”Neki ljudi misle da smo sranje, neki misle da smo dobri. I ja mislim isto to – smatram da smo usrano dobri”, rekao je basist i pjevač The Black Lipsa Jared Swilley u razgovoru za internetsku stranicu kdhx.com. Jared je duhovit čovjek, a i ne treba mu uvijek vjerovati. Ali oni koji dođu u Vintage Industrial Club u srijedu na Black Lipse mogu očekivati usran koncert i dobar koncert. Ali on je i produhovljen čovjek iz religiozne obitelji aktivnih članova vjerske lokalne zajednice – otac i ujak su mu kršćanski svećenici – i nije odgojen da laže. ”Ja sam jedini muškarac u svojoj obitelji koji nije svećenik ili propovjednik na pozornici. To je njihov posao, ali i moj životni poziv je pozornica. Što ljude tjera na seks? Zbog čega se ljudi žele vjenčati? Ponekad se u noći želite osloboditi životnih okova i pobjeći od stvarnosti. To je naša misija”, rekao je za Westworld.

Bendu će to biti četvrti koncert u Hrvatskoj i nakon svakog su se ljudi koji su ga gledali razdvojili u dva suprotna tabora koja su potvrdila Jaredove riječi: jednima je koncert bio dobar, a drugima je bio sranje.

Vjeran Pavlinić Columbo, odnosno Mr. Drumsonic iz ugašenog benda Welcomin’ Committee In Flames koji je bio predgrupa Black Lipsima na njihovu prvom koncertu u zagrebačkoj Galeriji SC-a 2007., rekao je da su oni mogli biti novi Ramonesi, ali da to nisu htjeli. OK, ni Columbu ne treba uvijek vjerovati, sklon je stvaranju mitova u rock ‘n’ rollu. A i Jared ga je demantirao jednom izjavom za Miami New Times. ”Nadam se da ćemo jednog dana svirati na Super Bowlu i prodati milijun ploča,” kazao je smijući se. “Uvijek imam velika očekivanja, ali se neću jako ljutiti ako ih ne postignemo. Želio bih biti najprodavaniji umjetnik na svijetu. Vjerojatno se to neće dogoditi, ali uvijek možete sanjati.”

Mnogi tvrde da su im nastupi kaotični, organizator je u najavi naveo citat s jednog domaćeg portala da su im ”koncerti prava orgija ekshibicionizma, tinejdžerski tulum začinjen pljuvanjem jedan drugome u usta, žvaljakanjem, uriniranjem, paljenjem instrumenata, tučnjavama s publikom i grozomornim dozama alkohola i droge”. Možda je tome tako i možda je tako nekada bilo, ali moralu nije mjesto u rocku, inače je mrtav, što se događa vrlo često. A rock nije ni talijanska glazba rokokoa i baroka 18. stoljeća, kad je glavna svrha muzike bila ta da škaklja uši (tintillazione degli orecchi).

”Bavimo se i razmnožavanjem. Mi tjeramo ljude da se požele pojebati i tjeramo ih da piju. Ponekad tjeramo ljude i da se potuku. Ali to je ljudska priroda i nas ne zanima ništa osim toga”, rekao je Jared za Westworld. Na pitanje jesu li koncerti benda na zlu glasu, gitarist i pjevač Cole Alexander je rekao za Gigwise: ”O da, oslobodili smo se. Ali kad počneš svirati puno koncerata, teško je postići da se to dogodi svake večeri. Ljudi od mene očekuju da učinim nešto pa me pitaju: ‘Zašto ne povratiš po meni?’. Ali te večeri nisam htio povratiti po publici, ne želim to planirati.”

Black Lipsi dolaze iz Atlante, iz Georgije, države iz koje su prije njih stigli Little Richard, James Brown, Otis Redding, The Mighty Hannibal, Joe South, Ma Rainey… Jared ih često voli spominjati i ponosi se s tom ostavštinom. Od 2003. do 2020. snimili su devet albuma i radili su s producentima Markom Ronsonom i Seanom Lennonom.

Atlanta je od 20-ih godina prošlog stoljeća centar country glazbe, a u 70-im je bila centar južnjačkog rocka. Posljednji album ”Sing in a World That’s Falling Apart” iz 2020. donio je promjenu u zvuk grupe, u skladu s country obilježjima njihove države, kako bi rekao Cole, ”stare, tradicionalne zemlje vozača kamiona.” ”Objavili smo puno garažnih rock i punk rock ploča i uvijek smo pričali o tome da ćemo snimiti country album i činilo se da je to pravo vrijeme; bilo ga je lako napisati i bilo je zabavno”, rekao je Swilley.

Tijekom godina promijenili su se mnogi članovi benda, a jedan od prvih gitarist Ben Eberbaugh je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Cole i Jared rekli su da su te promjene pomogle da Black Lips ostane zanimljiv bend tijekom dvadesetak godina.

„Novi članovi održavaju ga svježim. Definitivno imamo postavu koja nam je bila potrebna za ovaj album”, rekao je Cole. Saksofonistica i pjevačica Zumi Rosow je s njima od 2013., a modna kuća Gucci 2019. dizajnirala je torbicu u njenu čast s njenim imenom. Svirati na pozornici je, kaže Zumi, poput bacanja uroka. “Ne glumim neku ulogu, to sam ja, samo sam naelektrizirana verzija. Pozornica to traži od tebe, publika to traži od tebe, pa se ti prosvijetliš i zračiš tu toplinu natrag prema publici, nadajući se da ćeš je očarati i omamiti”, rekla je za Harper Bazaar. Bubnjar Oakley Munson u bendu je od 2017., a gitarist Jeff Clarke od 2018.