Rješavanje stambenog pitanja za mnoge je posljednjih godina, a posebno za mlade, postalo prava noćna mora.
U uvjetima kada cijene nekretnina nastavljaju divljati, a rast plaća, iako je prisutan, u velikoj mjeri “pojede“ inflacija, mladi se sve rjeđe i sve teže odlučuju na kupnju vlastitog krova nad glavom.
Umjesto toga, radije biraju podstanarstvo, iako im i ono postaje sve skuplje. Ili, pak, ostaju živjeti s roditeljima.
Smanjuje se interes mladih za kupnjom nekretnina
Na to upozoravaju i u agencijama za promet nekretnina. Tako Boro Vujović, osnivač i direktor zagrebačke agencije Opereta, kaže kako je posljednjih godina primjetan pad udjela mladih među kupcima nekretnina. Ističe kako je kupaca do 30 godina starosti sada manje od četvrtine u ukupnom broju kupaca. Još do prije nekoliko godina, činili su znatno veći udio.
“Pad interesa mladih za kupnjom nekretnina je primjetan, i to još od vremena pandemije koronavirusa. Cijene nekretnina za mnoge su mlade ljude postale previsoke“, kaže Vujović za nacional.hr.
Preskupi stambeni kvadrati
Dodaje kako kvadrat polovnog stana u Zagrebu u prosjeku košta oko 2700 eura, dok se kvadrat novogradnje kreće do 3500 eura. Naravno, cijena stana ovisi o lokaciji i stanju u kojem se stambeni prostor nalazi.
Kada je riječ o obali, dodaje Vujović, cijene stambenih kvadrata nerijetko su i više od onih u Zagrebu. Naime, u situaciji kada se malo gradi i kada vlasnici nekretnina stanove preuređuju u apartmane za iznajmljivanje turistima, ponuda stanova na Jadranu još je manja od one u Zagrebu.
Za kvadrat stana potrebne dvije do tri prosječne plaće
Prema posljednjim podacima državne statistike, onima za ožujak, prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosi 1326 eura. To znači da je zaposlenom čija se mjesečna primanja kreću oko tog iznosa potrebno izdvojiti otprilike dvije do tri plaće za kupnju samo jednog stambenog kvadrata u Zagrebu, ovisno o tome što i gdje kupuje.
“I naši podaci pokazuju da se s godišnjom plaćom u Zagrebu može kupiti pet do šest kvadrata stambenog prostora“, upozorava Vujović.
No, većina mladih na tržištu rada su početnici pa su i njihove plaće manje od prosječnih. Stoga bi u slučaju mnogih od njih jedinica za mjeru mogla biti medijalna plaća, srednja vrijednost plaća u zemlji.
Medijalna je neto plaća u ožujku, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), iznosila 1086 eura. To znači da je zaposlenom čija se mjesečna neto primanja kreću oko tog iznosa zapravo potrebno izdvojiti tri do četiri plaće za kupnju kvadrata stana u metropoli, ovisno o lokaciji i kvaliteti stana.
Drukčiji sustav vrijednosti
Osim nedostatka novca, stručnjaci kažu da mladi sve više izbjegavaju kupnju stana i zbog toga što je na njihovoj ljestvici vrijednosti visoko pozicionirana fleksibilnost.
Naime, mnogi mladi ne žele svoju sudbinu vezivati uz stambeni kredit, pa čak ni uz vlasništvo nad nekretninom. Tim više što mnogi i ne planiraju trajno živjeti u Zagrebu ili nekom drugom gradu u Hrvatskoj, već žele putovati te živjeti i raditi barem nekoliko godina u drugim zemljama i tako steći nova znanja i iskustva.
I podstanarstvo postalo preskupo
Onima koji ne žele iseliti i koji ne žele živjeti s roditeljima ostaje podstanarstvo. Međutim, i cijene najma stana su odletjele u nebo pa posljednjih godina nije izuzetak da se za najam stana u Zagrebu traži i tisuću eura mjesečno. Naravno, i cijena najma ovisi o lokaciji i stanju u kojem se stan nalazi. Stoga je i prosječna cijena najma stana nešto manja od spomenutih tisuću eura.
Boro Vujović, FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL
“Imalo bolji stan u Zagrebu, na dobroj lokaciji, teško se može dobiti za manje od 500 eura mjesečno“, ističe Vujović.
Ljeti tjeraju podstanare iz stanova
Na obali su cijene često i veće.
Na Jadranu je poseban problem to što stanodavci često tjeraju podstanare iz stana na početku turističke sezone, budući da stan koji izvan sezone daju u klasičan najam tijekom ljetnih mjeseci postaje apartman za rentanje turistima. Tako, naime, mogu puno više zaraditi nego što je slučaj kod “klasičnog” najma.
Svjetski trendovi
Problem stambenog zbrinjavanja mladih nije prisutan samo u Hrvatskoj, nego u cijelom svijetu. Na to se upozorava i u članku koji je objavio Worldcrunch, pariški online magazin.
U članku pod nazivom “Mladima uskraćen san o posjedovanju nekretnine – zašto je to svjetski trend“, upozorava se kako mladi diljem svijeta sve manje kupuju vlastite stambene kvadrate, i to ne zato što bi tako htjeli, nego zato što nemaju izbora. Kao razloge za to autori navode visoke cijene nekretnina, inflaciju, drastične promjene na tržištu rada, na kojem je sve manje stalnih poslova i stabilnih prihoda, te nedostatak stambenog prostora na tržištu nekretnina.
Pozivajući se na podatke Eurostata i međunarodnih organizacija, u članku se ističe kako je udio vlasnika stambenog prostora među građanima u dobi od 25 do 35 godina pao s 25 posto, koliko je iznosio 2005. godine, na samo 11 posto u 2018. godini. Taj je problem posebno izražen na jugu Europe, a razlozi se, među ostalim, mogu tražiti u manjim primanjima od onih na sjeveru kontinenta, kao i u sveprisutnoj apartmanizaciji.
Hrvati najkasnije u EU napuštaju obiteljsko gnijezdo
Iako Hrvatska dobro stoji na europskim ljestvicama kada je riječ o posjedovanju nekretnina, budući da podaci Eurostata pokazuju da oko 91 posto Hrvata živi u vlastitoj nekretnini, zabrinjava podatak da upravo mladi Hrvati najkasnije u EU napuštaju obiteljsko gnijezdo.
Prema podacima eurostatističara za 2022. godinu, prosječna dob u kojoj se mladi u našoj zemlji osamostaljuju od roditelja je 33,4 godine. Na razini EU, prosjek je 26,4 godina. Drugim riječima, mladi u Hrvatskoj osamostaljuju se sedam godina kasnije od svojih europskih vršnjaka.
Iako stručnjaci tvrde da se taj trend ne može objasniti samo financijskim razlozima, već i tradicionalnom većom vezanošću uz obitelj u Hrvatskoj nego što je to, primjerice, slučaj na sjeveru Staroga kontinenta, nema nikakve sumnje da na takve životne odluke utječe i dubina džepa. A taj džep je, čini se, sve tanji. Unatoč rastu plaća.
Komentari