Tina Peraica, psihoterapeutkinja s Klinike za psihijatriju Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu, govori o važnosti preventive u slučajevima posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a)

Tragedija koja se prošlog tjedna dogodila u Sisku kad je umirovljeni branitelj ubio jednu te ozlijedio četiri osobe, bila je povod za razgovor s Tinom Peraicom, socijalnom pedagoginjom i psihoterapeutkinjom s Klinike za psihijatriju Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu te docenticom na Sveučilišnom odjelu za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu koja se u svom stručnom i znanstvenom radu bavi područjem civilne i ratne psihotraume te žrtvama i počiniteljima kaznenih djela.

ZgNews: Što je posttraumatski stresni poremećaj i tko od njega obolijeva?

Radi se o psihijatrijskom poremećaju koji se može javiti nakon iskustva ili svjedočenja životno ugrožavajućim događajima kao što su ratna trauma, prirodne katastrofe, teroristički napadi, nesreće ili nasilni fizički napadi, silovanja itd. Prema novijim dijagnostičkim klasifikacijama, osim osoba koje su direktno bile izložene traumi, ovaj poremećaj mogu razviti i osobe čiji su bliski ljudi doživjeli traumu, ali i profesionalci koji su učestalo izloženi traumatskim događanjima.

ZgNews: U kolikoj je mjeri PTSP rasprostranjen?

Kod ratnih veterana prevalencija PTSP-a kreće od 20 do 30 posto, dok je u općoj populaciji ona oko osam posto. Važno je napomenuti i da – osim što ne razviju sve osobe nakon izloženosti traumatskom događaju PTSP – isto tako sve osobe ne razviju ni njegov potpun oblik, odnosno kod nekoga se može razviti tzv. djelomični PTSP.

Taj poremećaj se može javiti sam, ali i istraživanja i praksa pokazuju da se kod čak 80 posto oboljelih PTSP javlja u komorbiditetu s drugim psihijatrijskim poremećajima i to najčešće s velikim depresivnim poremećajem, anksioznim poremećajem, paničnim poremećajem, ovisnosti o alkoholu, ovisnostima o psihoaktivnim tvarima i poremećajem ličnosti itd.

ZgNews: Koliko je taj poremećaj prisutan među braniteljskom populacijom?

U Hrvatskoj je, i nakon 30 godina od Domovinskog rata, PTSP važan javnozdravstveni problem. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) iz 2021. godine, reakcije na teški stres uključujući PTSP, čine udio od 5,9 posto bolnički liječenih osoba s mentalnim poremećajima. Točnije, prema podacima iz Centralnog zdravstvenog informacijskog sustava Republike Hrvatske (CEZIH) i baze hospitalizacija, 2021. godine zbog PTSP-a i trajnih promjena ličnosti nakon katastrofalnih doživljaja 31.762 branitelja koristilo je zdravstvenu zaštitu.

Važno je spomenuti da dio oboljelih, kao i kad se radi o drugim psihičkim poremećajima, nikad nije zatražio liječničku pomoć, prestao se liječiti ili se liječi u diskontinuitetu.

ZgNews: Kako bliske osobe oboljelog od PTSP-a mogu prepoznati simptome?

Različiti su simptomi i kliničke slike koju mogu imati osobe oboljele od PTSP-a. Ono što je najprepoznatljivije, a ujedno i osnovni kriterij za dijagnosticiranje ovog poremećaja – što mogu znati članovi obitelji ili bliske osobe – spoznaja je da je član obitelji ili bliska nam osoba proživjela traumatski događaj ili situaciju. Uloga bliskih ljudi i obitelji je vrlo važna kod osoba koje su doživjele neki traumatski događaj jer se socijalna podrška koju osoba doživi nakon same traume pokazala kao jedan od čimbenika koji terapijski djeluje na razvoj samog poremećaja.

ZgNews: Postoje li posebno rizične skupine?

