Mick Jagger, Keith Richards, Charlie Watts i Ronnie Wood već pola stoljeća haraju glazbenom scenom i još uvijek pišu stranice glazbene povijesti, upravo zato će Telefon Blues Band u pratnji gostiju – Srđana Juga i Valerije Nikolovske odsvirat ‘presjek karijere’ jednog od najvažnijih bendova svih vremena – The Roling Stones.
Nakon koncerta u Vintage Industrialu u subotu (25.11.) na ‘šank peronu’ čeka vas glazbeni vremeplov kroz povijest i tako sve do pet sati ujutro.
Telefon Blues Band je jedan od naših najboljih i najdugovječnijih rock session sastava čiji su članovi poznati glazbenici koji su svirali u grupama: Time, Nirvana, Parni valjak, Aerodoom, Majke itd.
Vedran Božić – gitara, vokal, Tomas Krkač – bas, vokal, S. Pintarić Pišta – bubanj, Danko Krznarić – klavijature, vokal.
BIOGRAFIJA:
The Rolling Stones je britanska rock grupa oformljena u travnju 1962. godine koja je postala poznata u 60-ima, a djeluje i danas. Osnivači su bili: Brian Jones (gitara i usna harmonika), Ian Stewart (klavijature), Mick Jagger (vokal), Keith Richards (gitara), a početni sastav su upotpunili Bill Wyman (bas) i Charlie Watts (bubnjevi).
Ime grupe su odabrali prema blues pjesmi koju je 1948.g. snimio Muddy Waters. Kao i druge britanske rock grupe tog doba nastali su pod utjecajem američkog rhythm and bluesa i ranog rock’n’rolla. Nisu se previše opterećivali težnjom da budu autentični blues stilisti i od svojih početaka do sada okušali su se u raznim glazbenim žanrovima.
Čuveni logo grupe “Tongue and Lip Design” dizajnirao je John Pasche 1971.g. i prvi put se pojavljuje na albumu Sticky Fingers.
Richards i Jagger su od 1950-ih bili prijatelji u osnovnoj školi u Dartfordu, a onda su se njihove obitelji kroz selidbe razdvojile.
Prijateljstvo je obnovljeno 1960. slučajnim susretom na dartfordskoj željezničkoj stanici gdje su na putu u srednju školu obojica čekali vlak. Jagger je pod rukom nosio albume Chuck Berrya i Muddy Watersa, što je pobudilo Richardsovu znatiželju i otkrilo zajedničku glazbenu sklonost.
Sastav “Rolling Stones”, imao je svoj prvi službeni nastup pod tim imenom 12. srpnja 1962.g. u londonskom Marquee Clubu, nastavili su kao lokalna rhythm and blues grupa, nastupajući vikendom u klubu Crawdaddy (u londonskom kvartu Richmond), u vlasništvu njihovog prvog podupiratelja i menadžera Giorgia Gomelskog. [1]. Sastav je uglavnom svirao pjesme Bo Diddleya, Muddy Watersa, Chuck Berrya i Buddya Hollya i to ne baš u punoj dvorani.
Taj stil glazbe, nije u to vrijeme bio previše popularan u UK, a postajale su i grupe koje su to bolje izvodile, kao Blues Incorporated (Alexis Kornera). Stonesima je krenulo nabolje, kad su u travnju 1963. g. uzeli za managera Andrew Oldhama. Oldham (koji je tada imao 19 godina i bio mlađi od svih članova grupe) bio je premlad za dobivanje licence za glazbenog agenta, te se udružio s veteranom Ericom Eastonom.
Debitantski singl Stonesa je obrada pjesme “Come On” koju je 1961.g. napisao i snimio Chuck Berry, a B-strana je također bila obrada pjesme “I Want To Be Loved” koju je napisao Willie Dixon. Obje pjesme su snimljene u svibnju 1963.g.
Drugi singl “I Wanna Be Your Man” objavljen u studenom 1963.g. napisali su Lennon i McCartney nakon što ih je, navodno, Oldham slučajno sreo na ulici i nagovorio da daju svoj skromni doprinos za budući singl novonastale grupe, što su obojica nesebično prihvatili. Ideju za pjesmu su već imali i dovršili su je u studiju De Lane Lea pred impresioniranim Stonesima. Pjesma je objavljena tri tjedna prije verzije koju su snimili The Beatles i zorno je demonstrirala distinkciju između dvaju sastava: sirovost, žestinu i cinizam Stonesa.
Treći singl “Not Fade Away” objavljen početkom 1964.g. napisao je i snimio Buddy Holly sa svojim pratećim sastavom 1957.g. Verzija Stonesa također ima snažno naglašeni tzv. Bo Diddley beat, brzi i zarazni ritam koji vuče porijeklo iz zapadne Afrike.
Četvrti singl “It’s All Over Now” objavljen sredinom 1964.g. napisao je Bobby Womack za svoj sastav The Valentinos. Postao je prvi broj 1 hit Stonesa daleko nadmašivši original.
Šesti singl “The Last Time” iz 1965. je ujedno i prvi od mnogih budućih kojeg je napisao autorski dvojac Jagger/Richards.
Do sada su Rolling Stonesi gostovali u Hrvatskoj dva puta, oba u Zagrebu. Godine 1976. održali su dva rasprodana koncerta, dan za danom, u Domu sportova (21. i 22. lipnja) i ponovo tek 1998., kada su svirali na zagrebačkom hipodromu u okviru svoje turneje Bridges to Babylon.
Tada se okupilo oko 80 000 ljudi i to je bio jedan od najvećih koncerata na otvorenom održanih u Hrvatskoj. Koncert je obilježen pružanjem goleme hidrauličke konzole sa malenom binom povrh sredine iznenađene publike, na kojoj je sastav besprijekorno odsvirao nekoliko svojih starijih uspješnica, a da ih se gotovo moglo dodirnuti.
DISKOGRAFIJA:
1964. The Rolling Stones
1965. The Rolling Stones No. 2
1965. Out of Our Heads
1966. Aftermath
1967. Between the Buttons
1967.Their Satanic Majesties Request
1968. Beggars Banquet
1969. Let It Bleed
1971. Sticky Fingers
1972. Exile on Main St.
1973. Goats Head Soup
1974. It’s Only Rock ‘n’ Roll
1976. Black and Blue
1978. Some Girls
1980. Emotional Rescue
1981. Tattoo You
1983. Undercover
1986. Dirty Work
1989.Steel Wheels
1994. Voodoo Lounge
1997. Bridges to Babylon
2005. A Bigger Bang
2016. Blue and Lonesome
Više informacija o programu Vintage Industriala:
www.vintageindustrial-bar.com
www.facebook.com/vintageindbar
www.twitter.com/VintageIndBarZg
www.instagram.com/vintageindzagreb
Komentari