U predvečerje 24. prosinca 1818. godine otac Joseph Mohr, upravitelj crkve svetog Nikole u austrijskom mjestašcu Oberndorfu, žurio je u obližnje mjesto prijatelju glazbeniku Franzu Gruberu s molbom da uglazbi njegovu pjesmu koja bi se trebala izvesti iste noći na polnoćki u njihovoj crkvi.

Nakon napornog putovanja kroz visok snijeg i prelijepu zvjezdanu noć, otac Mohr se kratko odmorio kod prijatelja. Odjednom se trgnuo, jer su kroz san do njega iz obližnje sobe dopirali zvuci s Gruberove gitare. Tog trenutka je rođena “Tiha noć”.

Koji je razlog da su se dvojica prijatelja našla te Badnje noći u neprilici? Pretpostavlja se da su se pokvarile crkvene orgulje pa je otac Mohr potražio pomoć od svog prijatelja. Zato je “Tiha noć” doista Bogom nadahnuta pjesma dovedena Božjom rukom u vremenski tjesnac, kako bi u sebi sadržavala što manje materijalnosti.

Zabilježeno je da su je početkom Prvog svjetskog rata, na Badnjak 1914., zajednički na njemačkom, engleskom i francuskom jeziku pjevale na bojišnici sučeljene vojske. Čudo Božića navelo je i vojnike da barem privremeno obustave neprijateljstva. „Tiha noć“ do danas je doživjela mnoge verzije i mnoge izvedbe, prevedena u više od 300 verzija diljem svijeta, na više od 130 jezika. Tiha noć, sveta noć (njem. Stille Nacht, heilige Nacht; engl. Silent Night, Holy Night) naziv je, po mnogima, najpoznatija božićna pjesma na svijetu.