Užasno je teško jednoj majci izgubiti vlastitog sina, ali je puno teže kad netko namjerno iskorištava tvoju bol”, objavila je Santina D’Alessandro Biondo dan prije izlaska “dokumentarne” serije “The last hours of Mario Biondo” na platformi Netflix. Ta serija, koja je posljednja dva tjedna na popisu 10 najgledanijih i u Hrvatskoj, mogla bi biti prekretnica za Netflix budući da dovodi u pitanje vjerodostojnost sadržaja koji se emitira na toj platformi.

Naime, većina sudionika serije nije imala pojma da se iza produkcije ovog “dokumentarca” krije osoba koju vrlo dobro poznaju i koja je ispitana na sudu u Madridu u sklopu istrage o mogućem ubojstvu Marija Bionda te o čijem je iskazu sud u Palermu 2022. iznio naznake sumnje jer je „pun kontradiktornosti i suzdržanosti o noći smrti, prethodnim danima i sukobima među supružnicima“. To je Guillermo Gómez Sancha, donedavni menadžer Marijeve udovice Raquel Sanchez Silva.

Životna priča Marija Bionda činila se bajkovitom. Mladi talentirani sicilijanski snimatelj tijekom snimanja španjolske inačice reality showa “Celebrity survivor” u Hondurasu upoznaje popularnu španjolsku voditeljicu Raquel Sanchez Silva i događa se ljubav. Kad Mariju istekne ugovor, Raquel mora ostati u Hondurasu još neko vrijeme te mu daje ključeve svoga stana u Madridu. Nešto više od godinu dana kasnije njihovo sicilijansko vjenčanje puni naslovnice španjolskih i talijanskih novina.

Bajka se naprasno prekida krajem svibnja 2013. godine, kada Marijevo tijelo biva pronađeno u njihovom stanu u Madridu. Izuzetnom brzinom španjolske vlasti zatvaraju slučaj kao samoubojstvo i, nekoliko mjeseci kasnije, donosi se odluka da se taj slučaj u Španjolskoj više ne može otvarati. No zaključak je posljednjeg sudskog procesa, koji je dovršen u Palermu u ljeto 2022., da je Mario Biondo ubijen i naknadno postavljen u poziciju koja simulira suicid. Isto sudsko rješenje kaže da je, budući da je prošlo previše vremena, nemoguće identificirati osobe koje su počinile ili naručile ubojstvo.

No sporni Netflixov dokumentarac prepričava sasvim drugu priču, onu koja odgovara jednoj od strana. Tko nije upućen u slučaj Marija Bionda, a pogledao je dokumentarac, lako može zaključiti da je Mario bio narkoman, alkoholičar, nevjeran supruzi s prostitutkama te da je preminuo uslijed nekakve autoerotske igre gušenja. Tko god ne poznaje obitelj Biondo, može zaključiti da se radi o paranoičnim, dramatičnim i osvetoljubivim ljudima koji su, uz pomoć talijanskih medija, spremni na sve da bi uništili život udovice, koja je prava žrtva u ovom slučaju i koja dignitetno živi svoju bol daleko od medija. Međutim, pojavile su se optužbe da je čitav “dokumentarac” baziran na krajnje nepoštenoj manipulaciji, kako sudionika tako i gledatelja.

“Kontaktirali su me u ime Netflixa u studenome prošle godine. Željeli su napraviti dokumentarac o Marijevoj smrti koji bi se emitirao u 200 zemalja svijeta. Bilo je to nedugo nakon što je sud u Palermu potvrdio tezu o ubojstvu pa sam mislila da zato žele napraviti seriju”, rekla je za Nacional Santina D’Alessandro Biondo, majka Marija Bionda. Nastavila je: “Mjesec dana kasnije intervjuirali su nas u Rimu. Neočekivano, u pitanjima su jako inzistirali na tezi o autoerotskoj igri, što me je naljutilo. Zašto inzistiraju na nečemu što je sud odavno isključio? Erotska igra ne postoji ni u talijanskim ni u španjolskim sudskim spisima. Javnu sugestiju smrti usred autoerotske igre dala je Raquel putem Twittera, kada je napisala da je Mario htio živjeti, ali da je sve to bila nesretna nezgoda.”

