Prošloga tjedna održana je posljednja burna sjednica Skupštine Grada Zagreba u ovoj godini, na kojoj su, uz dosta natezanja, izglasani rebalans proračuna za 2019. i proračun za 2020. godinu. Vrući krumpir – rasprava o GUP-u – odgođena je za veljaču 2020., nakon predsjedničkih izbora, očito u dogovoru s koalicijskim partnerima iz HDZ-a. Usprkos tome pred Gradskom vijećnicom prosvjedovale su brojne udruge, i to protiv povećanja cijena odvoza smeća i planova gradonačelnika Milana Bandića o gradnji velikog stambeno-poslovnog kompleksa na južnoj obali Save.

O tim i drugim temama tjednik Nacional razgovarao je s gradskim vijećnikom Tihomirom Milovcem, profesorom povijesti umjetnosti, muzejskim savjetnikom u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, koji se još od davne 1977. bavi i kazališnom scenografijom. Član je Odbora za kulturu Grada Zagreba, a do sada je bio vrlo aktivan u kritiziranju gradonačelnika Bandića, prvenstveno zbog načina upravljanja kulturnim institucijama Grada. Inače, nakon desetljeća bavljenja kulturom i strukom Milovac je, s Markom Torjancem, ušao u Gradsku skupštinu na listi Sandre Švaljek. Kad je Sandra Švaljek otišla na poziciju zamjenice guvernera HNB-a, Milovac i Torjanac postali su nezavisni zastupnici.

NACIONAL: Izglasan je novi gradski proračun, s 28 glasova za, 15 protiv, dakle s uvjerljivom većinom. Je li vas to iznenadilo? 

Do sada je većina bila 26 glasova. Dva dodatna glasa Krešimira Kartela i Brune Esih bila su očekivana. Čim su prihvaćeni njihovi amandmani, bilo je jasno da se njih dvoje namjeravaju lagano vratiti u Bandićevu većinu. Radi se o amandmanima za neke, rekao bih, ideološke investicije – obnovu vojnog groblja iz Drugog svjetskog rata i izradu dokumentacije za novi Dinamov stadion, što je zapravo manipulativno, nepripremljeno i na dugom štapu. Ali Bandić im je podržao amandmane s deset milijuna kuna u ime buduće suradnje. Naime, već raspadom stranke Nezavisni za Hrvatsku naslućivalo se da se nešto događa. Iako njih dvoje nisu podržali neke druge točke, očito je da se radi o igrokazu – oni neće baš biti dio pozicije, već negdje između, odnosno, neće biti na strani opozicije, što je Bandiću sasvim dovoljno. Njih dvoje mu u ovom trenutku ne trebaju, jer i bez njih ima većinu od 26 glasova. Ali ovo trgovanje očito odgovara i jednima i drugima.

NACIONAL: Koji su bili najveći prigovori opozicije na stavke proračuna?

Iskreno, mislim da je puno zanimljiviji za javnost bio rebalans proračuna, jer se iz njega moglo iščitati na što je potrošen novac i što je gradonačelnik zapravo radio tijekom protekle godine. Proračun je ionako lista lijepih ili pak maglovitih želja, od kojih se većina ne ostvari. Iz rebalansa za ovu godinu se na primjer vidi da su za djelatnost kulture drastično smanjena sredstva, iako je prikazano da su ukupno povećana za 26 milijuna. Povećanje se odnosi isključivo na plaće koje su zbog zakonske obveze morali povećati zaposlenima u kulturi, a ulaganja u programe zapravo su smanjena. Najdrastičnija točka su kapitalni objekti u društvenoj djelatnosti – gradnje, preuređenja i slično – a tu je kultura pala s planiranih 40 milijuna na svega 13 milijuna kuna. Objekti socijalne skrbi također su posve zanemareni, što je sramotno. Za to se nude razna opravdanja – od neriješene dokumentacije do neriješenih imovinsko pravnih odnosa. Jedan od primjera je kazalište Gavella – uređenje nove scene je zaustavljeno zato što je građevinska tvrtka koja je izvodila radove otišla u stečaj. To samo govori s kakvim nepouzdanim izvođačima Grad Zagreb surađuje. Očito je da tu postoje neki drugi interesi, jer Grad nije čak ni ugovorno zaštićen da takve tvrtke penalizira. Gavella sljedećih godinu dana neće biti obnavljana, a 13 milijuna kuna, koliko je bilo planirano za ovu godinu, otišlo je tko zna gdje.

NACIONAL: Grad se hvali da jako puno daje za kulturu – što je s proračunom za sljedeću godinu? 

