Članovi rock grupe The Residents više od 40 godina karijere nepoznati su javnosti, a povodom nastupa u klubu Močvara pristali su razgovarati za Nacional: riječ je o grupi čiji su koncerti multimedijalni eksperimenti

U četvrtak, 4. veljače, u zagrebačkom klubu Močvara gostuje američka avangardna rock grupa The Residents, koja će tom prilikom predstaviti svoj posljednji studijski album “Shadowland”, ujedno i treći dio trilogije “Randy, Chuck & Bob”. Riječ je o potpuno izvanserijskoj grupi, čija se kompletna karijera sastoji od glazbeno-scenskih i multimedijalnih eksperimenata i čiji su članovi od početka karijere duže od 40 godina – ostali anonimni. Rijetki su i njihovi javni istupi, a Nacional je među malobrojnim medijima za koje je njihov predstavnik pristao razgovarati.

GODINA 1969., KADA JE NASTALA GRUPA THE RESIDENTS, bila je izuzetno turbulentna. Neil Armstrong, Michael Collins i Buzz Aldrin kročili su te godine na Mjesec. Iste godine održan je trodnevni festival u Woodstocku pred 350.000 ljudi, dok je 250.000 ljudi sudjelovalo u maršu na Washington protestirajući protiv rata u Vijetnamu. Grupa Led Zeppelin objavila je svoj prvi album, a John Lennon i Yoko Ono ozakonili su svoju vezu ulaskom u brak. Brian Jones iz Rolling Stonesa pronađen je mrtav, a Charles Manson sa svojim je sljedbenicima izmasakrirao holivudsku glumicu i suprugu Romana Polanskog Sharon Tate. Moamar Gadafi dolazi na vlast u Libiji, Charles de Gaulle odlazi s predsjedničke funkcije, a nasljeđuje ga Georges Pompidou. Iste godine Richard Nixon, predsjednik SAD-a, muku muči s ratom u Vijetnamu. BBC emitira prvu epizodu serije „Leteći cirkus Montyja Pythona“, a film “Butch Cassidy and the Sundance Kid” doživljava svoju premijeru. Iste te godine, negdje u Kaliforniji, skupina prijatelja odlučuje se baviti glazbom na jedan specifičan način i realizira zvučni zapis pod nazivom “Rusty Coathangers for the Doctor and The Ballad of Stuffed Trigger”. Riječ je o svojevrsnom zvučnom eksperimentu za kojim je, nekoliko godina kasnije, uslijedio i filmski projekt pod nazivom “Vileness Fats”, nezavršeno filmsko ostvarenje u trajanju od 14 sati. Prvo službeno izdanje te skupine izlazi 1974. pod nazivom “Meet the Residents” uz pomoć britanskog glazbenika i multiinstrumentalista Philipa Charlesa Lithmana, poznatijeg u to vrijeme kao Snakefinger. Osim glazbom, The Residents su zaintrigirali javnost i omotom debi albuma, parodirajući dizajnom poznati album Beatlesa “Meet the Beatles”. Avantura anonimnih umjetnika započeta 1969. počela je dobivati na važnosti, iako su se oni sami od početka maksimalno trudili zauvijek ostati anonimni, drugačiji. Na svim nastupima koji su nerijetko fantastičan spoj kazališta, multimedijalnog projekta, kabareta i rock koncerta, oni su maskirani, tako da javnost nikada nije doznala tko su ljudi koji su stvorili grupu The Residents, koju u vizualnom smislu uvijek predstavlja veliko oko s cilindrom.

