Vesna Teršelič, voditeljica Documente, centra za suočavanje s prošlošću, komentirala je u Dnevniku N1 Televizije pravnu situaciju s nevinim civilnim žrtvama koje su stradale tijekom akcije u Medačkom džepu u rujnu 1993. godine, kao i odnos Hrvatske prema tome.

Objašnjavajući o kakvim se zločinima radi, Vesna Teršelič je rekla:

“Radi se o zločinima nad civilima i ratnim zarobljenicima nakon prvog dijela rata koji je bio jako težak u Lici. U rujnu 1993. uslijedila je vojno redarstvena operacija Medački džep od strane Hrvatske vojske. To je područje bilo pod kontrolom UN-a. Od 9. do 17. rujna je trajalo i kad je Hrvatska vojska ušla na to područje, paljene su kuće, ubijeni su ratni zarobljenici i civili i na suđenju koje je počelo nakon podizanja optužnice u Haagu pa je Državno odvjetništvo pripremilo optužnicu u RH, to je sudsko vijeće pred Županijskim sudom u Zagrebu vodio Marin Mrčela.

Bilo je teško slušati svjedočenja svjedoka o mučenju i stanju u kojem su pronađeni posmrtni ostaci, bila su to brutalna ubojstva i suđenje je išlo prema Rahimu Ademiju koji je oslobođen i Mirku Norcu koji je odgovarao. Kad je prvostupanjski sud okončano suđenje, za dio žrtava koje su ubijene prvi dan nije proglašen krivim jer za zločine počinjene prvi dan nije dao zapovijed, ali ih nije ni spriječio. Dio obitelji je podigao parnicu tražeći obeštećenje, a još im se naplaćuju sudski troškovi. Riječ je o sedam obitelji. Prošle godine Hrvatska je usvojila Saboru Zakon o pravima civilnih stradalnika rata pa je to novi temelj za priznanje i naknadu štete, no činjenica je da je zločin bio strašan.”

Govoreći o broju žrtava rekla je da istraživanje nije završeno te da su zasad utvrđene najmanje 34 žrtve, a najveće brojke koje se spominju, ali još nisu pronađeni ili utvrđeni identiteti, idu preko 80.

Mirko Norac je po zapovjednoj odgovornosti pravomoćno osuđen, a što je s ostalim optuženima?

“Nakon pravomoćnog okončanja postupka po zapovjednoj odgovornosti, vođena su još tri postupka protiv Josipa Krmpotića, Velibora Šolaje i Josipa Mršića. Svi su osuđeni, nerazriješeno je ostalo da je jasno da je akcijom zapovijedao ne Rahim Ademi, ne samo Norac. Akcijom je zapovijedao i Domazet Lošo, ali državno odvjetništvo nikad nije razjasnilo taj dio. Na suđenju se jasno čulo. Najtužnije je da su danas i Medak i Lički Čitluk pusti, da se ljudi nisu vratili, na tom su području i tijekom Drugog svjetskog rata počinjeni teški zločini od strane ustaških postrojbi, ali su se nakon tih zločina ljudi vratili. Nakon ovih se zločina ljudi nisu vratili”, rekla je Teršelič.

Ističe da od državnog vrha očekuju spominjanje i žrtava, a ne samo akcije kao takve:

“Slušajući ministra Medveda kad je obilježavao samo godišnjicu operacije Medak 93, očekujemo da spomene i žrtve. Kad pogledate njegove riječi i objavu na stranici Ministarstva branitelja, nigdje se ne spominju žrtve. Sudske činjenice jesu utvrđene, poznati su podaci o mnogim žrtvama, ali važno bi bilo da od predstavnika RH čujemo žaljenje zbog tih žrtava.

Najteže od svega je što se ne priznaju ni sudski utvrđene činjenice. I Srbija i Hrvatska imaju puno posla u suočavanju s prošlošću. Jako me revoltiralo da je danas odlikovanje dobio Vojislav Šešelj osuđen na 10 godina zbog poticanja na progon Hrvata u Vojvodini.”