Treba napomenuti da je teza o erotskoj igri u najmanju ruku bizarna s obzirom na to da je Marijevo tijelo pronađeno potpuno odjeveno.

U snimanju je sudjelovao i sudski vještak i poznati kriminolog Oscar Tarruella, koji godinama podržava obitelj i koji je u seriji potpuno diskreditiran. Nakon višesatnog snimanja, od čega u dokumentarcu vidimo tek nekoliko pomno odabranih isječaka, Tarruella je shvatio da je cilj dokumentarca nešto sasvim drugo pa je istražio produkcijsku kuću The Voice Village. Tako je došao do tvrtke Manguera Films, osnovane u studenome 2022., iza koje stoji Par Producciones i koju od 2014. vodi Guillermo Gómez Sancha, menadžer Raquel Sanchez Silva od 2011. do dana kad je osnovan The Voice Village, fantomska produkcijska kuća putem koje je Sancha uspio ono što bi mu drugačije bilo nemoguće – dobiti svjedočanstva obitelji Biondo.

“Kad smo doznali tko proizvodi seriju, naši odvjetnici poslali su burofax Netflixu u kojem tražimo da se serija ne emitira jer smo prevareni. Netflix nam je odgovorio da se javimo producentskoj kući koja je proizvela seriju”, rekla je Santina Biondo, svjesna da su u dokumentarcu ona i njezina obitelj prikazani kao luđaci. “S druge strane, kad je producent Raquelin prijatelj, onaj isti s kojim je došla na Marijev pogreb i s kojim je spavala u istoj hotelskoj sobi, što možemo očekivati od tih ljudi?” zapitala se, uz napomenu da je Guillermo Gomez osoba toliko bliska slučaju da se “ne bi trebala baviti ovim dokumentarcem ni s etičke niti moralne točke gledišta. A i s pravnog stajališta, saslušan je na sudu kao osoba upoznata s činjenicama”.

Sicilijanski snimatelj Mario Biondo s majkom Santinom koja želi razjasniti okolnosti smrti sina. FOTO: Privatni arhiv obitelji Biondo

Naslov serije obećava rekonstruirati zadnje sate Marijeva života, ali nudi jednu jedinu verziju, onu koja je davno opovrgnuta. “Prije deset godina, kad je u Italiji pokrenut postupak za ubojstvo s predumišljajem kao otegotnom okolnošću, u Španjolskoj su iznenadno počeli izlaziti članci o kronologiji Marijeve smrti, o tome da je Mario tražio pornografski sadržaj (te večeri nema takvih pretraga), kao i da je tražio lokaciju jednog bordela, ali te pretrage ne postoje”, objasnila je majka Marija Bionda.

Guillermo Gómez, kako se čini, predstavlja argumente koji su zgodni za Raquel Sanchez Silvu i to, prilično makijavelistički, prodaje kao jedinu istinu. Osim etike “cherry picking” argumenata koji favoriziraju njegovu tezu, važna je i estetika sporne serije. Kroz pomno birane i montirane sekvence, sliku, ton, osvjetljenje, serija jasno sugerira tko je žrtva, a tko luđak. U seriji vidimo Madrid kao čist i uredan grad, često sniman iz zraka, dok snimke iz Palerma sadrže niz stereotipa o Siciliji, pokazuju kontejnere pune smeća i bakice koje spuštaju košare s prozora. Stručnjaci koji podržavaju teze Raquel Sanchez Silva imaju dobar kadar, kvalitetno osvjetljenje, slika i ton daju im autoritet. Za sudionike koji podržavaju teze obitelji Biondo predviđeni su drugačiji, puno lošiji kadrovi i osvjetljenje, a ubacuju se svaka njihova grimasa ili kontradikcija koje su snimljene kroz više sati. Serija pokazuje desetke tweetova koje je nakon Marijeve smrti dobila udovica od mnogih zvijezda, ali samo jedan tweet koji je Mario dobio od kolega. Mogu se izbrojiti deseci snimki koje su namjerno montirane izvan konteksta, kako one kojima je cilj diskreditirati obitelj Biondo, tretirajući ih kao smiješne i zavjereničke likove, luda i nemilosrdna bića, tako i one koje su montirane kako bi gledatelj osjetio empatiju prema Sanchez Silvi. Samo kao primjer, kad se 28 dana nakon smrti Marija Bionda prvi put pojavila uživo na televiziji, Raquel Sanchez Silva iskoristila je to da bi reklamirala novi model mobitela Sony Experia, a u seriji se te njene snimke s mobitelom prikazuju u sasvim drugom kontekstu.