“Biti anoniman je lako ili teško, ovisno o tome koliko to netko želi. Tinejdžeri žele postati zvijezde, pa im to i uspijeva – barem na jedan dan. The Residents nikada nisu željeli biti zvijezde, tako da se uzdaju u ljude oko sebe – prijatelje, kolege, suradnike – da čuvaju njihovu tajnu. Sve se svodi na povjerenje, a The Residents vjeruju svojim prijateljima. Nitko drugi nije važan”, izjavio je za Nacional, također pod uvjetom da ostane anoniman, predstavnik grupe The Residents iz tvrtke Cryptic Corporation, odgovarajući na pitanje koliko je teško ostati anoniman u današnje vrijeme celebrity kulture gdje svaki tinejdžer želi postati zvijezda, a svakom drugom to i uspijeva. U periodu od gotovo 50 godina The Residents su objavili preko 60 studijskih albuma, preko 15 live albuma, više od 30 kompilacija i preko 25 multimedijalnih projekata. Naime, osim glazbom, ekipa skrivena iza imena The Residents velik dio svoje umjetničke karijere posvetila je vizualnom mediju, a smatraju se i svojevrsnim pionirima u istraživanju mogućnosti CD ROM-a i novih tehnologija. Na pitanje koja je zapravo cijena anonimnosti i koliko su članovi The Residentsa zbog te poslovne politike ostali zakinuti za obožavateljice, lude noćne provode, naslovnice magazina ili bolji komad mesa u lokalnoj mesnici, njihov predstavnik odgovara ovako: “The Residents se nadaju da je cijena miran i ugodan život daleko od buke, smetnje medija i pretjerano posesivnih fanova… a loše strane te namjerne opskurnosti svakako su manja prisutnost, manje mogućnosti i manje jeftinog mesa.”

• ‘ZAŠTO NETKO STARIJI od 50, 60, 70 ili 80 godina ne može biti u naponu snage. Mislite samo na testosteron i ljepotu. Na sreću, kreativnost ne diskriminira po dobi’, kaže jedan od članova

MNOGI SU KROZ GODINE POKUŠAVALI odgonetnuti tko zapravo stoji iza tog avangardnog umjetničkog kolektiva čija je primarna misija bila dekonstrukcija zapadne popularne glazbe kroz klasične albume i konceptualne radove. Jedno od imena s kojima se često baratalo bilo je i ime Homera Flynna koji je u ime Cryptic Corporationa često istupao u ime grupe. Trajna je nepoznanica i je li Cryptic Corporation zapravo samo uspješna kreativna marketinška PR agencija koja se brine za to da ime Residentsa ostane prisutno na globalnoj sceni ili jednakopravni kreativni dio grupe The Residents, a članovi Cryptica samim time i članovi grupe. “The Cryptics su oni koji omogućuju postojanje The Residentsa; bez njih grupa ne bi mogla postojati. Što se The Residentsa tiče, svatko s kime su radili je Resident, a to svakako uključuje i The Cryptics”, izjavio je za Nacional predstavnik Crypto Corportation.

ZBOG TAKVE SPECIFIČNE POLITIKE RADA i karijere, grupi The Residents nije bilo teško egzistirati u svijetu glazbe, a ne biti istovremeno dio globalne glazbene industrije. “U doba interneta to je lakše nego ikada ranije. Prije je bilo teško i skupo snimiti album – a još teže naći izdavačku kuću koja će ga objaviti. Danas svatko tko ima laptop ili čak mobitel, ima studio za snimanje. Svi imaju pristup SoundCloudu, YouTubeu i desecima drugih digitalnih platformi koje im omogućuju da svoju glazbu predstave publici. Možda tako neće postati popularni, ali barem imaju kako predstaviti svoju glazbu”, kaže predstavnik The Residentsa. Jedna od početnih ideja s kojom su The Residents istupili u javnosti bila je želja da se na neki način napravi dekonstrukcija zapadne popularne glazbe, ma kako to čudno zvučalo. Uspjelo im to ili ne, glazbu grupe The Residents gotovo je nemoguće svrstati u neki žanr, iako se u njoj mogu čuti svi glazbeni žanrovi. Istovremeno, mnogi upravo njih navode kao rodonačelnike mnogih glazbenih žanrova, zahvaljujući velikom broju glazbenih eksperimenata koje su ponudili tijekom karijere. Iako se od početka 70-ih bave dekonstrukcijom zapadne popularne glazbe, na njih je svakako značajno utjecala glazba raznih drugih egzotičnih područja. “Najveći upliv The Residentsa u ‘drugu’ glazbu bila bi eskimska glazba. U to vrijeme The Residents su bili jako zainteresirani za proučavanje glazbe ‘etničkih’ kultura, ali nisu željeli da njihove verzije nalikuju originalnim uzorima, baš kao što nisu željeli i da album ‘The Third Reich’n Roll’ zvuči kao glazba pravog garažnog benda. Stoga su odabrali Eskime kao kulturu koja je toliko daleka i strana da su The Residents mogli posve slobodno stvarati glazbu koja je mogla zvučati kako god su htjeli”, izjavio je za Nacional predstavnik Cryptic Corporationa.

