Daniel Freund, njemački europarlamentarac Zelenih, za DW je komentirao otvaranje Pelješkog mosta. Kritizira uvjete u kojima su Kinezi radili na gradilištu.

DW: Gospodine Freund, njemački javni TV servis ZDF emitirao je povodom otvaranja Pelješkog mosta kratki izvještaj u kojem ste kritizirali uvjete rada na gradilištu u Hrvatskoj. Na što točno mislite?

Što se tiče projekta izgradnje Pelješkog mosta, koji je realizirao jedan kineski državni koncern, postoje ozbiljne naznake da su uvjeti rada za kineske radnike na licu mjesta nalikovali robovskim, postoje naznake da oni jednim dijelom nisu smjeli napuštati svoje kampove, da nisu bili plaćeni po tarifama po kojima se plaća ljude u tom sektoru u Hrvatskoj. Kod građevinskih projekata koje financira Europska unija ne smije se dogoditi da se ne poštuju pravo i zakoni.

Na temelju čega to tvrdite? O kakvim se naznakama radi? Raspolažete li dokazima da su Kinezi doista radili u uvjetima koje se može usporediti s robovskim?

Tu su priču istraživali i njemački novinari, oni su na licu mjesta došli u posjed odgovarajućih spoznaja, na primjer ZDF. Ono što sam ja vidio smatram itekako vjerodostojnim.

Ako stvarno postoje ozbiljne naznake da se radilo o uvjetima koji podsjećaju na robovske, kako vi kažete, kako je moguće da se to događa na tlu Europske unije? Je li bilo nekih kontrola? Znači li to da EU samo daje novac i nema uopće nikakve instrumente u ruci da spriječi takvu praksu izrabljivanja radnika, ako je ona stvarno postojala?

To se nikako ne bi smjelo događati na tlu EU. Hrvatske vlasti su dužne poštivati važeće zakone na teritoriju Republike Hrvatske. A to znači i hrvatsko pravo, ali i pravo koji vrijedi u Europskoj uniji. Nigdje u Europskoj uniji nije dozvoljeno zabranjivati građevinskim radnicima da napuštaju kamp u kojem su smješteni. Mogu samo pretpostaviti da su hrvatske vlasti po tom pitanju možda i zažmirile na jedno oko.

Radilo se o kineskim državljanima koji rade za jednu kinesku državnu kompaniju na tlu EU. Ali ne može biti da se za njih kreira takoreći paralelni svijet na tlu jedne članice EU, svijet u kojem više ne vrijedi hrvatsko pravo. I to samo zato što se želi brzo i jeftino izgraditi most. To se u EU moralo temeljitije kontrolirati, poštuje li se radno pravo, prava u sustavu socijalne skrbi i u konačnici ljudska prava.

Rekli ste mi uoči ovog razgovora da se u Bruxellesu posljednjih godina intenzivno pričalo o Pelješkom mostu. I to ne samo o uvjetima rada na samom gradilištu. Zbog čega?

Tako je. Ta priča počinje već i ranije, prije nekoliko godina kada je i raspisan natječaj za gradnju Pelješkog mosta. Već tada se intenzivno diskutiralo oko toga zbog činjenice da novac Europske unije odlazi na račun jednog kineskog državnog koncerna koji bi trebao graditi most. Već tada je postojala i određena sumnja oko kineske ponude, koja je bila osjetno niža od cijena koje su u okviru natječaja istakli drugi konkurenti. A istovremeno su obećavali da će puno brže izgraditi Pelješki most.

Postojala je bojazan da Kinezi ustvari ne predaju dokumentaciju za projekt na kojem žele ostvariti profit, konkretno da je tu ponudu subvencionirala kineska država kako bi konačna cijena i bila tako niska. A to je u konačnici vrlo, vrlo opasno za europske građevinske firme. Radi se o situaciji u kojoj na tržište ulazi jedan strani, kineski koncern, subvencioniran od države, kompanija na taj način vrši pritisak na cijene. Takva praksa dampinških cijena može dovesti do uništavanja europske građevinske industrije. A to uz pomoć novca EU nikako ne bismo smjeli dozvoliti.

Cijeli intervju pročitajte na Deutsche Welle.