„Nisam mislio da ću ikada do ovoga doći, pogotovo ne u periodu dok sam spavao u sobi u kojoj je bilo štakora“.

U 4-1 pobjedi nad PSG-om Bruno Guimaraes (25) bio je, opet, jedan od najboljih igrača Newcastlea. Brazilski veznjak, znalac visokog radnog učinka upisao je asistenciju za gol Dana Burna kojim su Svrake otišle na 2-0. Guimaraesu je Newcastle četvrti klub u karijeri, prethodno je u Brazilu igrao za Audax, Atletico Paranaense, zatim je dvije sezone od siječnja 2020. igrao za francuski Lyon da bi ga Newcastle kupio u siječnju 2022. za 42 milijuna eura.

One night to remember forever! Very proud of the team! We have the best fans in the world! We keep going. Unbelievable performance for everyone 🖤🤍3️⃣9️⃣ pic.twitter.com/4AxzSGMvry

— Bruno Guimarães (@brunoog97) October 4, 2023

Ono što Guimaraesa izdvaja je ne samo njegov težak životni i nogometni put koji je prošao prije nego je došao do razine Lige prvaka, nego i činjenica da često i potpuno otvoreno priča o prošlim godinama koje nisu bile lagane ni za njega ni za njegove roditelje.

Guimaraes svoju prošlost ne želi sakriti i zaboraviti prvo kroz činjenicu da na dresu nosi broj 39. Samo po sebi to ne mora biti čudno, iako veznjaci, oni koje klubovi skupo plaćaju, obično biraju brojeve deset, osam, šest ili slično.

„Znam da ljudi misle kako je 39 čudan broj za nogometaša, ali za mene taj broj je poseban“, rekao je Brazilac. „Broj 39 dao mi je sve u životu, hranio me, oblačio me, doveo mu tu gdje sada jesam, u Newcastle. Broj 39 bio je pozivni broj taxija mog oca u Rio de Janeiru“.

⚪️⚫️ Good news for Newcastle set to continue as Bruno Guimarães new deal until June 2028 will be announced soon.

It’s all done and sealed. #NUFC 🇧🇷 pic.twitter.com/zF9018pYOw

— Fabrizio Romano (@FabrizioRomano) October 5, 2023

Bruno Guimaraes imao je, kako kaže, uobičajeno brazilsko djetinjstvo. „Od pete godine igrao sam nogomet na ulici sa prijateljima, po cijele dane. Japankama bismo označili golove“. Osim što su mladi Bruno i prijatelji igrali, kad god su mogli gledali su utakmice a sretna je okolnost što je aktualni veznjak Newcastlea odrastao u neposrednoj blizini Maracane. „Bilo je pravilo da djeca mlađa od 12 imaju besplatan ulaz. Sve smo gledali, Flamengo, Fluminense, Vasco , Botafogo… tko god je igrao. Za nas su tada ti nogometaši bili bogovi. Svi, čak su i rezervni golmani bili u tom statusu“.

Guimaraesova majka radila je u trgovini dijelovima motocikala a otac je, praktički dan i noć vozio taxi. „Redovno smo se viđali samo subotom, kad bi otac došao pogledati me na utakmicu kako igram“.

Bruno Guimaraes on his shirt number 🫶

“The number 39 gave me everything in life. It got me here to @NUFC. It fed me, clothed me, and paid for three-hour bus rides to pursue my dream. 

“#039 was the dispatch number of my father’s taxi in Rio de Janeiro.” pic.twitter.com/LqFNkArJTQ

— Premier League (@premierleague) August 24, 2023

Odrastanje u teškim uvjetima i pritisak koji si je sam stvorio zbog želje za uspjehom i željom da usreći svog oca koji je bio lud za nogometom ispočetka su ga jako kočili. „Večer prije utakmice uhvatila bi me nervoza, dobio bih glavobolju ili bi mi stomak proradio, nisam uspijevao zaspati. Bilo me strah da neću dobro odigrati, taj strah me blokirao. Sjećam se da mi je jednom moj tadašnji trener Mario Jorge, nakon što me vidio kako igram sa prijateljima, pozvao na stranu i pitao – zašto ovako ne igraš na pravim utakmicama? Nakon toga sam otvoreno razgovarao sa ocem, rekao sam mu kako je on moj najveći junak ali da zbog njega osjećam veliki pritisak. On je to tada jako dobro prihvatio a sam sebi sam rekao kako moram početi uvijek igrati kao kad igram sa društvom na golove označene japankama“.

I stvarno je tako počeo igrati i to nije moglo proći neopaženo. S 15 godina dobio je poziv za odlazak u Audax Sao Paulo. Doduše, tamo ga nisu dočekali sjajni uvjeti, spavao je u sobi u kojoj nije bilo samo njegovih 17 suigrača.

https://twitter.com/Adamboyd05/status/1709905632403345677

„Roditelji su mu kupili jeftini mobitel kako bismo se mogli čuti. Kad bih otišao na trening mobitel sam ostavljao ispod jastuka na krevetu. Jednom nakon treninga sam zavukao ruku da izvučen mobitel ali sam umjesto toga osjetio nešto toplo, živo. Bio je to štakor. Stvarno, to je istina. Par puta sam se već bio spakirao ali bi mi majka rekla – ostani miran, ovo je tvoj san“.

Osim što se planirao vratiti kući, Guimaraes je planirao i što će raditi nakon 18. godine jer nije bilo naznaka da će dobiti ugovor. „Naravno, razmišljao sam o tome da postanem taxi vozač, planirao sam polagati vozački i dobiti licencu“. Međutim, čuda se događaju, i to obično kada se najmanje nadate. Trener Audaxa postao je Fernando Diniz koji je u mladom Guimaraesu vidio nešto. „Rekao mi je – imaš dušu velikog igrača. Iskreno, mislio sam da je trener malo lud, ili da se šali“. Nije se šalio. „U samo četiri godine prošao sam nevjerojatan put od planiranja da postanem taxi vozač preko osvajanja Kupa Sudamericana , odlaska u Lyon i igre u polufinalu Lige prvaka do ispunjenja najvećeg sna, dolaska u Premier ligu. Ne mogu to objasniti drukčije, nego samo reći – 39“.