Ministrica unutarnjih poslova u vladi Davida Camerona prošlog tjedna osvojila je veliku podršku delegata Konzervativne stranke i gotovo je sigurno da će postati nova britanska premijerka te je već uspoređuju s Margaret Thatcher

Trezven politički stil i jasne riječi su osobine zbog kojih buduću britansku premijerku Theresu May uspoređuju s Margaret Thatcher, “željeznom damom” iz osamdesetih godina. Neki je uspoređuju i s Angelom Merkel jer se i ona sama predstavlja kao iskusna državna službenica koja zna izaći na kraj sa svakodnevnim izazovima. A pred Theresom May su veliki izazovi koje treba riješiti ako želi Veliku Britaniju bez velikih posljedica izvesti iz Europske unije. Ministrica unutarnjih poslova u vladi Davida Camerona na prošlotjednim izborima osvojila je veliku podršku delegata Konzervativne stranke u prvom krugu izbora za njegova nasljednika i ostala je samo formalnost da, nakon što je u ponedjeljak odustala jedina protukandidatkinja Andrea Leadsom, u glasovanju 1922 delegata Konzervativne stranke bude izabrana za novu šeficu stranke.

Za teške izazove koji su pred njom Theresa May prije svega može zahvaliti stranačkom kolegi Borisu Johnsonu, glavnom zagovaratelju Brexita i čovjeku koji se nadao da će nakon uspjeha na referendumu bez većih problema postati novi britanski premijer. Ali neki njegovi bliski suradnici u zadnji tren su mu okrenuli leđa i Johnson je bio primoran odustati od kandidature kada je shvatio da nema podršku vrha stranke.

BIVŠI GRADONAČELNIK LONDONA tako je prepustio vodstvo stranke Theresi May, pred kojom je neugodna zadaća da s Bruxellesom pregovara o uvjetima pod kojima će Velika Britanija napustiti Europsku uniju. Mnogi politički analitičari u toj zemlji smatraju da je za Veliku Britaniju to puno bolja opcija jer Johnson nema političkog kapaciteta ni strpljenja za tako naporne pregovore, dok se Theresa May već dokazala kao pragmatična političarka koja bi mogla postići dogovor sa Jeanom-Claudeom Junckerom i Angelom Merkel.

“Pred nama je velik posao: ujediniti našu stranku i zemlju, ispregovarati najbolji mogući sporazum za izlazak iz EU-a i učiniti da Britanija funkcionira za sve. Ja sam jedina kandidatkinja koja je sposobna provesti te tri stvari kao premijerka i jasno je da sam također jedina koja može dobiti potporu cijele Konzervativne stranke “, rekla je nakon završetka prvog kruga izbora Theresa May.

Iako je neki mediji nazivaju euroskeptikom, ona je za razliku od Johnsona podržavala bivšeg premijera Camerona u nakani da Velika Britanija ostane dijelom Europe jer je smatrala da je to sigurnija opcija za Britance, ali nakon referenduma može se naslutiti da ona smatra kako je za Britance ipak bolji izlazak iz Europske unije, čime je izazvala podjele u javnosti. Naime, kada je u pitanju Brexit i pregovori s Bruxellesom, Therese May prije svega želi pragmatično rješenje, premda je i ona oštri zagovornik ograničavanja broja doseljenika u tu zemlju. Dok se u dosadašnjoj karijeri bavila zakonodavstvom i unijela brojne pozitivne promjene, oštro joj se zamjera što se protivi ulasku imigranata u Veliku Britaniju. Prošle je godine u svom govoru pred Konzervativnom strankom izjavila kako brojni imigranti čine britansko društvo nekohezivnim, što je izazvalo burne reakcije njezinih kritičara. Kasnije je objasnila da ima takvo mišljenje jer smatra da veliki broj imigranata dodatno smanjuje primanja onim Britancima koji već ionako žive na rubu, a sve zbog dostupnosti jeftine radne snage.