Predviđena su davanja od oko 600 milijuna kuna, računajući i na vlastite prihode ustanova u kulturi. U odnosu na ovu godinu, svota je pala za nekih 20 milijuna, ali to ništa bitno ne govori. Radi se o oko šest posto ukupnog godišnjeg gradskog proračuna, što je svakako više nego što izdvaja država, koja iz budžeta za kulturu daje tek jedan posto – i to je upravo ono što Ured za kulturu stalno ističe. Na protekloj sjednici inzistirao sam na objašnjenju stavke vlastitih prihoda ustanova u kulturi koja je nemalih 104 milijuna kuna, prihoda koje prema podacima iz Ureda za kulturu zarade svih 35 ustanova– no predstavnici Grada nisu mi znali objasniti kako su ustanove došle do te svote. Recimo, prodajom ulaznica, suvenira, sponzorskim prilozima ili kao što je čest slučaj, najmom svojih prostora za razna neprimjerena i izvanprogramska događanja. Apostrofirao sam to jer se upravo takvim izvanprogramskim najmovima ruši dignitet ustanova i gubi stalna publika. Napominjem da ustanove upravo iz vlastitih i namjenskih sredstava podmiruju velike stavke režijskih troškova, obnove i održavanja zgrada te hladnog pogona, što je sve suprotno zakonu. Ta sredstva moraju se upotrijebiti isključivo za osnovnu djelatnost ustanova, za programske aktivnosti poput nabave umjetnina u muzejima, postavljanja novih predstava u kazalištima i koncerata u koncertnim dvoranama. A na to se troši najmanje.

‘Izolirana sam osoba u Muzeju suvremene umjetnosti gdje radim, i od uprave, ali i nekih kolega jer očito ne mogu se pomiriti s činjenicom da veslam uzvodno, a ne nizvodno kao većina’

NACIONAL: S Markom Torjancem bili ste vrlo kritični prema kadroviranju po upravnim i kazališnim vijećima koje provodi Milan Bandić. Riječ je o očitom političkom utjecaju na kulturne institucije. Koja je od njih najveći problem?

Možda ćete se iznenaditi, a možda i nećete, ali po mom mišljenju, to je upravo institucija u kojoj radim – Muzej suvremene umjetnosti. On zapravo tavori na istoj onoj platformi na kojoj je i Bandić posljednjih dvadeset godina. To je neka sinergija uprave muzeja i gradske uprave koja ne dopušta razvijanje potencijala te institucije. Ti potencijali su u trenutku njenog otvaranja u novoj zgradi bili kud i kamo značajniji, no uprava ih je vrlo brzo uspjela svesti na provincijalnu razinu, na način koji je poražavajući za zagrebačku i hrvatsku umjetničku scenu. Novac i energija koji su uloženi u izgradnju novog zdanja nisu donijeli adekvatne rezultate. Posve je jasno da Grad nema artikulirani interes za tu instituciju čija bi aktivnost trebala biti relevantna u Hrvatskoj, regiji, ali i Europi, no ona je zastala na razini novozagrebačkog centra za kulturu. Inače, gradonačelnik voli intervenirati u upravna i kazališna vijeća koja pokažu imalo autonomnosti i stručnosti, recimo pri izboru ravnatelja. Grad mora imati svoje predstavnike u vijećima jer je osnivač ustanovama, no to ne znači da moraju biti politički podobni. Bilo bi puno važnije da su stručni. Ono čemu svjedočimo je autokratski oblik upravljanja ustanovama, koji se kao model prelio iz Gradske uprave na sva područja kulture pa tako i na upravna i kazališna vijeća. Istina, i zakoni su to značajno omogućili. U njima uglavnom nema nikakvog kritičnog mišljenja koje će, recimo, stimulirati ustanove da bolje rade, da se okrenu novim oblicima financiranja, suradnjama i sl. Svi samo čuvaju svoje pozicije. A kada se netko od ravnatelja izdvoji i podrži prijedloge skupštinske opozicije kao što je nedavno bio slučaj s ravnateljem jedne ustanove u kulturi, tada su mu istoga trena smanjena programska sredstva. Bez objašnjenja, naravno.

NACIONAL: Što kažete na smjenu Bore Nogala, ravnatelja bolnice Srebrnjak? U čijem je to interesu? 