“Svatko tuguje na svoj način. Ali fotografije s Formentere koje je Raquel objavljivala na društvenim mrežama, nisu one koje Guillermo pokazuje u seriji, one na kojima plače. Ima niz fotografija na kojima se zabavlja s prijateljima, sva nasmijana. Ako želiš na plažu, već sam shvatila da te boli ona stvar za mog sina, ali barem poštuj svog pokojnog muža i nas koji patimo”, rekla je majka Marija Bionda te dodala kako je jasno da je negativne vijesti o Mariju u medije plasirala Raquel Sanchez Silva: “Objavljene su rečenice pod navodnicima, dakle, ona to direktno izjavljuje. Zaista je besramno da Guillermo Gomez predstavlja udovicu kao žrtvu.”

Zaključak je posljednjeg sudskog procesa, koji je dovršen u Palermu u ljeto 2022., da je Mario Biondo ubijen i naknadno postavljen u poziciju koja simulira suicid. FOTO: Privatni arhiv obitelji Biondo

Jedan od rijetkih novinara koji su se bavili slučajem smrti Marija Bionda u Španjolskoj, Andrés Guerra iz dnevnika La Vanguardia, posebno se koncentrirao na proturječja Raquel Sanchez Silve prilikom dvaju ispitivanja na sudu u Madridu 2014. i dvije godine kasnije. Vrlo arogantna prema istražiteljima, Raquel je u prvom iskazu rekla da nikad nije vidjela Marija da koristi ikakve supstance, a kasnije je medijima filtrirala priču da je Mario drogiran otišao u bordel. U posljednjem iskazu na sudu rekla je da je Mario bio uobičajeni korisnik kokaina, ali da je htio prestati jer je htio imati djecu. Istražiteljima je izjavila da je Mario nazvao jedan broj prije smrti te da je tek naknadno doznala da se radi o dileru. Diler je Nacho Leonardi, a istražitelji su pronašli niz poruka razmijenjenih između Raquel i Nacha Leonardija u kojima se govorilo o kupoprodaji narkotika.

Privatne poruke Raquel Sanchez Silva pronađene su u računalu Marija Bionda, jer kad mu je poklonila svoj stari mobitel, on je napravio sigurnosnu kopiju na svom kompjutoru. Sanchez Silva je na ispitivanju 2016. na sva pitanja odgovarala da ne zna ili da se ne sjeća. Ispitan je i diler, koji je potvrdio da je poznaje već dugi niz godina. Tijekom 10 godina sudskih procesa, medijskih otkrića, privatnih poruka i ispovijesti kolega, doznalo se da je Raquel ta koja je često imala problem s curenjem krvi iz nosa. U seriji nije emitirana ni sekunda ispitivanja kojima je pristupila Sanchez Silva iako su snimke javno dostupne.

Andrés Guerra i La Vanguardia demantirali su niz laži koje su plasirane u medije oko kronologije smrti i obdukcije. Više svjedoka tvrdi da je policija bila ispred zgrade već prije vremena ručka, no tijelo je službeno pronađeno tek nakon 17 sati. Raquel tvrdi da je u Madrid stigla nakon 20 sati, no prema nekim svjedocima i fotografijama, Raquel je stigla u stan najmanje dva i pol sata prije toga. Druga obdukcija, napravljena u Italiji, kaže da je prva obdukcija u Madridu učinjena katastrofalno. Nije otvoren želudac da se istraže ostaci hrane, nije otvorena lubanja i nitko nije objasnio znakove na vratu za koje je jasno da su učinjeni nečime što nije šal. Udovica Raquel je tužila i novinara Andrésa Guerru i dnevnik La Vanguardia koji su objavili te kontradikcije, što Santina Biondo shvaća kao pokušaj ušutkavanja. U oba slučaja je Sanchez Silva izgubila tužbu jer su objavljene činjenice bile potkrijepljene dokumentima. No ni o tome u dokumentarcu ni riječi.

