvijek bilo u podsvijesti kao velika ljubav i nadahnuće pa je u centru Zagreba otvorio slow wine bar AHA!, u kojem će gostovati vinari i kuhari, a održavat će se i izložbe

„Vino je u mom životu prisutno oduvijek, roditelji su iz Šibenika i vino je oduvijek dio ručka i večere, kad se ide u goste uvijek je bila zabava uz vino. Međutim, nikad vino nisam percipirao kao kvalitetno piće, dijelom zato što je uglavnom bila riječ o vinu osrednje kvalitete. Prijelomni trenutak dogodio se 1998. na vjenčanju moje sestrične, kad sam probao jedno bijelo vino s Hvara i shvatio da vino može biti stvarno jako dobro. Nedugo nakon toga, jedan mi je stariji odvjetnik u kafiću rekao da ostavim pivo koje sam imao u ruci i počastio me bijelim pinotom. Kao totalnom pivopiji tada se dogodio preokret u mom životu“, ispričao je to Tino Pattiera, 46-godišnjak koji je u zagrebačkoj Medulićevoj ulici, u središtu grada, nedavno otvorio slow wine bar AHA!.

Taj je bar specifičan po ponudi koju ima, sad je riječ o 130 etiketa, od kojih dobar dio Pattiera uvozi sam i nema ih u Hrvatskoj. Želio je, kaže, nabaviti vina koja prolaze ”ispod radara”, prije svega ih ima u baru, a plan mu je jednog dana distribuirati ta vina i po Hrvatskoj:

„Želim da wine bar AHA! bude točka iz koje sve kreće, u koju ljudi dolaze jer znaju da će dobiti nešto novo i drugačije, nešto što još nisu probali. Plan je da AHA! postane nešto slično tapas barovima, služit ćemo mini zalogaje, drugačije recepture od onoga što se trenutačno nudi u Hrvatskoj. Ideja je da se gost osjeća kao da je u dnevnom boravku, zato ja radim, u servisu sam i vlasnik sam. Nudimo jako dobra vina po povoljnim cijenama, ne želimo da se ljudi boje cijene kao u restoranu jer po restoranima ponekad boca vina stoji više nego večera za četvero ljudi. To želim promijeniti zato što bi vino nama na Mediteranu trebalo biti dio života, a ne luksuz. Zato putujem, kopam, tražim, ne bih li pronašao nešto novo i zanimljivo. Jednom mjesečno odem na put, pregovaram upravo s vinarom iz Francuske koji je oduševljen jer će poslovati u Hrvatskoj.”

Tino Pattiera, u svom wine baru u zagrebačkoj Medulićevoj ulici, planira održavati i promocije knjiga, vinske radionice i druga događanja. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Pattiera kaže da, što je duže u poslu s vinom, što je više vina popio to manje o vinu zna jer svaka nova berba je novo vino. Prati tržište što više može, razmišlja o vinu i mjestu iz kojeg to vino dolazi:

„Trema je uvijek prisutna jer sam otvorio wine bar i znam da nisam najbolji poznavatelj vina u Hrvatskoj. Međutim, ljubav, strast, ideja, sve to vodi me k tome da vina koja godinama pijemo i u kojima uživamo, koja uvozimo ne bismo li proširili paletu ponude u Hrvatskoj, ponudimo gostima. Nudimo vina iz Grčke, Italije, Španjolske, Francuske. Ideja je dovesti vina i iz egzotičnijih dijelova svijeta kao što je južna Afrika ili Libanon. Rastemo, ovo mora biti neprekinuti krug koji se stalno širi. Reakcije ljudi su odlične, prepuštaju se novim stvarima, dozvoljavaju da im predložim kako bi probali nešto novo jer ne poznaju puno vina. To je ta ljepota posla – ja sam samo posrednik između boce vina i gosta. Volim vino, ali želim da gost sam procijeni odgovara li mu vino. Redovito razgovaram s gostima, upoznajem ih s karakteristikama podneblja iz kojeg dolazi neko vino, uvijek je razgovor takav da pitam jesu li došli s puta, jesu li umorni, jesu li se tek probudili, sve to utječe na raspoloženje i vino koje im ponudim. Ovdje točimo tzv. gutljaj pa ako probaju i ne odgovara im, nudim dalje dok ne nađemo odgovarajuće. Nikad ne pitam žele li crveno ili bijelo, to pitanje ne postoji. Vino se, također, uvijek toči za stolom. Sad već imam goste koji s vrata naručuju ‘daj mi ono moje’, što mi je drago jer to znači da su pronašli nešto u čemu uživaju. Ponosan sam na taj moment jer to znači da mi ljudi vjeruju, da vjeruju mom wine baru i vraćaju se.“

