Starije osobe često su žrtve prevara putem ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju pa bi izrada registra takvih ugovora, gdje bi se vidjelo tko ih sklapa s kim i koliko puta, mogla odvratiti one koji nemaju dobre namjere, smatra pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter.

Ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju način su na koji si starije osobe mogu osigurati pomoć i skrb kada više ne mogu brinuti same o sebi ili znaju da uskoro neće moći, no često su  pritom izložene prevarama.

Istraživanje Ureda pučkog pravobranitelja iz 2019. pokazalo je da tri od pet umirovljenika koji su potpisali takve ugovore prethodno nije zatražilo nikakav pravni savjet, zbog čega je upitno jesu li bili upoznati sa svim posljedicama ugovora.

Ugovori uključuju prijenos imovine koju starije osobe posjeduju, stoga među pružateljima uzdržavanja nerijetko ima onih kojima na prvom mjestu nije dobrobit umirovljenika već prisvajanje njihovih nekretnina. Za starije osobe vrlo su rizični ugovori o dosmrtnom uzdržavanju jer davatelj uzdržavanja odmah može prenijeti vlasništvo nad nekretninom na sebe, dok je kod doživotnog uzdržavanja to moguće tek nakon smrti primatelja uzdržavanja.

Bez obzira što je riječ o ugovornom odnosu dviju strana, jedna od njih je u ranjivom i nepovoljnijem položaju zbog svoje dobi i zdravstvenog stanja te je treba zaštititi od onih koji u tome vide priliku za nekretninski biznis. Jednim potpisom starije osobe mogu izgubiti ne samo skrb i njegu, već i krov nad glavom, upozorava pučka pravobraniteljica.

Informacije o davatelju uzdržavanja

Šimonović Einwalter ističe kako bi se prevarama moglo stati na kraj izradom registra ugovora o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju jer bi ljudi iz njega mogli dobiti važne informacije prije nego što odluče hoće li nekome dati svoje povjerenje.

Na taj bi način starija osoba, u okviru savjetovanja, mogla saznati je li i s koliko drugih osoba, davatelj uzdržavanja već potpisao ugovor, je li neki možda već i raskinut i slično.

Ukoliko je davatelj uzdržavanja potpisao primjerice pet ili više ugovora, to je razlog za sumnju jer je nemoguće da se jedna osoba može kvalitetno brinuti o tolikom broju starijih osoba. Stoga bi zakonski trebalo ograničiti da davatelj uzdržavanja može potpisati najviše dva ugovora o doživotnom uzdržavanju, smatra saborski zastupnik HSU Silvano Hrelja.

On je proljetos u saborsku proceduru uputio prijedlog o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, kojim predlaže izradu registra o doživotnom uzdržavanju te ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.  Ističe kako se pojedinci koji zloupotrebljavaju ugovore o uzdržavanju, jer ih zanimaju jedino nekretnine, mogu podijeliti u četiri grupe, to su odvjetnici, radnici u sustavu socijalne skrbi, zdravstveni radnici odnosno njegovatelji te tzv. udomitelji.

”Zadnju skupinu čine ljudi koji se mogu baviti bilo kojim zanimanjem, a starijim ljudima nude smještaj u vlastitom dome ukoliko s njima potpišu ugovor. Nakon što se to dogodi, oni iznevjere obećanje i te ljude smještaju u neku šupu, garažu ili nešto slično, dakle u prostoriju koja nije adekvatna za život čovjeka”.

Laka meta su naročito ljudi s demencijom jer su skloni dati povjerenje svakoj osobi koja im pokloni pažnju ili neku toplu riječ, a prevaranti su pritom jako kreativni, kaže Hrelja.

Prema zakonskom prijedlogu HSU-a, za izradu i vođenje registra ugovora o doživotnom uzdržavanju bila bi zadužena Hrvatska javnobilježnička komora. No, postojanje samo registra nije dovoljno pa u sve treba uključiti i centre za socijalnu rad koji bi trebali štititi interese starijih osoba te dati procjenu je li potpisnik ugovora sposoban sklopiti ga, odnosno je li svjestan što potpisuje, slažu se pučka pravobraniteljica i saborski zastupnik.

Uvesti prethodno savjetovanje

Iz Ministarstva pravosuđa ističu kako bi pristup registru trebali imati i sudovi i javni bilježnici radi utvrđivanja postoje li zapreke za sklapanje ugovora. Kažu kako pribavljaju podatke o zakonskom uređenju ugovora o uzdržavanju i praksama u drugim državama EU te će vidjeti na koji se način dobra rješenja drugih državama mogu implementirati u hrvatski pravni sustav. Prijedlog novog uređenja može se očekivati za kraj ove ili početak iduće godine.

Ističu da se mogu očekivati i promjene u sustavu e-Spis kako bi se omogućilo odvojeno praćenje statističkih podataka o broju sklopljenih ugovora, što će povećati kvalitetu i dostupnost informacija svim zainteresiranima, a registar bi trebao i spriječiti eventualne sudske postupke do kojih dolazi zbog zahtjeva za poništavanjem ugovora podnesenog od strane oštećene osobe ili članova njezine obitelji.

Iako Ministarstvo navodi da je za valjanost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju propisana posebno stroga forma radi zaštite ugovornih strana koja, osim pisanog oblika ugovora, zahtijeva i sudjelovanje suda ili javnog bilježnika te je posljedica njezina nepoštivanja ništetnost ugovora, pučka pravobraniteljica ističe kako je procedura često prespora i valjalo je bi ubrzati.

Smatra da sudske postupke za raskid ugovora treba tretirati kao žurne kako stariji ljudi ne bi morali dugo čekati na raskid, koji mnogi nikada ne dočekaju.