Prvog srpnja dužnost novog voditelja Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj preuzeo je Bugarin Ognian Zlatev, dosadašnji voditelj takvog Predstavništva u Sofiji. Time je zamijenio Branka Baričevića, dugogodišnjeg diplomata koji je prije imenovanja za voditelja Predstavništva u Zagrebu nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. više od šest godina bio šef Stalnog predstavništva RH pri Europskoj uniji u Bruxellesu. Po struci liječnik venerolog, Baričević iza sebe ima gotovo četvrt stoljeća diplomatske karijere koja je započela 1995., kada je postao načelnik Odjela za humanitarna pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova. Tijekom godina obnašao je različite dužnosti, a prije odlaska u Bruxelles 2005. godine bio je pomoćnik ministra za diplomatski protokol. Branku Baričeviću ovo je trebao biti posljednji mandat i već se prigodnim domjenkom bio oprostio od kolega u uredu kako bi proslavio odlazak u mirovinu, kada je dobio iznenadni poziv iz Kabineta još uvijek aktualnog predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera. Naime – bilo je jasno da se u godini u kojoj se Hrvatska sprema prvi put preuzeti predsjedanje EU-om novi čovjek na čelu Predstavništva u Zagrebu neće snaći lako. Zato se Juncker sjetio spasonosne formule – a to je da Baričevića imenuje savjetnikom u svom Uredu za pitanja vezana za pripreme za hrvatsko predsjedanje Europskim vijećem od 1. siječnja 2020. Time je osigurao da on svojim iskustvom i vezama u Hrvatskoj pomaže novom voditelju Predstavništva u Zagrebu i bude vezni čovjek s Komisijom. Što znači da od mirovine neće biti ništa, nego će Baričević sljedećih šest mjeseci putovati na relaciji Zagreb-Bruxelles.

I Ognian Zlatev diplomat je s respektabilnom karijerom, iskusni ekspert za komunikacije iza kojeg je 30 godina profesionalnog rada u diplomaciji. Po obrazovanju je magistar znanosti klasične filologije, a dodatno se obrazovao na području političkih komunikacija, odnosa s medijima, izbornih kampanja i upravljanja civilnim udrugama. Posljednjih šest godina uspješno je vodio Predstavništvo u Sofiji, a osobito se svojim radom istaknuo tijekom šestomjesečnog predsjedanja Bugarske nad Europskom unijom 2018. Odličan je poznavatelj Europske unije i njenih institucija, kao i regije jugoistočne Europe i zapadnog Balkana. Govori engleski, ruski, hrvatski i srpski jezik. Dakle – u imenovanju takvog stručnjaka na poziciju u Zagrebu ne bi bilo ništa sporno da nije uobičajeno, dapače – da nije nepisano pravilo, da u svakoj zemlji članici EU-a tu dužnost obnaša diplomat koji je ujedno i državljanin te zemlje.

Sasvim je sigurno da Juncker nije preskočio Plenkovića u dogovoru oko novog voditelja Predstavništva EU komisije. Hrvatski premijer očito nije imao vremena moguće jer je sebi tražio poziciju u EU-u

Na čelu predstavništva Europske komisije u Sloveniji je, naravno, Slovenac, Zoran Stančić, u Rumunjskoj je to Rumunjka Angela Cristea, u Slovačkoj Slovak Ladislav Miko, u Bugarskoj je nakon Zlateva kao privremeni otpremnik poslova imenovan Hristo Hristov – također Bugarin, u Mađarskoj je šef ureda Mađar Gábor Zupkó, u Poljskoj Poljak Jacek Wasik , u Estoniji Estonac Keit Kasemets, u Latviji Latvijac Andris Kužnieks , a u Litvi Litvanac – Arnoldas Franckevičius, da nabrojimo samo Predstavništva i njihove voditelje u nekim novim zemljama članicama. Europska komisija ima predstavništva u svih 28 zemalja EU-a, kao i regionalne urede u Barceloni, Belfastu, Bonnu, Cardiffu, Edinburghu, Marseilleu, Milanu, Münchenu i Wrocławu. Ili, kako se navodi u priopćenju Europske komisije: “Predstavništva su oči, uši i glas Europske komisije na terenu, u svim zemljama članicama. Ona surađuju s nacionalnim vlastima i institucijama i informiraju medije i javnost o europskim politikama. Predstavništva izvještavaju središnjicu Komisije o važnim događajima u zemljama članicama.”

