Prošle sezone hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji pridružio se nekadašnji slovenski reprezentativac Mario Šoštarić. Vrlo brzo postao je jedan od najboljih igrača, a sada se priprema za Olimpijske igre u Parizu

U ožujku prošle godine, u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, u rukometnoj reprezentaciji Hrvatske na desnom krilu debitirao je 30-godišnji Mario Šoštarić. Debitirao je s 30 godina zato što je do tada igrao za slovensku reprezentaciju jer je rođen u Slovenj Gradecu, gdje su njegovi roditelji, Hrvati iz sela kraj Slunja, doselili 1987. godine. Nakon nezadovoljstva statusom u slovenskoj reprezentaciji prihvatio je poziv u hrvatsku reprezentaciju jer se radi o vrhunskom krilu koje već godinama igra u mađarskom Pick Szegedu. Koliko je dobar pokazao je već na prvom velikom natjecanju kada je početkom ove godine, na Europskom prvenstvu, postigao osam golova protiv Španjolske, jednako kao i Martinović. Bez obzira na neuspjeh reprezentacije na tom prvenstvu, što je dovelo do smjene izbornika Gorana Perkovca, Šoštarić je učvrstio svoju poziciju u reprezentaciji i sada se priprema za svoje prve Olimpijske igre u karijeri.

TEMPO: Već ste rekli da ste oduševljeni što ćete prvi put nastupiti na Olimpijskim igrama. Slovenija se nije plasirala na Olimpijske igre u Tokiju, ali zašto niste bili u reprezentaciji Slovenije na Olimpijskim igrama 2016. kada je izbornik bio Veselin Vujović?

To je bila stvar odabira tadašnjeg izbornika koji je odlučio dati prednost drugim igračima. Na tome je ostalo. Nemam informaciju zašto se to dogodilo.

TEMPO: Ta godina je bila ključna u vašoj karijeri jer ste potpisali za mađarski Pick Szeged, s obzirom na to da tamo igrate već osam godina, čini se da je to bio odličan potez.

Da, ali kada sam potpisao za Pick Szeged dosta ljudi me pitalo „pa zašto tamo?“ Ja sam vidio jednu dobru priču, radio se projekt, rukomet se dizao na višu razinu, 2014. je klub osvojio EHF Europsku ligu i rekao sam – zašto ne? To je sigurno bio iskorak u mojoj karijeri, stepenica više na koju sam bio spreman. To se u potpunosti pokazalo kao dobar odabir. Eto, ostao sam tu već osam godina, sljedeća sezona bit će deveta. Klub se u tih osam godina podigao na najvišu razinu. Imamo sve uvjete za rad, svake godine igramo Ligu prvaka, izgradili smo novu dvoranu. U Mađarskoj se općenito dosta ulaže u sport, pogotovo u rukomet. Sve to kao i klupske ambicije drže me u Pick Szegedu. Zadovoljan sam, obitelj je zadovoljna, to su sve pozitivne stvari zbog kojih sam toliko godina u tom klubu.

‘Kada me Hrvoje Horvat nazvao i pitao znam li zašto me zove, rekao sam kako se nadam da znam. Iste sam sekunde, bez razmišljanja, rekao da’

TEMPO: Uz to, vi ste proteklu sezonu bili najbolji strijelac Pick Szegeda.

Da, kada se zbroje sva natjecanja u mađarskoj ligi, Ligi prvaka i mađarskom kupu. Dosta toga je u igri palo na mene. Igram na poziciji gdje je još jedan mlađi igrač koji dobiva priliku u mađarskoj ligi. Sve ove druge utakmice su na mojim ramenima. Ja se s time dobro nosim, barem mislim. Klub je zadovoljan, a ja sam sretan, igram puno.

TEMPO: Mađarska, rekli ste, ulaže velik novac u sportove. Do 2021. godine MOL je bio sponzor Pick Szegeda, a onda je prestao biti sponzor. Jeste li osjetili da je zbog toga proračun kluba smanjen?