‘Ne želimo da se ljudi boje cijene kao u restoranu jer u njima ponekad boca vina stoji više nego večera za četvero ljudi

Ideja za slow wine bar postoji oduvijek, kaže Pattiera. Nakon diplome na Fakultetu političkih znanosti, Pattiera je radio u reklamnoj agenciji, ali vino mu je uvijek bilo u podsvijesti kao velika ljubav i nadahnuće. Podrum sa šest ili 12 boca u početku narastao je na 800. Kako je oduvijek volio putovati, putovao je još kao student po Europi i svijetu, pa je tako u svakom gradu tražio dobru hranu i dobro vino, otkrivao nepoznate stvari, nepoznate etikete. Počeo je donositi boce sjajnih vina, pa se počela stvarati lijepa kolekcija:

„Vino mi je postalo dio života, skupljao sam boce i razmišljao o tome da ih ponudim svojim gostima kad mi dođu. Vino je uvijek alibi za dobro druženje. Postoje pravila, škole koje te nauče kako prepoznati dobro vino, ali najvažnija je praksa, nikad ne smiješ prestati piti vino, isprobavati nova, istraživati, piti vina koja su odležala, pratiti svaku berbu ili onoliko koliko možeš, jer istina je uvijek na tvom nepcu. Neka vina koja sam prije volio danas mi ne odgovaraju, neka vina nisam ni razumio kad sam bio mlad. Razvijam se kroz život u svakom pogledu, odgovara mi drugačija glazba, drugačiji filmovi, družim se s drugim ljudima, pa tako mi odgovaraju i neka drugačija vina. Uvijek mi je bilo zanimljivo kad mi prijatelji dođu kući, pa sam ih najprije želio impresionirati i ponudio bih im neka kompleksnija vina. S vremenom sam shvatio da nismo svi spremni na sva vina pa sam nakon toga počeo otvarati pet, šest boca i nudio svako vino drugom prijatelju.“

AHA! bar specifičan je po ponudi, sad je riječ o 130 etiketa, od kojih dobar dio Pattiera uvozi sam i nema ih u Hrvatskoj, a ideja je da se gost osjeća kao da je u dnevnom boravku. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Kad je riječ o kulturi vina u Hrvatskoj, Pattiera kaže da ima nekoliko barova i restorana koje cijeni i koji imaju dobru vinsku kartu, ali da situacija nije baš sjajna. Kad su wine barovi u pitanju, ima ih svega nekoliko u Zagrebu i svi su, ističe, jedni drugima zdrava konkurencija, surađuju i to mu je jako drago:

„Nije dobro da postoji mistifikacija vina, već treba biti što bolja ponuda, što više razgovora, što više novih okusa. Gosti u baru AHA! ostaju u prosjeku na tri do četiri čaše vina, što me veseli. Društvo od četiri osobe popije barem dvije boce i ostane nekoliko sati, to je ideja – da si ovdje u svojoj maloj zajednici, da su ljudi zadovoljni. Vino se pije strpljivo i ne požuruje ga se, koncentracija treba biti na čovjeku. Trudimo se izbjegavati tehničke specifikacije, a pozornost dati ipak nekim drugim specifičnostima. Primjerice, dolazi li vino s planine, blizu mora, s vulkanskog tla, je li vino staro sto godina ili deset, što to znači za okus. Time se može čak i vizualizirati to područje, nekako čovjek to sve drugačije doživi.“