Od početka Junckerove Komisije voditelje predstavništva imenuje predsjednik Europske komisije i oni su njegovi osobni politički izaslanici u državi u kojoj su postavljeni. Uobičajeno je da se predsjednik Komisije o osobi koju će imenovati konzultira sa šefom vlade ili države o kojoj se radi – u ovom slučaju s Andrejem Plenkovićem, kao i s aktualnim povjerenikom u Komisiji. Budući da je hrvatski povjerenik na odlasku Neven Mimica, kojeg je imenovala vlada Zorana Milanovića i koji dolazi iz druge političke opcije, možda je i logično da njega nisu previše pitali. No sasvim je sigurno da Juncker nije preskočio Andreja Plenkovića. Međutim, hrvatski premijer očito za takav razgovor i promišljanje nije imao vremena, budući da je bio previše okupiran traženjem neke unosne pozicije za sebe , kada je kao glavni pregovarač u ime Europskih pučana sudjelovao u političkoj trgovini oko čelnih ljudi europskih institucija. O ulozi Andreja Plenkovića u tim pregovorima supredsjedateljica europskih Zelenih Ska Keller, ujedno i jedna od spitzenkandidatkinja za predsjednika Europske Komisije, za Nacional je rekla sljedeće: “On možda nije bio toliko vidljiv, ali ono što mi se učinilo doista iznenađujuće jest da je on svoje vlastito ime stavio na listu. Nije to bio samo njegov problem, to je učinio i belgijski premijer Charles Michel, koji je na kraju izabran za predsjednika Europskog vijeća. To doista nije uobičajeno, zapravo smatram da je sve to bilo prilično šokantno i doista ne mislim da je u redu da ljudi pregovaraju u svoje vlastito ime. To mi je bilo potpuno neprihvatljivo.”

Poznato je i da je premijer posljednjih tjedana trebao spašavati i svoju korupcijama načetu Vladu pa ne samo što nije razmišljao o novom povjereniku u Europskoj komisiji kojeg vrlo brzo treba predložiti Vlada, a izbor bi mogao pasti na Dubravku Šuicu, nego mu je i pitanje novog voditelja Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj očito bilo zadnja rupa na svirali.

Činjenica da je uoči predsjedanja Hrvatske nad EU-om na toliko važnu poziciju u Zagrebu imenovan Bugarin u najmanju je ruku iznenadila diplomatske i političke krugove u Bruxellesu, ali i u Hrvatskoj, kao i hrvatske europarlamentarce, koji se ne mogu načuditi zašto se Vlada, točnije – hrvatski premijer koji se hvali svojim dobrim odnosima s Junckerom, nije založila da taj posao dobije netko od njegovih bivših kolega iz Ministarstva vanjskih poslova. Spominjali su čak i imena nekih cijenjenih dužnosnika unutar Ministarstva, poput Andree Metelko-Zgombić ili Zrinke Ujević, za koje smatraju da bi se odlično snašle na čelu Predstavništva i da bi za vrijeme predsjedanja mogle mnogo napraviti za Hrvatsku. Smatraju da je Plenković mogao predložiti i svog izazivača u stranci Miru Kovača, koji ima sve kvalifikacije, i tako ga se mudro “riješiti” na neko vrijeme. “Takvo ponašanje govori puno o Plenkoviću i njegovom karakteru. Prije svega da je prvenstveno preokupiran vlastitom karijerom i visokim funkcijama, a drugo – da je sebičan. Svi premijeri, osobito iz novih zemalja članica, trude se dovesti što više svojih sunarodnjaka u europske institucije, no s hrvatskim dužnosnicima to nije slučaj. Mimica nije skoro nikoga doveo u administraciju Europske komisije, iako je mogao. Na taj način osigurao bi da određen broj Hrvata trajno ostane tamo i da imate svoje ljude na nekim bitnim pozicijama, no i on se očito previše bavio isključivo svojim opstankom na toj odlično plaćenoj poziciji.

U diplomatskim i političkim krugovima u Bruxellesu, ali i u RH smatraju da je Plenković mogao Junckeru predložiti i svog izazivača u stranci Miru Kovača i tako ga se mudro ‘riješiti’ na neko vrijeme

Trudio se, dapače, da bude nevidljiv, nije organizirao čak niti jedan domjenak za hrvatske dopisnike ili Hrvate zaposlene u europskoj administraciji u Bruxellesu. Nadam se da sljedeći povjerenik iz Hrvatske neće biti takav. Ukoliko to mjesto za sebe još uvijek ne čuva sam Plenković. No budući da je aktualni premijer, morao bi dobiti barem poziciju potpredsjednika Komisije, što ne vjerujem da je realno u ovoj situaciji”, rekao je Nacionalu diplomatski izvor u Bruxellesu.

Nacional je pitanje o tome zašto netko iz Hrvatske nije imenovan na čelo Predstavništva Europske komisije u Zagrebu uputio i kabinetu premijera, no do zaključenja ovog broja nismo dobili odgovor.

Budući da će za vrijeme hrvatskog predsjedanja nad EU-om hrvatsko Predstavništvo Europske komisije u Zagrebu voditi Bugarin, a njegovo mjesto u Sofiji je ostalo prazno, možda bi onda Andrej Plenković mogao iskoristiti svoje diplomatsko umijeće da u Bugarsku pošalje nekog hrvatskog diplomata. No ni za takvo lobiranje vjerojatno nema vremena. A ni bugarski premijer Bojko Borisov koji je, usput rečeno, za vrijeme turbulentnih pregovora u Europskom vijeću kao kompromisno rješenje između Istoka i Zapada, novih i starih članica, i predlagao Plenkovića za predsjednika Europske komisije, na to nikada ne bi pristao. Jer jedna je stvar biti s nekim dobar u Bruxellesu, a druga je stvar lobiranje za vlastitu državu i svoje diplomate. A to je očito ono što Plenković najmanje radi.