• IAKO JE NEKI MEDIJI nazivaju euroskeptikom, podržavala je bivšeg premijera Camerona u nakani da Velika Britanija ostane dijelom Europe jer je smatrala da je to sigurnija opcija za Britance

THERESA MAY JE NA BRITANSKOJ POLITIČKOJ postala poznata kad je pokrenula vladin projekt radikalnih socijalnih reformi pomoću kojih je, po njenim riječima, “Velika Britanija trebala postati zemlja koja neće služiti samo privilegiranima, nego će funkcionirati za svakoga”. Buduća britanska premijerka poznata je i po svojim oštrim riječima, zbog kojih je često stvarala neprijatelje na političkoj sceni, a u prošlosti se nije bojala ni kritizirati vlastitu stranku. Poznat je i njen govor iz 2002. kada je svoje torijevce nazvala “zločestom strankom” (nasty party) koja ne pokazuje ikakvo kajanje, premda je potonula u korupciju i razne spletke pa tako ne čudi što je “jednostavno neatraktivna.” Slično kao i Angelu Merkel i Theresu May je malo tko vidio u spontanom i dobrom raspoloženju. Jedina iznimka su njene ekstravagantne cipele, ali ni njeni protivnici joj ne mogu zanijekati veliko političko iskustvo. Neki analitičari i britanski mediji čak pišu i da je možda i dobro vrijeme da na čelo Velike Britanije dođe netko poput Hillary Clinton u SAD-u, žena koja je od samog početka političke karijere bila označena kao osoba s kojim se birači teško mogu povezati, ali je zato iznimno cijene. U posljednjih nekoliko godina na britanskoj političkoj sceni pojavilo se nekoliko žena koje su mnogo popularnije od Therese May i koje su “ukrale svjetla pozornice” budućoj britanskoj premijerki. Žene poput Ruth Davidson, nove šefice Konzervativne stranke u Škotskoj, koja se u mladim danima bavila kick-boxingom i koja ne skriva da je lezbijka, te škotske premijerke Nicole Sturgeon, za koju mnogi smatraju da je najkarizmatičnija britanska političarka još od Tonyja Blaira, zasjenile su Theresu May i trenutačno su mnogo popularnije od nje. Međutim, na strani Therese May je političko iskustvo i smirenost koje pokazuje u nekim kritičnim trenucima. Pregovori o izručenju radikalnog islamskog vjerskog vođe Abua Katade i odbijanje izručenja SAD-u hakera Garyja McKinnona primjeri su političke zrelosti Therese May zbog kojih je dobila podršku vrha Konzervativne stranke.

THERESA MAY ŠKOLOVALA SE na prestižnom Oxfordu, gdje je studirala geografiju, a svoju karijeru započela je u Engleskoj nacionalnoj banci (The Bank of England) te se brzo počela baviti politikom. Nakon što je bila vrlo aktivna i politički angažirana u svojoj lokalnoj zajednici, 1997. postala je članicom Britanskog parlamenta za područje Maidenhead. Od 1999. pa sve do 2010. bila je članica Vlade u sjeni (Shadow Cabinet), u kojoj je obnašala dužnosti ministrice obrazovanja i zapošljavanja, ministrice rada i mirovinskog sustava, ministrice rodne ravnopravnosti, a istovremeno je 2002. postala prva žena izvršna predsjednica Konzervativne stranke. Osam godina kasnije, 2010., povjerena joj je funkcija ministrice unutarnjih poslova, pa je postala žena na najvišoj političkoj funkciji u Ujedinjenom Kraljevstvu. Na poziciji ministrice zadržala se dulje od ostalih i pokazala da je nepopustljiva. Tijekom njena mandata stopa kriminala pala je na povijesni minimum, a zatvorila je i mučan slučaj tragedije na stadionu Hillsborough.