U većem riziku od razvoja ovog poremećaja su osobe mlađe životne dobi, žene u odnosu na muškarce, osobe koje su već ranije, posebice u djetinjstvu, doživjele neka traumatska iskustva ili osobe koje imaju lošije adaptivne kapacitete – bilo zbog svojih ranijih traumatskih iskustava, bilo zbog nekih drugih razloga i problema koje trenutno imaju npr. zdravstveni problemi ili neki egzistencijalni problemi.

Od vidljivih stvari mogu se primijetiti promjene u emocijama osobe, odnosno osjećaji tjeskobe, depresije, mržnje, straha, srama itd. Također, mogu se primijetiti promjene u ponašanju osobe te se mogu javiti agresivnost, hiperaktivnost, problemi sa spavanjem, konzumiranje alkohola ili drugih psihoaktivnih tvari, suicidalno ponašanje itd. ili se pak mogu javiti različite psihosomatske reakcije.

ZgNews: Može li se PTSP izliječiti?

Dobru prognozu za oporavak od ovog poremećaja imaju osobe kod kojih se radi o kratkom trajanju simptoma, koje su dobro funkcionirale prije samog traumatskog iskustva, koje imaju dobru socijalnu podršku i kod kojih nisu prisutne druge tjelesne i psihičke bolesti uključujući konzumaciju alkohola i drugih psihoaktivnih tvari. Iz tog razloga je i važno da ako osoba sama ne traži pomoć, da je obitelj i bliski ljudi potaknu na liječenje kad prepoznaju neke od ranije spomenutih simptoma, ili promjena u ponašanju koje vide. Vrlo je važna podrška bliskih osoba.

ZgNews: Jesu li tragedije kao što je ova u Sisku iznenađenje kad je riječ o osobama koje boluju od PTSP-a, posebno ako postoje indicije da su ranije davale naznake – bile su nasilne, prijetile oružjem… Je li ih bilo moguće spriječiti?

Ovakve tragedije, kao ova koja se nažalost dogodila u Sisku, nije opravdano povezivati s PTSP-om. Naprotiv, smatram da se na taj način stavlja negativna stigma na sve oboljele od ovog poremećaja i općenito na braniteljsku populaciju, ali isto tako se stigmatiziraju i sve osobe oboljele od nekog psihičkog poremećaja. Psihički poremećaji općenito često izazivaju strah kod ljudi i iz tog razloga se neopravdano svi takvi poremećaji vezuju uz veći kriminogeni rizik i češće počinjenje nasilnih kaznenih djela. Brojna su objašnjenja i načini na koje možemo objašnjavati zašto neke osobe počine ovakva kaznena djela, a isto tako postoje i različiti rizični čimbenici koji mogu utjecati na osobu da počini takvo kazneno djelo. Neki psihički poremećaji mogu predstavljati veći rizik, ali osim same bolesti je potrebno procijeniti i druge dodatne rizične čimbenike: neki od njih su ranije nasilno ponašanje i izrečene prijetnje. Uz njih to su i drugi raniji oblici problematičnog i agresivnog ponašanja, ovisnost ili zlouporaba psihoaktivnih tvari, aktualno stanje osobe… Svakako je važno ako imamo spoznaje da je netko nasilan i prijeti, bez obzira na to radi li se ili ne o osobi sa psihičkim poremećaje, pravovremeno i adekvatno reagirati.

ZgNews: Mogu li se neželjeni tragični događaji prevenirati i kako?

Nemoguće je da preveniramo sve neželjene tragične događaje da se dogode, ali možemo puno napraviti da se oni smanje. Prevencija je moguća isključivo kroz kontinuirano i paralelno djelovanje na više razina – od osobne, interpersonalne, do zajednice i društva u cjelini. Kad govorimo o problemu nasilja, treba reći da on još uvijek nije dovoljno prepoznat i kao društvo imamo visoku toleranciju na njega. Nedavni tragični događaji koji su se dogodili kod nas i u Srbiji su nam upozorenje da moramo sustavnije pristupiti ovom problemu.