Novo lice u redovima SDP-a je Tesa Goldstein, 29-godišnja psihologinja koja se nalazi na 13. mjestu liste za drugu izbornu jedinicu. Rođena Zagrepčanka, magistrirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a profesionalnu karijeru započela je 2018. u Atlantic Grupi u odjelu ljudskih potencijala te nastavila u IT kompaniji Asseco South Eastern Europe, u kojoj je trenutačno obnaša poziciju Senior Human Resources Specialista.

U edukaciji je i za kognitivno-bihevioralnog psihoterapeuta. Tijekom svog obrazovanja sudjelovala je u raznim programima: Future Leaders u Britaniji i Izraelu, program mirovnih studija na Sveučilištu u Oslu i program provođenja mirovnih dijaloga u organizaciji Nansen Center for Peace and Dialogue u Lillehammeru te International Visitors Leadership Program u organizaciji američkog ministarstva vanjskih poslova, na temu vjerskih sloboda.

Odradila je i tromjesečni staž u Europskom parlamentu kod eurozastupnika iz redova SDP-a Tonina Picule. U Forumu mladih SDP-a od 2022. godine obnaša funkciju predsjednice Središnjeg savjeta te vodi radne skupine za osmišljavanje javnih politika i programa Foruma. Od listopada 2023. predsjednica je i Savjeta mladih Grada Zagreba, savjetodavnog tijela Grada za pitanja mladih.

Ponosna je na ostavštinu svoga djeda, vrhunskog intelektualca, pisca i publicista Slavka Goldsteina, koji joj je, kaže, latentni uzor. O motivima za uključivanje u politiku, programima za mlade, ambicijama i očekivanjima od ovih parlamentarnih izbora, tjednik Nacional razgovarao je s Tesom Goldstein na početku kratke izborne kampanje.

NACIONAL: Iz obitelji ste koja je uvijek bila društveno angažirana i politički osviještena, koliko vas je to formiralo kao osobu?

Rekla bih jako. Obitelj u kojoj sam odrasla stalno je poticala i dijalog i rasprave političke tematike. I djed i tata bili su vrlo aktivni u politici u vrijeme prvih izbora, kad ja još nisam bila ni rođena. Tata je i dalje aktivan na širem društvenom, političkom i kulturnom planu. Naravno da su u mene utkali neke vrijednosti i način razmišljanja, koje ne samo što nisam mogla izbjeći već očito nisam ni htjela.

NACIONAL: Vaš djed bio je jedan od osnivača i prvi predsjednik prve hrvatske političke stranke HSLS-a, još davne 1989. prije osnivanja HDZ-a. Kako gledate na to djedovo naslijeđe i na tu nekada veliku građansku stranku od koje gotovo ništa nije ostalo?

To je nevjerojatno inspirativno. Ta politička ideja koju je imao moj djed i koja je za to vrijeme bila apsolutno revolucionarna, nešto je što me u životu, u brojnim situacijama, guralo dalje. Zato mi je danas jako teško gledati kako se ta stranka raspada, odnosno, kako je pretrčala na posve drugu stranu. Meni je to pretužno, ali u međuvremenu su nastale neke druge političke opcije. Jest da sam ja dio jedne etablirane političke stranke, ali svakako mi je drago da su na ljevici, pa i na centru, nikle neke druge stranke koje daju alternativu SDP-u.

NACIONAL: Kad smo već kod SDP-a, kako to da ste se, još dok ste bili jako mladi, učlanili baš u tu etabliranu, a ne, recimo, u neku drugu manju, noviju lijevu stranku, kakve su i nastajale kao protest zbog toga što SDP nije bio dovoljno lijevo?

U moje vrijeme, kada sam se učlanila – a to je bilo prije 11 godina, kada sam navršila osamnaest, dakle, 2013. – SDP je bio najpotentnija lijeva, progresivna politička opcija, a zapravo jedina koja je bila sukladna mojim vrijednostima i u kojoj sam vidjela potencijal. Bih li to učinila i danas? Da, iako je danas izbor teži jer postoji puno dobrih opcija povrh SDP-a. Ja jesam vjerna SDP-u iako možda nisam bila tako aktivna sudionica u stranačkom životu svih ovih godina. No od 2022., otkad sam se pridružila Forumu mladih SDP-a, uvidjela sam veliku i jedinstvenu perspektivu koju pruža stranka i od tada sam, rekla bih, vrlo aktivna.

