Tereza Kesovija je rođena 3. listopada 1938. godine u Dubrovniku. Dobro se prisjeća tih davnih dana: “Najranije čega se sjećam je pjesma moje drage pomajke. Naime, majka mi je umrla od leukemije oko mog prvog rođendana. Bila je ljepotica i mogla se udati za bogataša, a pošla je za mog oca, radnika u gradskom vodovodu. Po majci sam dobila i rođeno ime: Ana, Ane… a pošto sam rođena trećeg listopada, na dan svete Tereze, dodali su mi i ovo ime. Pomajka je bila čistačica i svake zore i večeri morala je čistiti dubrovačke ‘butige’. Brat Pero, četiri godine stariji, i ja, ostajali smo najčešće sami u staroj i trošnoj zgradi izvan gradskih zidina. Morali smo nas dvoje nejakih sami pripremiti ručak. Ili ribati podove. Otac je gajio svinje i kokoške pa smo, često, u kantama od petroleja, nosili sa Pjace preko Straduna pomije i gnjile jabuke…”

I onda se mala Ane počela zanimati za glazbu. Tvrdoglava i uporna uspjela je uvjeriti  oca da je upiše u Srednju muzičku školu. Počela je pjevati u radio zboru i svirati flautu, a 1958. pobijedila je na natjecanju mladih glazbenika u Ljubljani, što joj je otvorilo vrata za daljnje suradnje. Već poznata u Dubrovniku, Tereza je prihvatila poziv svog školskog druga Đele Jusića da preko raspusta pjeva u “Dubrovačkim trubadurima”.

Na priredbi “Prvi pljesak” u zagrebačkom “Varijeteu” pojavila se 1959. godine i odmah privukla pažnju dežurnih glazbenih staratelja. Naredne godine pozvali su je na njen prvi festival. Bilo je to “Beogradsko proleće”. A iduće godine na “Opatiji 61”, Tereza Kesovija je pokazala koliko zna. Odmah su Terezu pozvali u Radio-Zagreb da u studiju snimi pjesmu “Plavi nokturno” uz pratnju kvarteta “4M”.