To je upravo model o kojem sam govorio. Ravnatelj Nogalo više ne igra po Bandićevoj žici jer je, posve je očito, previše usmjeren na javnu dobrobit, a u kojoj se gradonačelnik i njegova ekipa ne pronalaze. I zato ga je trebalo maknuti. Uloga Upravnog vijeća i ovdje je egzekutivna, ali i više od toga. Kad se povežu svi konci, 60 milijuna eura za razvojni projekt bolnice te lokalitet Brestovac na putu nove sljemenske žičare, posve je jasno zašto je predsjednica Upravnog vijeća Dječje bolnice Srebrnjak Ana Stavljenić-Rukavina, a prema riječima bivšeg ravnatelja Nogala, žurno otvorila tvrtku za konzultacije i savjetovanja, upravo za sektor zdravstva, koja bi valjda trebala biti uključena u sve daljnje procese. Volio bih da me vrijeme demantira i da se tu ne radi o još jednom kraku gradonačelnikove klijentelističke hobotnice.

NACIONAL: Kako komentirate poziv za hitnu novu sjednicu Skupštine zbog promjene statuta bolnica? Znači li to da je smjena doktora Nogala bila nezakonita i da je gradonačelnik toga postao naknadno svjestan?

Pa naravno da je bila nezakonita. Upravno vijeće radilo je prema starom Statutu dječje bolnice Srebrnjak, neusklađenom sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti koji je Vlada donijela još 2018., a na snagu je stupio 1. siječnja 2019. Dakle, zašto je sedam zagrebačkih bolnica, a među njima i Srebrnjak, radilo protuzakonito, pravi odgovor zna samo gradonačelnik i pročelnik Ureda za zdravstvo Jeleč. Upravo slučaj smjene ravnatelja Nogala otkrio je javnosti da to neusklađivanje bolničkih Statuta sa zakonom nije slučajno. Naime, Ana Stavljenić-Rukavina je u lipnju povukla prijedlog ravnatelja da se donese novi Statut, da bi ga sada, s godinu dana zakašnjenja, donosili po hitnom postupku. Planovi za bolnicu između Grada Zagreba i Vlade skovani su odavno, posve je jasno, jer Ministarstvo zdravstva godinu dana nije reagiralo na te propuste. Sva sredstva sa Srebrnjaka, najvjerojatnije, prebacit će za pokretanje nove dječje bolnice u Blatu za koju nemaju dovoljno novca. Čekao se samo trenutak potpisivanja tog izdašnog ugovora od 60 milijuna eura.

NACIONAL: Kao i Marko Torjanac, ušli ste u politiku iz kulture. Je li vas šokirao način na koji se vodi Grad Zagreb, kao i gradonačelnikove eskapade na sjednicama Skupštine?

To je zapravo deprimirajuće. I Marko i ja smo zreli ljudi i teško nas nešto može šokirati, ali to što gledamo doista je poražavajuće. Prvenstveno mislim na mlađe generacije koje su već godinama bez pravog uzora kakav treba biti političar na visokoj i odgovornoj javnoj funkciji. Gledati i slušati što i kako to radi zagrebački gradonačelnik, ne preporučujem nikome tko ne mora. Na svakoj sjednici on brutalno i bahato ponižava i vrijeđa ljude; evo, na posljednjoj sjednici preporučio je kolegici Vesni Nađ iz SDP-a da se baci s mosta u nabujalu Savu. Pa to su mafijaške fraze koje ocrtavaju razumijevanje svijeta posve drugačijeg od mnogih koji sjede u Skupštini, kao i mnogih Zagrepčana. Činjenica jest da mi u te krugove ne pripadamo, ali ipak smo željeli našom političkom aktivnošću unutar i izvan Gradske skupštine promijeniti tu strašnu sliku. Čini mi se da je to bila važna odluka i nadam se da će biti pozitivnih pomaka. Siguran sam da neće ostati status quo.

NACIONAL: Jeste li požalili što ste se uključili u gradsku politiku i imate li zbog toga problema u svojoj matičnoj kući?

Imam, normalno da imam. Trenutačno sam prilično izolirana osoba unutar svoje institucije – i od uprave, ali i od nekih kolega jer očito se ne mogu pomiriti s činjenicom da veslam uzvodno, a ne nizvodno kao većina. Bio sam toga svjestan i kada sam ulazio u politiku, ali upravo u tome sam i vidio veliki izazov, svladati i sebe i probleme oko sebe jednim zamahom.

‘Spomenik domovini pismena je kreacija ali zašto se moralo potrošiti 35 milijuna kuna? U sadržajnom smislu je problematičan jer ima nečeg morbidnog u spomeniku s oltarom’

NACIONAL: Rasprava o GUP-u odgođena je za veljaču, dakle za vrijeme nakon predsjedničkih izbora. Je li to dokaz političke trgovine HDZ-a i Milana Bandića i hoće li Plenkovićevi ljudi na kraju podržati Manhattan na Savi? 

