Objavljeno u Nacionalu br. 772, 2010-08-31

RUSKI ANALITIČAR i predsjednik Venezuele optužili su SAD da je izazvao potres na Haitiju i požare u Rusiji svojim tajnim oružjima

Poprilično uzbuđenje nastalo je prije desetak dana među astronomima amaterima koji godinama prate američke tajne svemirske letjelice, a u posljednje vrijeme posebno ih zanima X-37B, lansiran 22. travnja iz Cape Canaverala na Floridi. Tim automatiziranim, robotiziranim space-shuttleom bez posade upravlja odjel američkog ratnog zrakoplovstva iz Colorada čija je misija tajna. Nedugo nakon lansiranja astronomi amateri otkrili su putanju te letjelice i o tome obavještavali javnost: ona kruži oko Zemlje obilazeći je svakih 90 minuta, a putanja joj je namještena tako da nadlijeće samo široki pojas oko ekvatora, između 40. sjeverne i 40. južne paralele, na visini od 400 km.

To je visina na kojoj oko Zemlje lebde i letjelice tipa space shuttle što ih na redovite misije s posadom lansira američka svemirska agencija NASA. No space shuttle što ga lansira NASA triput je duži od ovog space shuttlea američkog ratnog zrakoplovstva bez posade. Ratno zrakoplovstvo let svog space shuttlea drži u potpunoj tajnosti, pa su informacije astronoma amatera izazvale veliko zanimanje i stručne svjetske javnosti. Utvrdili su da joj je orbita tako postavljena da se svaka četiri dana nađe ponovo iznad iste točke na Zemlji.

Takve orbite obično imaju špijunski sateliti, kako bi redovito snimali pojedine točke na tlu i slali te snimke u analitičke centre, gdje se prate promjene na tlu u neprijateljskim bazama, na aerodromima, u lukama. No 29. srpnja X-37B odjednom je nestao, nije se više pojavio ni nad jednom točkom gdje su ga astronomi amateri očekivali nakon četiri dana. No Greg Roberts iz Capetowna u Južnoj Africi ponovo ga je ugledao 19. kolovoza, ali u orbiti 30 km iznad prethodne, pa mu sad treba šest dana da opet dođe nad isto mjesto. Pokazalo se ono što se i dosad pretpostavljalo, da letjelica X-37B može lako mijenjati orbitu. Ima na sebi solarne ćelije, preko kojih dobiva Sunčevu energiju, ali i motore i spremnike za gorivo pa može u svemiru ostati čak 270 dana mijenjajući putanje i udaljenost od Zemlje. A konstrukcija joj omogućava spretnije manevriranje nego što ga ima space shuttle NASA-e, posebno pri slijetanju. Tu letjelicu je – kao civilni projekt – počela razvijati upravo NASA još 1999. kad se počelo razmišljati o jednostavnijem i jeftinijem načinu slanja materijala u svemir. Tada je američka kompanija Boeing preuzela zadaću da izgradi tu manju i moderniju letjelicu. No 2006. taj je projekt preuzelo ratno zrakoplovstvo, očito procijenivši da ima važne vojne mogućnosti. Otada je projekt pod velom tajnosti.

Poznato je da je letjelica testirana kako bi se vidjelo koliko topline i tlaka može izdržati pri povratku u atmosferu. Objavljeno je i da je 22. travnja 2010. pomoću rakete Atlas V 501 lansirana u eksperimentalnoj istraživačkoj misiji i da će, kad misija bude završena, sletjeti na pistu zračne baze Vandenberg u Kaliforniji, ali nije rečeno kada. Nakon lansiranja nagađalo se kakav je njen tajni zadatak. Većina je tvrdili da je to špijuniranje iz svemira. Čulo se da se pomoću te letjelice eksperimentira s novim senzorima, novom tehnologijom promatranja iz zraka, ali da su na njoj i senzori koji mogu pratiti rad drugih satelita. Njena mogućnost da naglo mijenja položaj omogućit će mnogo fleksibilnije praćenje kriznih točaka, a takve će se letjelice moći lansirati čim se pokaže potreba – npr. ako počne novi sukob. No pojavile su se i tvrdnje da nije riječ samo o bezazlenom špijunskom svemirskom robotu, nego da letjelica ima i oružane kapacitete, da može uništavati druge satelite, jer se može lako premjestiti do bilo kojeg satelita u orbiti oko Zemlje. A čak se tvrdi i da takve letjelice mogu efikasno poslužiti i za napade na ciljeve na tlu. Riječ je o konceptu koji se naziva “Božja kazna”.