Trzavice između obitelji i udovice krenule su odmah nakon pogreba. “Pitali smo Raquel da nam pusti Marijev fotoaparat. Rekla je da ne može jer mora prodati sve njegove stvari da bi platila pogreb. Ponudili smo joj da umjesto da to proda nekom nepoznatom, proda nama. Poslala mi je e-mail u kojemu me ne pita kako sam niti ima ikakva razumijevanja za moju bol kao majke. Samo govori o sebi i svojoj boli, koju joj uzrokuju moja djeca koja je napadaju putem Facebooka. Poslala nam je račun od preko 11 tisuća eura za Marijeve stvari, ali to nije uključivalo osobna računala. Rekla nam je da su računala kod policije koja istražuje smrt tijekom autoerotske igre, što je bila čista laž jer policija u Španjolskoj nikad nije to istraživala. Vezano uz troškove pogreba, pregledavajući transakcije na bankovnom računu svoga sina, vidjela sam da je Raquel prebacila nalog za pogreb na njegov račun. Dakle, moj sin je platio vlastiti pogreb, četiri tisuće eura.”

Raquel Sanchez Silva dobila je priliku ispričati svoju verziju u “dokumentarcu”, ali je to odbila, poruka je koja se objavljuje na kraju serije. Međutim, Santina Biondo tvrdi suprotno. “Na kraju serije vidi se podvodni luk na Formenteri i serija završava riječima o Mariju koje mi je ona napisala u privatnom e-mailu. To je potpis Raquel Sanchez Silva u ovom samoprozvanom dokumentarcu. Kada kaže da nije htjela sudjelovati, opovrgava samu sebe”, tvrdi Santina Biondo.

Raquel Sanchez Silva posljednjih 10 godina neprestano radi na većim projektima najjačih španjolskih medijskih kuća. Kroz sve to vrijeme uživa u apsolutnom poštovanju svojih kolega, nitko joj ne postavlja pitanja o suprugu. Unatoč svemu, imala je najmanje jedan psihotični napad, koji je emitiran na televiziji, a u kojem agresivno napada glumca Santiaga Seguru.

No osoba na koju treba posebno obratiti pažnju je Guillermo Gómez, koji u ovoj priči ima bezbroj uloga. Producent, sudionik u dokumentarcu, “bivši” menadžer Sanchez Silve, osoba koju su saslušali istražitelji i, najvažnije, pripovjedač koji vodi gledatelja kroz cijelu seriju. Jasno je da je Gómez snimio svoje dionice nakon svih ostalih sudionika kako bi upotpunio priču i od nje napravio cjelinu kakvu on želi.

Serija “The last hours of Mario Biondo” lansirana je točno u trenutku kad Sanchez Silva dobiva svoj reality show na Netflixu, pa se pretpostavlja da je Gómez prodao Netflixu niz proizvoda u paketu. Netflixu takva serija paše jer će povećati gledanost reality showa, a Gómezu daje priliku da iznese svoju jednostranu priču i brutalno se obračuna s obitelji Biondo, uz storytelling koji se sastoji od skrivanja dokaza i važnih likova kao što je bratić Sanchez Silve, Enrique, informatički inženjer koji je nakon smrti Marija Bionda na daljinu izbrisao 996 gigabajta podataka iz njegova kompjutora. No producenti su dobili puno više od toga: direktna svjedočanstva, ispovijesti i dokumentaciju svih onih koji su uključeni u slučaj, što će im dobro doći da bi pripremili protupoteze u slučaju da se taj slučaj ponovno otvori u Španjolskoj.

“Puno ljudi diljem svijeta nema pojma što se dogodilo. Sad slušaju verziju Raquelina prijatelja, čiji je interes spasiti Raquelin imidž i potopiti uspomenu na našeg sina i nas kao obitelj. Nadam se da će Španjolska otvoriti novo suđenje za ubojstvo, jer činjenica da je to ubojstvo nije izmišljotina obitelji, nego tako kaže sud. Postoji dio spisa u kojem piše da je ubijen i premješten te da je scena pripremljena tako da bi izgledalo kao suicid. Nadam se da će biti snimljen pravi dokumentarac koji će iznijeti na vidjelo stvarne činjenice”, zaključila je Santina D’Alessandro Biondo.