Ne, nikako. Istina je da je u tom trenutku MOL, kao jedan od najvećih sponzora, otišao. Vlasnik našeg kluba Sándor Csányi, koji je vlasnik tvornice Pick, ujedno je predsjednik i direktor OTP banke te ju je tada u većoj mjeri priključio u klub. Pokrili su taj dio koji je nastao odlaskom MOL-a. Mi igrači ne znamo detalje, ali klub od tada funkcionira temeljem istog proračuna, možda čak i većeg. Radi se o ozbiljnim financijskim iznosima koji se ulažu u sport. U Mađarskoj postoji pet sportova koji su od nacionalnog interesa gdje se jako puno ulaže u infrastrukturu, u mlade igrače s akademija, svakome kažem da pogledaju kako se u Mađarskoj radi s djecom i kakve uvjete ta djeca imaju. Od prehrane nadalje. Uz našu dvoranu izgrađena je još jedna dvorana za juniore s dvije tisuće sjedala kao i hotel u kojem spavaju. Sve je na najvišoj razini. Svaka im čast na tome što toliko ulažu jer to je odlična stvar za sport.

Svoju karijeru Mario Šoštarić je započeo u Gorenju iz Velenja s kojim je dva puta bio prvak Slovenije te igrao rukometnu Ligu prvaka

TEMPO: Vi ste u Pick Szeged prešli iz kluba Gorenje iz Velenja koji je u tom trenutku bio dvostruki prvak Slovenije i igrali ste Ligu prvaka. Kako je izgledao odlazak iz Velenja u Szeged?

Da, s Gorenjem sam igrao Ligu prvaka, igrali smo dobre utakmice, pobijedili smo PSG u Velenju. Sljedeće godine smo se plasirali u Final Four EHF Europske lige. Imali smo dosta dobru ekipu, ali dolaskom u Szeged osjetio sam tu višu razinu. Kada dođeš u svlačionicu Pick Szegeda dočekaju te rukometne zvijezde, a ja sam došao iz malog Velenja. U prvom trenutku to je šok, ali sve je lakše kada se na to navikneš. Svi kažu da je svakome prva godina u inozemstvu teška, tako je i meni bilo. Kada sam proigrao, kada sam našao svoj ritam, kada su me suigrači prihvatili kao i trener, klub i navijači, sve je bilo lakše. U Szegedu se osjećam kao kod kuće, stvarno mi je lijepo. Jednako tako, svakom igraču s naših prostora koji dođe u klubu pokušam pomoći da se što prije adaptira jer su mađarski navijači zahtjevni, traže od nas pobjede. Oni žive za taj sport, grad diše za taj sport, susreću te na ulici i pozdravljaju te. Vide sve, čuju sve, moramo biti 100 posto spremni za svaku utakmicu. I to su neke stvari koje su teške kada dođeš i trebaš se naviknuti. No kada se navikneš, onda je super.

TEMPO: Pogotovo ako znamo da je ogromna rijetkost da neki stranac ostane u klubu toliko godina. Za Pick Szeged je sedam sezona igrao Šveđanin Jonas Kallman, dok vi ulazite u devetu sezonu.

Da, prestigao sam ga. Smatram da je velika čast biti u klubu toliko godina. Oni imaju povjerenje u mene, ne traže nikog drugog na toj poziciji, a meni daje sve ovlasti. Vjeruju u mene, navijači su me prihvatili kao svog, stvarno uživam, za mene je Pick Szeged najveći klub. Nadam se samo da ćemo napraviti jedan iskorak koji dugo tražimo. Nismo još uspjeli, ali sa svim ulaganjima postoji velik potencijal. Mislim da će do toga doći i to za vrijeme mog igranja u klubu.

TEMPO: Govorite o plasmanu na Final Four Lige prvaka, zar ne?

Da, to je cilj kluba iz vremena kada sam ja došao. Nije bio prioritet, ali je bila želja. S godinama, s ulaganjima, sada slažemo novu i bolju ekipu, s odličnim igračima i trenerom, a ljudi koji ulažu u Pick Szeged traže od nas svake godine sve više i više. Nadam se da ćemo im uzvratit plasmanom na Final Four. To želimo i mi i oni.