Velesile su se 1979. sporazumom SALT II obvezale da neće u svemir unositi oružje za masovno uništavanje, pri čemu se prvenstveno mislilo na nuklearno oružje. No u tom sporazumu nije bilo spomenuto konvencionalnom oružju. Otad su neki vojni stručnjaci zaključili da bi se moglo izgraditi razorno konvencionalno oružje za napade iz svemira na ciljeve na Zemlji. Letjelica poput X-37B, koja ima nosivost od nekoliko tona, mogla bi u orbitu ponijeti šest metara dugačku šipku promjera pola metra od vrlo otpornog materijala volframa. Ta bi šipka mogla postati razorno oružje ako se iz svemira uputi prema Zemlji u određenom trenutku i u određenom smjeru. Ona bi gravitacijom dobila takvo ubrzanje i kinetičku energiju da bi brzinom deset puta većom od brzine zvuka udarila u cilj na Zemlji, a razorna energija bila bi ravna snazi taktičke nuklearne bombe.

Današnja svemirska tehnologija omogućava da se takav objekt uputi prema cilju na Zemlji s tolikom točnošću da odstupanje ne premašuje sedam metara. Spekuliralo se i da je na tu letjelicu moguće montirati i razne druge ofenzivne sustave. Pentagon, međutim, najenergičnije poriče da s X-37B razvija bilo kakvo svemirsko oružje. No taj demanti nije utišao razne glasine, ponovo probuđene nakon kratkotrajnog nestanka letjelice X-37B u svemiru. Zanimljiva se spekulacija u vezi s X-37B pojavila ovih dana i u Rusiji. U časopisu Međunarodni poslovi, koji zajednički izdaju rusko ministarstvo vanjskih poslova i ruska državna novinska agencija RIA Novosti, objavljen je ovih dana članak ruskog političkog analitičara i potpredsjednika ruske Fondacije strateške kulture Andreja Areševa o raznim novim prijetnjama Rusiji, a u njemu se spominje i letjelica X-37B. Arešev se u članku bavi novim nekonvencionalnim metodama kojima Sjedinjene Države ugrožavaju sigurnost Rusije. U tom članku Arešev spominje X-37B u kontekstu širenja vojne prijetnje i na svemir. On izričito tvrdi da ta tajna letjelica X-37B nosi na sebi lasersko oružje, kojim može uništavati druge letjelice, ali i ciljeve na Zemlji. No dodaje i da bi X-37B mogao biti ključni element novih oružja Pentagona stvorenih za sasvim nove vojne zadatke.

To su oružja sposobna da mijenjaju svjetsku klimu na štetu američkih suparnika. Po nekim američkim analizama ovog članka Arešev sugerira da bi se takva oružja pomoću te letjelice mogla sada preseliti i u svemir. Arešev je članak napisao potaknut onim što se ovog ljeta događalo u Rusiji, gdje su vladale visoke temperature i jaka suša. Zbog te suše jako je podbacila ruska žetva, pa je ruski premijer Vladimir Putin zabranio izvoz žita, a zbog visokih temperatura planuli su brojni šumski požari, posebno u okolini Moskve. I suša i požari nanijeli su Rusiji veliku ekonomsku štetu, a u požarima je bilo i žrtava. Arešev je u tom članku napisao da postoji sumnja da to sve nije bila obična prirodna pojava, nego da su to izazvali Amerikanci, i to pomoću dosad nepoznatog oružja. Ono ne služi za ubijanje neprijateljskih vojnika i uništavanje neprijateljskih utvrda, nego suptilnijim metodama narušava ekonomsku snagu protivnika. Arešev sumnja da SAD već ima takvo oružje: “U ovom trenutku to oružje za mijenjanje klime postiže svoje pune kapacitete i može izazivati sušu, uništavati ljetinu i izazivati razne druge neugodne klimatske fenomene u raznim zemljama.” Takve su se teorije već pojavljivale, ali ih je SAD uvijek odbacivao, čak im se i rugao. U posljednje vrijeme posebno se mnogo govori o neobičnoj instalaciji koju je američka vojska uz pomoć Sveučilišta Aljaske sagradila na Aljasci – High-Frequency Active Aural Research Program (HAARP). O tom projektu mnogo se govorilo i početkom ove godine, neposredno nakon potresa na Haitiju, a temu je otvorio venezuelanski predsjednik Hugo Chávez.