Osim što ima bogato političko iskustvo, ima i ozbiljne namjere kao potencijalno najmoćnija političarka Velike Britanije, što se naslućuje i iz njezine izjave koju je izrekla prilikom objave svoje kandidature. “Ja nisam tu da se pokazujem. Ne gostujem u televizijskim emisijama. Ne ogovaram druge na ručkovima. Jednostavno radim posao koji je preda mnom”, rekla je tom prigodom Theresa May. Očito da je svojim stavom osvojila i članove Konzervativne stranke te da je na dobrom putu da postane nova premijerka. Put do te pozicije dodatno je olakšan nakon što je njena jedina protukandidatkinja Andrea Leadsom, miljenica Borisa Johnsona, u ponedjeljak odustala od svoje kandidature, što je još jedan poraz bivšeg gradonačelnika Londona. Johnson je Andreu Leadsom otvoreno podržao prošloga tjedna, naglašavajući kako “ona jedina sigurno može provesti volju građana Velike Britanije izraženu na referendumu”. Cameron je Andreu Leadsom prošle godine imenovao ministricom energetike, a do izbora u parlament 2010. radila je u financijskim institucijama.

• THERESA MAY SE OSIM S PROTIVNICIMA u vlastitoj stranci, mora suočiti i sa sve većim ekonomskim posljedicama Brexita jer bi zbog izlaska iz EU-a moglo biti ukinuto preko 100.000 radnih mjesta

Ona je prava suprotnost ozbiljnoj Theresi May i tijekom kampanje za Brexit odlučno je pomagala Johnsonu u televizijskim nastupima dok su zagovarali napuštanje EU-a. Zbog simpatičnog i nasmiješenog nastupa žuti mediji u Velikoj Britaniji često su je zvali “svjetlom točkom” kampanje za Brexit.

NO I NJU SU NAPADALI zbog populističkih izjava, a neke njene izjave se lako mogu nazvati i rasističkima. U određenom dijelu stanovništva Velike Britanije nakon referenduma to možda i nije bila najveća prepreka njenoj kandidaturi, ali Johnsonova podrška je to sigurno bila jer, kako se pokazalo, on nakon referenduma nije previše omiljen unutar stranke. S druge strane, Theresa May se osim s protivnicima u vlastitoj stranci i pregovorima o Brexitu, mora suočiti i sa sve većim ekonomskim posljedicama referenduma jer bi zbog izlaska iz Europske unije u Velikoj Britaniji moglo biti ukinuto preko 100.000 radnih mjesta u financijskom sektoru, što je mračni scenarij jedne studije Pricewaterhouse Coopersa o implikacijama izlaska Velike Britanije iz EU-a za financijsku branšu. Jedan od najjačih argumenata Londona kao europskog financijskog centra dosad je bio ‘’passporting’’, ustupak koji su Britanci izvojevali u žilavim pregovorima s EU-om. Taj mehanizam jamči tvrtkama sa sjedištem u Londonu da mogu poslovati u svim zemljama EU-a bez otvaranja poslovnica u njima i bez pridržavanja njihovih propisa. Tu povlasticu ima samo Velika Britanija, a koriste ju prije svega švicarske i američke banke kako bi iz Londona prodavale svoje financijske usluge u cijeloj Europskoj uniji. Prednost koju pritom imaju je u tome da se mogu pridržavati labavih britanskih pravila na financijskom tržištu, a ne puno strožih zakona koji vladaju na ‘’starom kontinentu’’. Još jedan zavodljiv sporedni efekt, prije svega s gledišta američkih investicijskih banaka, bio je taj da su recimo banke Goldman Sachs ili JP Morgan u Londonu mogle zaobići zakone koji su posebno jaki u Njemačkoj i Francuskoj, a koji štite zaposlenike od otkaza. Ali nakon Brexita sada je to završeno i buduća britanska premijerka mora nagovoriti najmoćnije svjetske financijske institucije da ostanu u Velikoj Britaniji i Londonu.