‘Dosta me ljudi pitalo ‘pa zašto u Pick Szeged?’ Vidio sam dobru priču, radio se projekt, rukomet se dizao na višu razinu, napravio sam iskorak u karijeri’

TEMPO: Kada ste počeli razmišljati kako bi bilo super zaigrati za hrvatsku reprezentaciju? Ili niste razmišljali sve dok vas nisu pozvali.

Razmišljao sam o tome već prije. Uvijek sam govorio da, ako dođe poziv hrvatske reprezentacije, neću razmišljati. Kada se ta prilika otvorila, kada sam dobio poziv gospodina Horvata, sjećam se da sam bio u automobilu, ispred dvorane u Szegedu. Bilo je to nakon što je završilo Europsko prvenstvo 2022. gdje je Hrvatska igrala svoje utakmice u Mađarskoj, a ja sam gledao te utakmice. Stvarno sam želio biti dio te reprezentacije. Kada me Horvat nazvao i pitao „Jel znaš zašto te zovem?“, rekao sam „Nadam se da znam“. Kada mi je rekao da i on i Savez imaju želju da igram za Hrvatsku iste sam sekunde, bez razmišljanja, rekao da. Sretan sam što mogu igrati za Hrvatsku, zahvalan sam ljudima koji su mi to omogućili. Ispunio mi se još jedan san. Da nije bilo njih koji su stajali iza toga i dali mi podršku da sve to sprovedemo, to se ne bi dogodilo. Vječno ću im biti zahvalan na tome.

TEMPO: Je li vam tadašnji izbornik Horvat rekao kako je saznao da ste nezadovoljni svojim statusom u slovenskoj reprezentaciji te da biste željeli igrati za Hrvatsku?

Meni je Branko Tamše bio dugogodišnji trener u Velenju, a bio je i trener Zagreba i Nexea. S njim sam u dobrim odnosima te sam ga u prosincu 2021., prije Europskog prvenstva u Mađarskoj, slučajno sreo u Velenju. On me pitao bi li igrao za Hrvatsku, a ja sam mu rekao: „Slušaj, za Sloveniju ne želim, jer ne želim biti četvrti ili peti odabir na krilu“. Znao sam da sam zaslužio biti dio reprezentacije. I onda sam mu rekao: „Svaki dan čekam poziv, ako bi netko htio, ja bih igrao za Hrvatsku“. Branko Tamše je obavio neke pozive, razgovarao je s Horvatom te me je nakon Europskog prvenstva izbornik Horvat odmah nazvao.

TEMPO: Kako je reagirala vaša obitelj kada ste joj rekli da ćete igrati za hrvatsku reprezentaciju?

Oca nemam jer je preminuo kada sam imao pet godina, mama je plakala, bila je presretna, kao i brat. To je bila želja moje mame, da je živ, vjerojatno bi to bila i želja mog oca. Time sam, na neki način, odao počast svojoj obitelji. Igram za sebe, za njih, za obitelj. Moja me zaručnica, koja je iz Slovenije, podupirala, i bila je presretna zbog mene. Kao i naša dječica. I oni jedva čekaju Olimpijske igre. Nadam se da će doći u Pariz, djeca me svaki dan pitaju „tata, kad će utakmice?“. Djeca pjevaju sve navijačke hrvatske pjesme tako da i oni čekaju da sve to krene.

TEMPO: Nakon što ste dobili pravo igrati za hrvatsku reprezentaciju, dogodilo se da su se mijenjali izbornici, nakon Horvata i Perkovca sada je izbornik Sigurdsson. Kako ste to doživjeli?