Prema rekonstrukciji vještaka obitelji, Mario Biondo ubijen je nešto nakon ponoći, dok je putem Facebooka pričao s bratom Andreom, iako u obdukciji piše da je umro u 6 ujutro. Pretpostavlja se da je u stan ušlo dvoje ljudi koje je poznavao te da su ga ugušili s dva kabla, jedan napadač sprijeda, a drugi sleđa, te da je naknadno netko otišao u bordel s njegovom kreditnom karticom. Susjeda je oko pola sata nakon ponoći čula zvukove iz Marijeva stana, koji su bili poput stenjanja, “ali ne kao inače”. Prema fotografijama Marijeva tijela jasno je da nije umro od gušenja šalom. Interesantno, stan je bio neobično uredan, a antenski kablovi televizije nisu bili u stanu. Pobornici suicida, pak, kažu da se brazda koju Mario ima na vratu zapravo stvorila tijekom prijevoza tijela iz Španjolske u Italiju, kad mu je stavljena kravata za pogreb. Raquel Sanchez Silva bila je u vrijeme Marijeve smrti kod bolesnog strica 300 km od Madrida. Prije pogreba udovica je inzistirala na kremaciji tijela, koja se ipak konačno nije dogodila jer je obitelj bila protiv.

‘Moj sin je platio vlastiti pogreb, četiri tisuće eura’, rekla je Nacionalu majka Santina. FOTO: Privatni arhiv obitelji Biondo

‘Mario sigurno nije bio ovisnik o drogama’

Upoznala sam Marija 2012. dok sam vodila talijansku inačicu ‘Celebrity survivora’ u Hondurasu. Jako me se dojmila njegova ljepota, ali i njegova velika strast. Volio je svoj posao i sanjao postati redatelj. Bio je sramežljiv. Rekao mi je da je zaručen s ‘jednom tvojom kolegicom’. Kad je došla u Honduras da ga podsjeti, ostala sam zatečena njenom zatvorenošću. Kao da joj je smetalo kad bi netko razgovarao s Mariom. Pokušala sam imati nekakvih interakcija s njom, ali bila je hladna, ozlojeđena. Prije njezina dolaska Mario bi večerao u restoranu sa svima nama. Dok bi ona bila tamo, sjedili bi sami za stolom postrani. Mario za to vrijeme ne bi komunicirao s drugim kolegama osim isključivo vezano za posao. Taj dojam nisam stekla samo ja, nego i ostali koji su radili u našoj ekipi, gotovo nikome nije bila pretjerano simpatična. A on je djelovao pomalo pokorno, imao je neku emocionalnu ovisnost”, otkrila je za Nacional Vladimir Luxuria, bivša talijanska saborska zastupnica i TV voditeljica, te istaknula da joj Mario nije odavao dojam ovisnika o drogama. “Godinama sam radila u noćnim klubovima i znam prepoznati kolege koji su ovisnici. U Hondurasu možeš pronaći svega, ali u Marijevu slučaju njegova droga bio je njegov posao. Bio je izuzetno koncentriran na to što radi, prvi koji bi došao na posao. Priča o drogi čini mi se potpunom izmišljotinom”, dodala je Luxuria, koja još nije pogledala Netflixovu seriju jer je na godišnjem odmoru u Brazilu. “Ljudski mozak nekad može iznenaditi, ima ljudi koji u sebi mogu nositi takvu bol koja može dovesti do suicida. Ali, iskreno, ako razmišljam o Mariju kakvog sam poznavala, bio je pun života i životnih projekata. Govorio mi je kako želi putovati, snimati dokumentarce o prirodi. Mario je obožavao tropsku prirodu, a prihvatio je ovaj posao u Hondurasu jer mu je davao priliku da u njoj uživa. Nije bio melankoličan. Bio je povučen, ali niti je bio depresivan, niti na kokainu, niti problematičan”, zaključila je Luxuria.

FOTO: Dino Geromella