‘Ako prođem u Sabor, prihvatit ću to kao svoj profesionalni angažman. A kako bi dalje izgledala moja budućnost i kako bi se psihologija pozicionirala u cijelom tom kontekstu, ne znam’, kaže Tesa Goldstein. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Psihologinja ste po struci, koliko vama ta činjenica pomaže u politici? Naime, u politici treba znati procjenjivati osobnosti političkih protivnika, ali i osluškivati „bilo naroda“? 

Ne znam što bih odgovorila na to pitanje, jer to je pitanje koje i sama sebi postavljam. Često mi se čini da mi to možda čak i odmaže s obzirom na to da politički establišment koji je posljednjih osam godina na vlasti, pa i u političkom prostoru, rijetko dolazi iz slične profesionalne pozadine. Nas psihologa u politici ima minimalno. S druge strane, upravo to može predstavljati platformu za isticanje – s iskustvom, perspektivom i znanjem koji nisu toliko tipični u političkom prostoru. Mislim da je tu činjenicu dobro iskoristiti i sukladno tome promovirati teme kojima se do sada politika nije dovoljno bavila. Na tom tragu, mi smo u Forumu mladih SDP-a, a i ja kao predsjednica Savjeta, najviše gurali politiku mentalnog zdravlja koju smo sami osmislili. Ona je vrlo progresivna i promiče jednake šanse za sve, što je vrlo bitno. Isto tako ukazuje na neke društvene probleme na koje se do sada nije obraća pozornost. To je moj veliki doprinos javnim politikama SDP-a. A što se tiče pronicljivosti ili poznavanja koncepta motivacije, stvaranja emocija i mišljenja koji kasnije dovode do određenog načina ponašanja, naravno da mi je kao psihologinji lakše procijeniti neke osobe ili situacije u političkoj sferi.

NACIONAL: Mi kao laici često smo u napasti da radimo psihološke profile određenih političara na javnoj sceni, a među njima ima puno ekshibicionista, bahatih, arogantnih. Je li vas zaintrigiralo da se njima pozabavite sa stručnog gledišta? 

Ako bih se time pozabavila, onda bih to učinila u nekom psihoterapeutskom kontekstu. Nesumnjivo da bi za to bilo dosta kandidata, no pitanje je postoji li uopće njihova motivacija za pristupanje jednom takvom procesu. To je prvi i najvažniji preduvjet za ulazak u psihoterapiju, osobna motivacija. Kao što rekoh, ima puno kandidata na političkoj sceni koje bismo mi, kao struka, često kategorizirali kao poremećaje ličnosti. Mislim da je s gledišta psihologije kao znanosti to vrlo zanimljiva situacija.

NACIONAL: Na listi ste za 2. izbornu jedincu. Je li se vama, kao novom licu SDP-a, bilo teško izboriti za mjesto na listi?

Mene je inicijalno kandidirao Forum mladih SDP-a kao kandidatkinju u Zagrebačkoj županiji, na nekoj od lista u izbornim jedinicama koje tu geografski pripadaju. Nisam znala kakav će biti rezultat i zapravo sam pozitivno iznenađena. Meni je ovo velika novost, do sada nisam bila u kampanji tako da je to za mene jedno stresno razdoblje budući da je puno neizvjesnosti. Anksioznost je tu ipak pomiješana uz puno drugih, jako pozitivnih emocija, no vidjet ćemo.

NACIONAL: Mladi su u Hrvatskoj uglavnom apolitični, prilično rezignirani i često uopće ne izlaze na izbore. Zašto je tako i kako namjeravate motivirati svoju generaciju, a i mlađe, da izađu na izbore?

Htjela bih još jednom istaknuti da sam upravo zato, kao mlada osoba, izuzetno zahvalna SDP-u što me je uopće odlučio staviti na listu u 2. izbornoj jedinici i tako dati mladim biračima mogućnost da biraju osobu iz svoje dobne skupine koja bi najbolje reprezentirala njihove interese i potrebe. U tom smjeru treba i nastaviti. Uvjerena sam da je zastupljenost te dobne skupine na izbornim listama jedan od preduvjeta za poticaj mladih da se zainteresiraju za politiku – ako ne aktivno, onda barem pasivno, izlaskom na izbore. Pritom je, kao prvi higijenik, važno utvrditi tko su to mladi – koja je to dobna skupina? To se treba definirati Zakonom o mladima, koji mi do dana današnjeg nemamo. Kao drugi preduvjet svakako želim istaknuti Građanski odgoj, koji bi morao postati obvezan. Mladi ljudi morali bi u školama naučiti kakav je ustroj državnih institucija, što to znači biti politički aktivan, kakvi demokratski sustavi postoje, koja su njihova prava i dužnosti kao odgovornih građana jedne demokratske republike. Nakon toga možemo razgovarati o spuštanju dobne granice za glasanje na 16 godina.