Moram priznati da mi je žao što se reprezentacija, kada je Horvat bio izbornik, nije plasirala u četvrtzavršnicu Svjetskog prvenstva. Tada sam mislio da ću imati pravo nastupa za Hrvatsku, već sam bio s igračima na pripremama, ali kako nisam dobio pravo nastupa vratio sam se u klub. Da se reprezentacija plasirala u četvrtzavršnicu, prema dogovoru, pozvali bi me u Švedsku. No to se nije dogodilo. I onda sam zaigrao na posljednjem europskom prvenstvu pod izbornikom Perkovcem. On mi je dao priliku, to prvenstvo u Njemačkoj bilo je puno emocija, puno naših navijača u Mannheimu. Vidjelo se na meni, u očima, da uživam. Stvarno sam sretan što mogu biti dio hrvatske reprezentacije. Međutim, dogodila se ta ozljeda Martinovića, koji nam je bio bitan jer je na prvoj utakmici prvenstva protiv Španjolaca bio izabran za igrača utakmice, a u drugoj je, do te ozljede, bio naš najbolji igrač. On je, kao desni vanjski, motor ekipe. Nakon njegove ozljede smo pali u igri i nismo ostvarili ono što smo mislili da ćemo ostvariti. Nakon toga došlo je do smjene izbornika Perkovca te je došao Sigurdsson koji je prvi stranac na klupi Hrvatske sa svojom novom vizijom. U reprezentaciju je donio novi sustav, drugo viđenje rukometa i plasman na Olimpijske igre. Sigurno ni njemu nije bilo lako, nakon tri treninga reprezentacija je išla na kvalifikacije za Olimpijske igre. Znao je kakav je to pritisak, ali je mirnoćom pokazao da vjeruje u nas i da zna da ćemo proći te kvalifikacije. Dobro nas je motivirao i plasirali smo se na Olimpijske igre koje su san svakog sportaša. Sada će, na pripremama, i on imati više vremena da nas upozna kako bismo doradili neke stvari.

‘Kod Sigurdssona se ističe taktika koja nije komplicirana. Više mi odgovara kada se trenera sluša, kad trener drži konce u rukama’

TEMPO: Radili ste u svojoj karijeri s puno trenera, možete li usporediti bivšeg slovenskog izbornika Vujović, koji je galamio, s hladnokrvnim Sigurdssonom. Kakav tip trenera vama, kao igraču, više odgovara?

Kod Veselina Vujovića znamo da se igra na emocije, na čvrstu obranu, bitna je i motivacija. Kod Sigurdssona se ističe taktika koja nije komplicirana. Uvijek se svodi na neke stvari, na igru dva na dva, moramo raditi stvari koje on želi, disciplinirano, i slušati ga. Meni više odgovara kada se trenera sluša, kad trener drži konce u rukama. Meni je bliža ta mirnoća. Navikao sam ja na vikanje, svaki izbornik viče, ako ne na terenu onda u svlačionici. Španjolac Juan Carlos Pastor bio je trener Pick Szegeda koji mi je odgovarao. Tražio je provođenje taktike, tražio je disciplinu, ali je vikao. Svaki trener ima svoja viđenja, a ja volim kada je sve objašnjeno i kada je sve po sustavu.

TEMPO. Od kraja nacionalnog prvenstva pa do početka priprema dobili ste mjesec dana odmora. Neki smatraju da to nije dobro, da tako velika pauza ne koristi igračima, neki tvrde da je to dobro. Kako vi na to gledate?

Osobno, nisam se odmarao. U tjelesnom smislu poradio sam na sebi u nekim segmentima za koje sam mislio da moram poraditi. Sa svim reprezentativcima s kojima sam razgovarao saznao sam da su radili tijekom te pauze. Ipak, ugodnije je trenirati u drugom okruženju, kod kuće ili na moru, u teretani ili trčati uz more, nego u dvorani gdje smo više od 300 dana godišnje. Nekoliko dana odmora moramo imati, a u našem slučaju to je bio odmor od tri tjedna koji, zapravo, nije bio odmor jer smo svi trenirali. A to se vidi sada na pripremama jer su svi igrači došli spremni i puni motivacije. Nije teško doći na pripreme kada znaš kakav je cilj.

Mario Šoštarić s Pick Szegedom svake godine igra rukometnu Ligu prvaka pa se tako suprotstavljao najjačima na svijetu, kao što je Mikkel Hansen dok je igrao za PSG

TEMPO: Znači li to da ste angažirali privatnog trenera kako biste održali formu?

Da, nakon što smo se plasirali na Olimpijske igre angažirao sam, uz treninge u klubu, privatnog trenera. S njim sam komunicirao, slao mi je plan treninga, a cilj je bio samo jedan – Olimpijske igre. Ne želim ništa prepustiti slučaju.