‘Vino nama na Mediteranu treba biti dio života, a ne luksuz. Zato putujem, kopam, tražim, ne bih li pronašao nešto novo i zanimljivo’

Ovaj je bar Pattierin prvi ostvareni cilj, zapravo početak ostvarenja njegova poslovnog sna. Postoje još dvije stepenice do kojih želi doći. Jedna je da u baru ponudi posebniju, ali opet jednostavnu hranu, a to će se dogoditi vrlo skoro. O trećem cilju ne želi još govoriti, ali riječ je o velikom enogastro-turističko-kulturnom projektu. O tome razmišlja još od 2004., a do toga će doći, najavljuje, kad bar AHA! malo zaživi. Kad za goste pronađe pravo vino, Pattiera se osjeća sretno i ispunjeno:

„Jako sam ponosan, sretan, svaki dan osim nedjelje ovdje sam po 12 sati, ništa mi nije teško. U bivšoj branši naučio sam puno o sebi, ljudima, prije svega o komunikaciji. Nudio sam i prodavao ideje naše agencije, a sad to radim za nešto što volim, što živim, što osjećam i puno mi je lakše. Na kraju radnog dana, kad skinem pregaču, stanem ispred lokala, odahnem sa zadovoljstvom i shvatim da sam ispunjen pozitivom. Ovakvih barova kao što je AHA! nema puno, ali bih zaista volio da se širi svijest o vinu, vino bi trebalo biti dostupno svima, vino je odraz kulture, civilizacije, nema razloga da dobro vino ne bude prisutno u Hrvatskoj. Navijam za to da se otvara što više malih mjesta ovakve vrste, s različitom ponudom, da Zagreb obogati svoju ponudu jer imamo publiku za to, ima puno stranih gostiju, puno je potencijala. Sve je to moguće samo dugoročnom vizijom, ideja je odgajati sebe i goste, stvarati odnose da donesemo vino tamo gdje mu je mjesto – na stolove. Vino je plemenito, može nas zabaviti, okrijepiti, u njemu možemo uživati, o njemu možemo razmišljati.“

FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Vino, tvrdi Pattiera, ostaje u sjećanju, okus dobrog vina podsjeća na neki događaj, ljude, neko ljepše vrijeme, ali vino vas može odvesti i na mjesto mašte, neko mjesto na kojem niste bili, to su gotovo pa mini epifanije. Divan je osjećaj kad vino može prizvati memoriju o dragim ljudima i veseljima:

„Puno je vina, treba probrati ono dobro i kvalitetno, drugačije, a zato smo mi tu. Ne može sve odgovarati svakome, pa zato kroz razgovor dođemo do pravog vina. Voljni smo ulagati u to istraživanje, pa da vino postane početka točka za život. U ponudi imamo i hrvatska vina, zaista su sva vina iz Hrvatske jako dobra, ali za bar AHA! probrao sam meni najdraža. Radimo s nekoliko vinara koji su oduvijek prisutni u mom životu, ne osciliraju u kvaliteti, a pružaju jako puno – vinarija Miloš, Tomac, Ante Sladić, Bruno Trapan, Enjingi. To su vina koja ćemo uvijek imati, ali 80 posto karte su inozemne etikete, zato što su teže dostupna, a to mi je bila glavna ideja kad sam kretao u biznis.“

Bar AHA! u svom nazivu ima riječ ”slow”, pojašnjava Tino Pattiera, zato što se posvećuju gostu, odabiru vina, pravoj temperaturi vina, nema žurbe. To mu je, ujedno, alibi da zakasnim za neki stol, kaže kroz šalu. Planira u baru održavati kulturne događaje, dolazit će putopisci, predstavljat će se knjige, postavljati izložbe, gostovat će vinari i kuhari, a organizirat će se i vinske radionice.