Kako tvrdi španjolska novinska agencija EFE, Chávez je u tadašnjem obraćanju javnosti optužio SAD da je američka vojska izazvala taj potres kako bi dobila izliku za okupaciju Haitija. Neposredno nakon što je 24. siječnja ove godine Haiti pogodio grozan potres razne su zemlje požurile toj siromašnoj zemlji pružiti pomoć, a jako se u tome iskazala Venezuela, koja je s Haitijem počela u razdoblju prije potresa razvijati jako bliske odnose. Nakon potresa tamo su se našle razne venezuelanske spasilačke i medicinske ekipe. No najveću je pomoć Haitiju ipak pružio SAD, čiji su vojnici u velikom broju hitno tamo upućeni da organiziraju cijelu međunarodnu operaciju pomoći. To se predsjedniku Venezuele Hugu Chávezu nije nimalo svidjelo. On SAD smatra najvećim neprijateljem Venezuele, ali i opasnom imperijalističkom silom za cijelo područje Latinske Amerike i Kariba, te je prisutnost američkih vojnika na Haitiju nakon potresa proglasio “američkom okupacijom Haitija”. Čak je optužio SAD da je novim vojnim metodama izazvao potres na Haitiju.

On se, kako tvrdi španjolska novinska agencija, pozvao na informacije iz venezuelanskih medija, koji su se pak pozivali na izvještaj ruske Sjeverne flote, prema kojem je SAD u posljednje vrijeme počeo potajno razvijati novu vrstu oružja za masovno uništavanje. To se oružje sastoji od posebnih metoda kojima se može utjecati na klimatske promjene i na djelovanje Zemljine kore, pa se tako mogu izazivati ne samo suše i poplave, nego i potresi. Navodno se centar za upravljanje tim procesima nalazi na Aljasci – HAARP. U tom izvještaju tvrdilo se da su u tom centru odlučili izazvati potres u Iranu, ali je najprije bio izazvan potres na Haitiju da se ima izlika za okupaciju te zemlje, ali i kao generalna proba za mnogo razorniji potres u Iranu. Spominju se i potres u Kini 2008. s 90.000 mrtvih i još jedan nedavni potres na američkom tlu, koje je također – navodno – izazvao taj centar na Aljasci. Čim je na jednom venezuelanskom sajtu objavljena ta informacija, SAD ju je demantirao, ali i u Rusiji su tvrdili da takvog navodnog izvještaja ruske Sjeverne flote uopće nije bilo.

Taj je izvještaj skinut s venezuelanskog sajta, ali je sačuvan na serverima tražilice Google. EFE tvrdi da se sam Chávez u spomenutom govoru pozvao na ovu informaciju da je SAD izazvao potres na Haitiju kako bi ga okupirao. Chávez je to izjavio jer je bio nezadovoljan razvojem događaja na Haitiju, jer je nakon potresa postalo očito da će američka prisutnost na Haitiju biti dugotrajna, da će SAD imati ključnu ulogu ne samo pri spašavanju i distribuciji hrane, lijekova i drugih potrepština, nego će sigurno imati i ključnu ulogu u obnovi razrušene zemlje, a to će sigurno utjecati i na političke prilike na Haitiju i buduće svrstavanje Haitija u političkom preslagivanju odnosa snaga na karipskom području. Snažna američka politička i moguća vojna prisutnost na Haitiju otežat će djelovanje Venezuele, koja je imala ambicija da postane značajan faktor tamošnje politike i zemlja oko koje će se svrstavati siromašne zemlje Kariba. Venezuelu zabrinjava još jedna stvar, da je SAD na Haitiju sada dobio snažnu bazu u neposrednom susjedstvu najvećeg venezuelanskog saveznika, komunističke Kube. U SAD-u su Chávezove tvrdnje da je projekt HAARP izazvao potres na Haitiju dočekane s podsmijehom i oštro demantirane. No sad je – u vezi s ruskom sušom i požarima oko Moskve – na projekt HAARP pozornost skrenuo i Arešev, koji govori o sumnjama da HAARP spada među američka oružja za mijenjanje klime u pojedinim dijelovima svijeta. Američko ministarstvo obrane drži HAARP, kao i X-37B, pod velom tajnosti. Službeno se tvrdi da je namjena projekta, odnosno instalacije koja je podignuta na Aljasci, analiza ionosfere kako bi se razvile tehnologije za poboljšanje radiokomunikacija, elektroničke špijunaže i rano otkrivanje raketa.