Oni se evidentno dvoume. Zastupnici HDZ-a nemaju baš pozitivan stav o svemu tome, no i oni su spremni trgovati. Podnijeli su nešto svojih amandmana, u kojima njihova skupina ima neki svoj interes, a neki se tiču i obiteljskih veza u HDZ-u pa su ih na koncu možda spremni povući. Oni taktiziraju pa koliko ih Bandić u Saboru drži u škripcu, oni mu u Gradu vraćaju. No ako dobiju predsjedničke izbore, GUP će vjerojatno ići dalje. A to će, ne samo po mišljenju skupštinske opozicije već i brojnih građana te strukovnih udruga, biti potpuna katastrofa.

NACIONAL: Kako to da jednom nekorumpiranom Europejcu, kakvim se Plenković predstavlja, ne smeta što se ovoga puta struka ujedinila protiv takve urbanističke devastacije – prvi put su se digli arhitekti i na državnoj i na gradskoj razini? 

To ima veliko značenje. Doista se struka prvi put ujedinila, a daljnji koraci premijera Plenkovića pokazat će koliko je on sposoban biti važan političar, a ne samo igrač kojem netko drugi nameće igru. Je li on u stanju provoditi svoju politiku ili je ucijenjen od gradonačelnika Bandića? Čini mi se da su tu u igri i investitori, koji su brutalni tipovi, prilično nemilosrdni. Eagle Hills ulazi u takve stvari s puno jačim pritiscima nego što se to vidi.

NACIONAL: Mislite li da se gradonačelnik boji?

Ne bih rekao da se boji, ali sigurno je nešto istrgovao što javnost ne zna. Možda vam je poznato da je u veliku građevinsku investiciju na zemljištu pored Jadranskog mosta i rotora kraj Remetinca ušao nizozemski investitor. U međuvremenu su oni pronašli partnera, a to je upravo Eagle Hills. Vidjet ćemo kako će se dalje postaviti Plenković. On za sada raspoređuje dio europskog novca za kapitalne investicije u Zagrebu, Rotor, recimo, ali vrlo dobro zna da u tome ima mogućnosti za trgovinu. HDZ je kroz amandmane na proračun za 2020. zapravo „vratio“ oko 100 milijuna kuna, plasiravši ih u projekte svoje interesne skupine.

NACIONAL: No može se očekivati da će pobuna građana protiv tzv. Manhattana na Savi biti snažna, kao što su i pred ovu sjednicu prosvjedovale brojne udruge. To baš Plenkoviću i ne treba pred parlamentarne izbore…

To je istina, ali ja mislim da on planira izbore puno ranije nego što se očekuje, možda već u svibnju. Jer ako, recimo, izgubi predsjedničke izbore, ne piše mu se dobro. Osobito ako pobijedi Škoro kojeg podržava desno krilo HDZ-a. On mora moliti Boga da Milanović uđe u drugi krug. Bit će mu puno lakše s njim nego sa Škorom kao predsjednikom.

NACIONAL: Kad smo već kod SDP-a, kako vi kao predstavnik nezavisne opozicije ocjenjujete njihovu ulogu u Gradu? Igraju li oni djelomično za Bandića? 

Neki od njih imaju još uvijek pupčanu vezu s Bandićem jer veliki dio SDP-ovaca još uvijek radi po gradskim trgovačkim društvima pa iako su kritični i javno se suprotstavljaju Bandiću, još uvijek ima onih s figom u džepu. Recimo, na slučaju SDP-ova zamjenskog zastupnika Radenka Tomića koji je u Gradsku skupštinu ušao umjesto Draženka Pandeka koji nije prihvatio mandat jer radi u Holdingu, mnoge su stvari jasnije. Radenko Tomić, inače simpatični kolega, također je zaposlenik u Holdingu, odmah je prešao k Bandiću. Kao što rekoh – on je bio zamjenski kandidat. SDP već dvije godine ima mogućnost zamijeniti ga i angažirati Pandeka. No oni to ne rade. Dakle, pustili su sve do sada da prođe – i famozni proračun za 2019., mnoge važne odluke, a na koncu će možda i GUP. Bilo bi dobro za njihov ugled da pokažu da im je doista stalo do promjena i da vrate svoga zastupnika. Može biti da su nešto spremali i da je Bandić to predosjetio pa se hitno osigurao s novim „žetončićima“ Esih i Kartelom.

NACIONAL: Na posljednjoj sjednici izglasano je, nakon puno natezanja, poskupljenje odvoza smeća. To je prilično uzburkalo duhove, mislite li da u toj priči ima elemenata korupcije?

