Nakon Nizozemske, Švicarske i ostalih zemalja Beneluxa i Francuska je, unatoč protivljenju Crkve, spremna otvoriti raspravu oko legalizacije ‘eutanazije’ za odrasle osobe koje nemaju više izgleda za ozdravljenje. Puni naziv i dalje za većinu članica EU-a glasi “medicinsko potpomognuto umiranje” ili “pomoć za okončanje života”.

Spomenuti zakon za mnoge je prije svega etično pitanje iza kojeg se kriju globalistički i ideološko obojani pokreti koji se suprotstavljaju katoličkoj vjeri i tradiciji. U HRT-ov emisiji “Studio 4” gostovali su sociolog Renato Matić i odvjetnik Branko Šerić.

Sociolog Renato Matić rekao je da ‘govorimo o društvu koje medicinski potpomaže, prebacuje se odgovornost na medicinu i na nekog trećeg’.

“Svatko neka krene od sebe… Kad se govori o potpomognutom umiranju, govori se u 3. licu množine”, kazao je sociolog Renato Matić.

“Ono što treba prvo ljudima osigurati je dostojanstven život. Ako imamo sve pretpostavljene uvjete, što znači da je u medicinu uloženo dovoljno da svatko osjeća zaštitu i mogućnost da će mu biti sve priušteno, tek tada ta tema eventualno dolazi na red“, smatra Matić.

Odvjetnik Branko Šerić kaže da medicina još nije dosegla dovoljno visok stupanj, da bi se donijela odluka.

“Nije nam medicina dostigla takav stupanj da može omogućiti čovjeku da se u pravom i realnom trenutku odluči što želi sa zadnjim trenucima svoga života koji su mu preostali”, rekao je odvjetnik Branko Šerić.

Kako zakon tretira eutanaziju u Hrvatskoj?

Odvjetnik Šerić je rekao kako usmrćenje na zahtjev podliježe kazni zatvora.

“Postoji članak 112. Kaznenog zakona koji predviđa usmrćenje na zahtjev, dakle zahtjev teško bolesne osobe koja trpi nesnosne bolove. Pojavi se bliska osoba koja na zahtjev oboljele osobe pomaže ili u samoubojstvu ili u usmrćenju. I kazna zatvora je zaprijećena do 3 godine zatvora”, rekao je odvjetnik Šerić.

Naglasio je kako u praksi u Hrvatskoj on osobno ne zna za ni za jedan takav slučaj.

“Postoji mogućnost da je bilo tako nešto, ali ja nisam vidio u sudskoj praksi. Međutim, to je vrlo teško, bolno i mučno pitanje”, dodao je.

Odvjetnik Šerić kaže da je teško definirati bol jer svaki čovjek doživljava i podnosi bol na svoj način.

“Tko će odrediti kolika je bol, količina boli. Mislim da sam čovjek, bez obzira na patnju bliske osobe, ne može o tome odlučivati”, napomenuo je.

Odvjetnik Šerić smatra i da o tom pitanju članovi obitelji ne mogu odlučivati samostalno.

“Bez pomoći medicine, multidisciplinarnog tima koji će procijeniti po svakom čovjeku stoji to kad određenog čovjeka kao razlog da mu medicina pomogne da u okviru te palijativne skrbi koja je kod nas nerazvijena i ne postoji, da mu se skrate muke…. S jedne strane imamo mišljenje da o tome odlučuje samo Bog, s druge strane da odlučuje medicina, ali svakako o tome ne mogu odlučivati članovi obitelji samostalno”, istaknuo je Šerić.

Photo: HRT

Bojazan zbog imovinske koristi

Postoji bojazan da bi se zbog imovinske koristi potpomognuta pomoć pri umiranju odraslih osoba mogla biti metom zlouporabe bliskih partnera ili članova obitelji.

“Vidimo, događa se da je obitelj involvirana pri kraju života bliske osobe na način da sklapaju ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju sve u namjeri da nakon smrti ili za života se domogne mirovine. I to je poplava takvih ugovora u Republici Hrvatskoj, tako da je došlo do izmjene zakona da se tako nešto onemogući”, kazao je Šerić.

I dalje nije do kraja definirano koliko bi obitelj imala pravo žalbe na odluke struke, ili davanja zelenog svjetla postupku eutanazije.

“Ja takvu mogućnost obitelji ne bih ostavio jer korištenje pravnih lijekova u postupku eutanazije bi samo produžilo agoniju, bez obzira protivi li se obitelj, a istovremeno ta osoba želi sebi skratiti muke ili bez obzira koliko obitelj želi. Trebao bi biti netko u ime obitelji, ali potpuno sa strane, jedna objektivna osoba, (netko) u ime države, u ime te osobe, bi li to bio državni odvjetnik, javni pravobranitelj, ali ne obiteljski skrbnik, zaključio je Šerić.

Države Beneluxa, Nizozemska i Švicarska legalizirale eutanaziju

Zanimljivo je da je i konzervativni Macron, unatoč protivljenju katoličke Crkve, pristao na raspravu uvođenja ovog zakona u Francuskoj. Francuska desnica i desni centar žestoko se protive eutanaziji već do sada su podnijeli preko 3000 amandmana kako bi zaustavili legalizaciju umiranja. Razlog zašto se legalizira eutanazija leži u tome što se špekulira da gotovo u 3000 slučajeva godišnje tamošnji liječnici pomažu suicide osoba koje boluju od neizlječivih bolesti, riskirajući tako uhićenja i zatvorske kazne.

“To je brojka koja zvuči upozoravajuće. Unatoč tome što je tema prohodna za predizbornu kampanju i poželjna, ali naravno da ima svoju težinu koja se kroz te brojeve najbolje može vidjeti”, napomenuo je Matić.

Čije odobrenje je potrebno za eutanaziju?

Zaključno, raspravljalo se treba li svakom muškarcu ili ženi omogućiti da izabere život ili smrt, ili je ta odluka kompleksnija i trebale bi sudjelovati i institucije.

“To je individualno pravo svakog čovjeka da sam sebi odredi kako, kada će i hoće li uopće okončati svoj život”, zaključuje Šerić.

Za razliku od vodećih država, tema je ovo koja još nije sasvim u fokusu hrvatske javnosti. Ostaje otvoreno pitanje hoće li ova tema doći na red u zakonskom obliku.

“Ako se procijeni, kao što je Macron procijenio, da mu može biti od koristi, pretpostavljam da hoće. Ali pitanje je zrelosti društva za raspravu o tom pitanju”, zaključio je sociolog Matić za HRT.

EUTANAZIJA I U FRANCUSKOJ Macron podržao prijedlog zakona o ‘kraju života’