‘Osim što nema dovoljno mladih ljudi na listama i nemaju se s kime poistovjetiti, čini mi se da je drugi bitan faktor činjenica da je HDZ već desetljećima i cijeli niz mandata, s dva kraća prekida, na vlasti’

NACIONAL: Ali politika se, čini se, mladima zgadila i misle da ionako ne mogu ništa promijeniti…

Osim što nema dovoljno mladih ljudi na listama i nemaju se s kime poistovjetiti, čini mi se da je drugi bitan faktor činjenica da je HDZ već desetljećima i cijeli niz mandata, s dva kraća prekida, na vlasti. Osim toga, ove posljednje Plenkovićeve vlade srozale su razinu demokracije na vrlo niske grane. Mladi ne vide nikakvu perspektivu uključivanja u politiku kada znaju da je stranačka iskaznica HDZ-a najbolji put do uspjeha. Mislim da su to dva najvažnija uzroka demotiviranosti mladih za ulazak u politiku. Nakon toga mladi često zaključuju da su sve političke opcije iste, što, naravno, faktički nije točno.

NACIONAL: S druge strane, Mladež HDZ-a je jako dobro organizirana i ustrojena kao vojska, koju regrutiraju još dok su jako mladi.

Istina, odlično su organizirani i vrlo motivirani budućim napredovanjem u profesionalnom životu. To je jedna potpuno drugačija dinamika i drugačije ustrojstvo od SDP-a. Radi se o ljudima koji su od malih nogu odgajani da glasaju za tu stranku i u njih je duboko ukorijenjen sustav vrijednosti potpuno suprotan našemu, prema kojemu klijentelizam, stranačka podobnost i zapošljavanja po obiteljskoj vezi nisu ništa negativno. To ni najmanje ne sliči na ljude koji su odgajani u duhu ljevice, da misle svojom glavom, da budu kritični i da na kraju biraju lijeve političke opcije. To je jednostavno neusporedivo. Mi se jedino možemo nadati da će mladi ljudi, koji su samostalni u svojim razmišljanjima i koji nisu toliko indoktrinirani ili u obitelji ili od drugih aktera u društvu, shvatiti da ta jedna koruptivna hobotnica, koja jest isključivo rezultat HDZ-ove vlasti, mora konačno biti demontirana. Promjena vlasti je stoga neminovna.

NACIONAL: Spomenuli ste Građanski odgoj, koji postoji kao izborni predmet i nije obvezan u školskom kurikulumu, što je SDP kad je bio na vlasti mogao promijeniti, ali nije. S druge strane, i Vjeronauk je izborni predmet, ali pohađaju ga gotovo svi da ne bi ispali „bijele vrane“ i sjedili pred vratima za vrijeme sata. Koliko je Crkva utjecala na formiranje mladih generacija posljednjih desetljeća? 

Meni je to vrlo bitna tema, koja je djelomično i ideološka. Ali posljedice razgovora o toj temi mogu biti dalekosežne. To je i moje iskustvo, kao pripadnice jedne manjinske skupine – i u smislu etniciteta, i u smislu mojih ateističkih vrijednosti. Cijeloga života susretala sam se s nekim oblicima i vrstama predrasuda, pa i verbalnim nasiljem. To nije samo posljedica obiteljskog odgoja, već bih se usudila reći – i onoga što su djeca naučila na Vjeronauku. Upravo je to bio vrlo negativan element u mom odrastanju, ne samo za mene kao ateistkinju, Hrvaticu i Židovku, već i za svu onu djecu čiji su roditelji odlučili da neće pohađati Vjeronauk u školi. Oni su provodili nenadzirane sate po hodnicima i bili građani drugog reda u cijelom tom sustavu. Stoga smatram da je revizija Vatikanskih ugovora, u smislu potencijalnog ukidanja Vjeronauka, kao i vjerskog znakovlja u javnim i obrazovnim institucijama – nužna, jer je konstantan izvor manjinskog stresa, ali i zato što naš Ustav jasno kaže da su država i religija dva potpuno odvojena entiteta. Naša država je sekularna. To su stvari koje ne smijemo zaboraviti i zbog kojih takve pojave treba revidirati.