Tu se ne radi samo o korupciji, već o potpunoj nesposobnosti. Grad Zagreb je prema gospodarenju otpadom najgori u Europi i uskoro će za to plaćati penale. K tome nemamo nikakav jasan plan kako ćemo idućih godina reciklirati otpad i kako njime gospodariti. Indikativno je da Jakuševac ima produljenu dozvolu za rad upravo od ove Vlade i to bez vremenskog ograničenja, što bi također mogla biti politička trgovina. Iako je Jakuševac trebao biti zatvoren 2020., najkasnije 2024., od toga se očito odustalo. Bandić je dobio otvorene ruke i neće raditi ništa. A građani će plaćati višestruka povećanja cijene jer Bandiću očito treba neki dodatni novac u proračunu. Premda je Vladina uredba o gospodarenju otpadom uzrok zbog kojeg ćemo plaćati veću cijenu odvoza otpada i dogodit će se situacija u kojoj će odvoz plaćati isto velike i male firme, mala i velika kućanstva, gradonačelnik nije tražio, a mogao je, ustavnu zaštitu, kao što su to učinile mnoge lokalne i regionalne samouprave.

‘Kulturne ustanove vlastitim prihodima plaćaju režije i hladni pogon, što je suprotno zakonu, kao i najam prostora za izvanprogramska događanja’

NACIONAL: Iako nema novca za popravak vodovodne i toplinske mreže i fasada, grade se spomenici i fontane. Kako kao povjesničar umjetnosti gledate na Fabijanićev „Spomenik domovini“ koji će koštati desetke milijuna kuna? 

Nemam ništa protiv obilježavanja povijesti u spomeničkoj plastici i javnoj skulpturi. Za razliku od spomenika Franji Tuđmanu, koji je izveden u maniri osrednjih socrealističkih primjera, Fabijanićev spomenik je pismena arhitektonska kreacija, no nije mi jasno zašto smo za to morali potrošiti preko 35 milijuna kuna. Za mene ostaje i pitanje je li se to obilježavanje moglo izvesti u suvremenijem duhu, na demokratičniji i inkluzivan način u kojem bi ravnopravno sudjelovali građani? I načelno, čemu takva monumentalizacija povijesti kad s povijesti oduvijek imamo nevolja? Zašto se ne bavimo budućnošću pa i u javnoj plastici? A i u sadržajnom smislu meni je, kao spomenik s oltarom, problematičan, ima nečeg morbidnog u tome.

NACIONAL: Osjeća li Bandić da mu je to zadnji mandat pa želi nešto veliko ostaviti iza sebe za povijest? 

Njegovo ponašanje ide u tom smjeru, očito je svjestan da nema puno vremena i zato mu je i potreban taj veliki projekt Zagreba na Savi. Očito se stalno uspoređuje s Holjevcem i muče ga kompleksi, s time da se u posljednjih 20-ak godina potpuno saživio sa svojom funkcijom i više sebe ne vidi privatno nego samo kao, kako sam sebe zove u trećem licu, Gospodina Gradonačelnika. Imao bi tu puno toga za komentirati Miroslav Krleža da se mogao susresti s Bandićem. Sigurno bi nastali neki novi Glembajevi. Previše je sličnosti s aktualnim javnim likovima, ali i s općim stanjem društva.

NACIONAL: Ima li Grad Zagreb dovoljno aktivističke i intelektualne snage i inata da na temelju svega toga smijeni Bandića na sljedećim izborima?

Vidjet ćemo. Veliki test bit će GUP. Moguće da dođe i do referenduma i o tome će više kolege iz SDP-a, a opozicija će svakako jedinstveno stati iza toga. No čini mi se da još uvijek nedovoljan broj građana želi izaći iz prostora komocije, izraziti svoje nezadovoljstvo i time promijeniti stanje u gradu. Još uvijek je premali broj onih koji izlaze na lokalne izbore, a dok je tako, Bandić će ostati na vlasti. On ima snažno razvijenu socijalnu inteligenciju. U pravom trenutku prepoznaje društvenu skupinu kojoj treba nešto dati da bi je pridobio za sebe. Tu mu nitko nije ravan, a osobito ne opozicija koja po prirodi stvari to ni ne može jer nema otkud. Bandić daje, poznata mu je fraza. Da, trebali bi se građani zapitati čije on to daje. Svoje sigurno ne. Ono što ima opozicija su nova rješenja i prije svega pošteno upravljanje gradom. Većina ipak neumoljivo i slijepo slijedi gradonačelnika, a mi smo, kažu oni, dekonstruktivni i ne surađujemo. S kim, pitam se.