PROŠLE GODINE PREMIJERNO JE PRIKAZAN DOKUMENTARNI FILM o grupi The Residents “Theory of Obscurity: a film about The Residents” redatelja Dona Hardyja Jr.-a, koji će premijerno biti prikazan u klubu Močvara u srijedu, 27. siječnja, a koji je izazvao veliku pažnju javnosti jer je zapravo prvi službeni pokušaj razotkrivanja njihove tajne, i to u suradnji s njima. Kako su The Residents kroz sve ove godine cijenjeni i zbog svojih multimedijalnih projekata, pomalo je bilo neočekivano da će pristati na klasičan dokumentarni film o svojoj karijeri. Njihov predstavnik pomalo zbunjeno je odgovorio na pitanje kako to da su pristali da se na takav, uvjetno rečeno, trivijalan način javnost upozna s enigmom dugom gotovo 50 godina: “Ne razumijem. Smatrate li da je film kao medij trivijalan ili da je posao koji su autori filma odradili beživotan i neodgovarajući? Je li na neki način nedostojno da The Residents budu izloženi publici kojoj bi dobro došlo malo više poticaja od filmova o superherojima i uobičajene kaše koja se nudi na masovnom tržištu? Mislim da su autori stvarali ‘Theory of Obscurity’ s dubokim osjećajem integriteta i puno pažnje te da su u tom procesu uspjeli prenijeti i očuvati kaos i smetenost koji prožimaju samu dušu The Residentsa.” Tijekom karijere održali su nekoliko velikih svjetskih turneja i skladali glazbu za nemali broj filmskih ostvarenja te multimedijalne projekte, za što su osvojili i brojne nagrade. Uzmemo li u obzir činjenicu da su The Residents na sceni više od 40 godina te da originalni članovi, ma tko oni bili, nisu više u naponu snage, nepoznanica je i kako mlađi nasljednici originalnih članova mogu postati punopravni članovi grupe.

“MORA DA STE MLADA OSOBA, jer u protivnom ne biste pretpostavili da netko stariji od 50, 60, 70 ili 80 godina ne može biti u naponu snage ili pod ‘naponom’. Mislite samo na testosteron i ljepotu. Na sreću, kreativnost ne diskriminira ljude po dobi. Ali da se vratim na vaše pitanje, ‘mlađi Residentsi’ morat će se dokazati baš kao što su to morali i stariji – a starkelje samo čekaju da se klinci pojave i pokažu što znaju”, izjavio je za Nacional glasnogovornik Cryptic Corporationa.

Danas, u vrijeme kada je zahvaljujući tehnologiji svakome omogućeno predstavljanje svoje glazbe i umjetnosti koju stvara, doista je teško biti originalan i drugačiji. Unatoč tomu The Residents se i dalje smatraju jedinstvenim autorima avangardne popularne glazbe na globalnoj razini. “Alati za stvaranje glazbe nisu nikada bili dostupniji, tako da stvaranje originalne glazbe nije teško kad netko ima viziju i predanost. S obzirom na to da su alati toliko dostupni, stvara se više glazbe nego ikad – i one dobre i one loše. Ono što je danas teško osigurati jest da se vaša glazba čuje”, komentirao je za Nacional predstavnik The Residentsa položaj grupe danas. Na zaključno pitanje hoće li javnost ikada saznati tko su zapravo članovi grupe The Residents, njihov predstavnik lakonski je odgovorio: “Koliko se meni čini, publici se živo jebe.”