NACIONAL: Bavili ste se osmišljavanjem javnih politika. Koje konkretno politike za mlade SDP nudi, a da su ostvarive u četverogodišnjem mandatu?

Forum mladih SDP-a Hrvatske jako je aktivan oko formiranja javnih politika. Počeli smo se pripremati za parlamentarne izbore još 2022. i nedavno smo predstavili vrlo ekstenzivan politički program, na gotovo 50 stranica. Ne znam koji politički pomladak ima išta slično. U tom programu predstavljamo 13 politika, koje su socijalne, progresivne i promoviraju jednake šanse. Kao što sam već rekla, meni je vrlo bitna politika mentalnog zdravlja unutar koje se zalažemo za uvođenje psihologa u osnovne i srednje škole, kao i u domove zdravlja; osnivanje i financiranje psiholoških savjetovališta na razini sveučilišta; povećanje kvota za dječju i odnosno adolescentsku psihijatriju te uvođenje sintagme emocionalne pismenosti u obrazovni sustav. Vidim da su te naše ideje počele prepisivati i neke druge političke opcije. Postoji, naravno, i politika studentskog standarda koja uključuje povećavanje iznosa kvota i stipendija za studente slabijeg socio-ekonomskog statusa, ali i povećanje doprinosa poslodavca na neto plaću studenta kako bi se počelo ozbiljnije ulagati u buduće mirovine studenata, ali i doprinositi boljitku sadašnjih umirovljenika kroz studentski rad. Zalažemo se i za ekstenzivnu socijalnu stambenu politiku, koja uključuje dugoročni najam državnog stana s mogućnošću otkupa. Tu je i politika za razvoj ruralnih sredina, koja uključuje otvaranje centara za mlade i poboljšanje infrastrukture javnog prijevoza. Raspisali smo i politiku za zapošljavanje i rad mladih, a jedna je od bitnijih mjera definiranje minimalne plaće za mlade koji su zaposleni preko državne mjere, a poslodavci tu situaciju često znaju iskorištavati isplaćivanjem minimalne plaće. U toj situaciji pati isključivo mlada zaposlena osoba – i to je nepravda. To su neki moji prioriteti, ali program koji smo napisali vrlo je opsežan i sveobuhvatan.

‘Cijeloga života susretala sam se s nekim oblicima i vrstama predrasuda, pa i verbalnim nasiljem. To nije samo posljedica obiteljskog odgoja, već i onoga što su djeca naučila na Vjeronauku’

NACIONAL: Bili ste u Europskom parlamentu, pa na leadership programima u Izraelu, Americi, ali i Europi. Zanima li vas vanjska politika?

Naravno da me zanima, ali mislim ona ne može biti odvojena od unutarnje. Ona iz nje mora proizlaziti i zato smatram nužnim prvenstveno dobro poznavati unutarnje politike i strategije, iz kojih kasnije proizlaze geostrateški ciljevi.

NACIONAL: Kako komentirate činjenicu da stranka koja ima zip sustav, na izbornim listama ima samo dvije žene nositeljice lista u 11 izbornih jedinica? 

Mislim da SDP upravo zip modelom pokazuje kako aktivno radi na tome da se osnažuju žene, no to je očito dugotrajan proces. Zato se nadam da će na sljedećim parlamentarnim izborima biti jednak broj nositeljica lista kao i muškaraca. SDP mora poticati takve mjere sve dok broj žena u politici ne bude odražavao prirodne omjere. Nemojmo zaboraviti, HDZ nema nijednu nositeljicu liste, a kamoli zip sustav.

NACIONAL: Ako prođete na izborima u Hrvatski sabor, hoćete li se početi profesionalno baviti politikom? 

U politiku se dajem intenzivno već zadnje dvije godine, nazivalo se to profesionalnim ili ne. Ako prođem u Sabor, prihvatit ću to kao svoj profesionalni angažman. A kako bi dalje izgledala moja budućnost, kako bi se to odrazilo na moju struku i kako bi se psihologija pozicionirala u cijelom tom kontekstu, ne znam. Ali nekako sigurno bi.