Filozof Thomas Hobbes je znatno unaprijedio srednjovekovnu političku misao i danas se njegove ideje i dalje smatraju relevantnim u politici. Zastupao je ideju o inherentno lošoj ljudskoj prirodi za razliku od nekih kasnijih mislioca poput Jean-Jacques Rousseaua. Prirodno stanje je, prema Hobbesovim riječima, vodilo u „rat svih protiv svih“ i jedini način da se takvo stanje izbjegne on je vidio u društvenom ugovoru, pomoću koga bi ljudi zajedno formirali državu i pravila pod kojim bi živjeli, ne umanjujući njihovu slobodu izbora. Hobbes je često koristio i izreku „čovjek je čovjeku vuk“. Hobbes je doživio su jake kritike sa svih strana, te istovremeno bio i najvoljeniji i najomraženiji mislilac svoga vremena. Oštre kritike su ga natjerale da traži zaštitu od revolucionarne engleske vlade i pobjegne u London, gdje je proveo svoje posljednje dane u stalnom nemiru i nespokoju.

Strah da će ga proglasiti heretikom, kao i mnoge njegove suvremenike, naveo ga je i da spali mnoge svoje spise u  pokušaju da izbjegne takve osude. O tome da li je bio vjernik i dalje se polemizira. On se uvijek oštro branio od optužbi, ali se s druge strane smatrao otvorenim za debatu, pa i samu religiju i ideju boga. Bio je neshvaćen u svoje vrijeme, ali to je u velikom dijelu ostao i danas. Njegove ideje su često pogrešno korištene kao veo koji treba prikriti i opravdati nezakonite poteze suvremenih diktatora.

Thomas Hobbes, je suprotno općem mišljenju, bio jedan od prvih individualista i zalagao se za slobodu izbora, dok je državi davao slobodu samo onoliku koliku su joj dali njeni građani. Njegova idealna država nije bila orvelovska, već država koja je omogućavala svojim građanima potpunu slobodu od zla koje je donosilo prirodno stanje, kada nastaje anarhija. Umro je u svojoj 91. godini, 4. prosinca 1679. godine, uz sada poznate riječi „posljednji skok u tamu“, kako je Thomas Hobbes slikovito objasnio kraj životnog vijeka.