Simpatično mi je zgražavanje novinara (koji traže senzaciju) i drugih koji su se ulovili na jedan loš prijevod (preuzeći vijest Hine, i naš je portal prenio pogrešni prijevod sporne riječi): uglavnom svi mi, manje ili više, koristimo riječi ”peder” i ”lezba”, zašto to ne bi smio uraditi i Papa na zatvorenom sastanku?

Zašto mi smijemo, dajemo si to pravo, i kada govorimo privatno i kada govorimo javno (vrlo često će i poznate homoseksualne muške osobe koristiti riječ ”peder”), a tražimo puritanstvo kod Franje? Razmislimo malo o ovome.

Nego, stvar je krenula ne od objave talijanskog portala za tračeve (često pouzdane) Dagospia, već kada su hrvatski mediji stali krivo prevoditi što je Papa rekao. Na sjednici Talijanske biskupske konferencije koja je održana 20. svibnja u Vatikanu, u djelu u kojem se razgovaralo o pomanjkanju duhovnih zvanja i o stanju u sjemeništima, Franjo je, tvrdi portal Dagospia (objavom prošle nedjelje), iskoristio ove riječi: ”Nella Chiesa c’e troppa aria di frociaggine” (u prijevodu, ne doslovno, jer Papa koristi idiom, frazu, već preneseno: “U Crkvi imamo značajnu klimu pederluka”. Moglo bi se kazati i da je Papa želio kazati da su ”sjemeništa već puna pedera”).

Loš prijevod sporne riječi

Dagospia je po svemu sudeći to dobio od nekog indiskretnog biskupa. Konferencija ih ima 200 pa se uvijek takvog nađe, pak u ponedjeljak je agencija ANSA kazala da je vijest potvrđena ”od više izvora u Crkvi” što znači da indiskrtenih biskupa ima dosta.

Papa je neke biskupe šokirao slobodnim rječnikom: zaista nije uobičajeno, iako nisam sklon tvrditi da je skandalozno, da rimski biskup i poglavar Katoličke crkve, makar iza zatvorenih vrata, kaže ”peder” odnosno ”pederluk”, ali pogrešno je bilo prevesti riječ ”frociaggine” kao ”pederčine”.

Na to je u izjavi za Jutarnji list upozorio prevoditelj s talijanskog Tvrtko Klarić iako, nažalost, nije doneseno ovo što ovdje cjelovito pojašnjavam. Citiram gospodina Klarića: ”Ne želim biti Papin advokat, ali ovdje je netko reagirao brzo, vjerojatno pod pritiskom dovršetka teksta te malo pogrešno preveo izraz kojeg je upotrijebio Papa. Njegov korijen je isti, to je riječ “peder”, ali Papa to nije rekao u kontekstu osobne imenice već kao generalan pojam kojeg prevodimo kao “pederluk”.

GLAVNA META TALIJANSKIH MEDIJA Papa Franjo upotrijebio vulgarnu riječ za LGBT osobe?

Naime, ”peder” se u žargonu kaže frociaggine, ”pederluk” – frocio, pak ”pederčine” – froci. Dakle, nije nevažno poznavati jezik s kojega se prevodi (a ovdje potpisani novinar zna i talijanski), po gotovo se greške u prijevodu ne bi smijele dogoditi velikim medijima i agencijama, HINI, među inima, koja grešku objavljuje čak u dvijema odvojenim informacijama.

Hina izvještava, pa da završimo s ovim: ”Talijanski mediji u ponedjeljak su izvijestili da je Franjo upotrijebio talijanski izraz ‘frociaggine’, što se može prevesti kao ‘pederčina’ (dakle, pojasnio sam da je riječ o pogrešnom prijevodu), dok je talijanskim biskupima objašnjavao da se i dalje protivi primanju gay osoba u svećeničke redove”.

Papa Franjo se ispričava

Očito je da je Papa iskoristio pojam koji mu Talijani pripisuju s obzirom na to da se jučer oglasio ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice Matteo Bruni koji reče da Franjo nikada nije imao namjeru vrijeđati i izražavati se u homofobnim terminima, da ipak nudi ispriku onima kojima su se našli povrijeđenima te da stalno naglašava da u Crkvi ”mora biti mjesta za sve”.

Bruni je rekao da je Franjo ”svjestan” informacija objavljenim u medijima te je ponovio da i dalje ostaje predan Crkvi koja je otvorena za sve i u kojoj ”nitko nije beskoristan ni suvišan, Crkvi u kojoj ima mjesta za svakoga. Onakvi kakvi jesmo. Za svakoga!”.

Godine 2013. Franjo je na početku pontifikata izjavio: ”Ako je osoba gay, a traži Boga i ima dobru volju, tko sam ja da joj sudim?”. Sklon sam vjerovati i Papi i njegovom glasnogovorniku da zaista nije imao namjeru vrijeđati homoseksualne osobe.

Međutim loš prijevod jedne, nekima, sporne riječi, nije poanta ovoga članka. Naš cilj je da se pojasni što je stvarnost Crkve, možda da i pozovemo na razmišljanje o odlukama iste.

Jasno je to već rekao Benedikt XVI.: Ne mogu u sjemeništa!

Talijanski katolički list Avvenire je uoči 79. plenarne sjednice talijanskog episkopata izvještavao kako je mnogo biskupa tražilo od pape, koji je kao biskup Rima član Konferencije, da se otvori pitanja pomanjkanja zvanja i stanja u sjemeništima i bogoslovijama.

Franjo je, očito, samo ponovio važeća pravila. Možemo tako navesti instrukcije vatikanskog Dikasterija za kler objavljene 2005. u pontifikatu pape Benedikta XVI. U tom dokumentu doslovno stoji: ”Crkva, poštujući osobe u pitanju, ne može prihvatiti u sjemeništu ni u kleričkom staležu one koji prakticiraju homoseksualnost, pokazuju homoseksualne sklonosti koje su ukorijenjene ili zagovaraju takozvanu kulturu gay”.

Tu je instrukciju od riječi do riječi papa Franjo ponovio 2016. Dakle, argument nije nov niti u okviru talijanskog (ili bilo kojeg drugog episkopata) niti ondje gdje traje revizija odgojnih i obrazovnih programa sjemeništa i bogoslovija. Dapače, postrožena su pravila promatranja i pristupanja kandidata kako sjemeništima tako đakonatu i svećeništvu. Nihil novi, reklo bi se. I jasno je zašto je Papa iskoristio spornu riječ.

Drugi je par rukava sviđa li se to nama, bilo da smo homoseksualni, bilo da smo heteroseksualni, ili ne. Osobno, premda sam heteroseksualna osoba, gajim prijateljstvo prema mnogim homoseksualnim osobama i imam prijatelje homoseksualce među svećenicima. Ne smeta me svećenik homoseksualac ukoliko nije promiskuitetan. Mogu svjedočiti da sam kao bogoslov mirno živio s kolegama homoseksualcima, ali da me izuzetno iritiralo kada sam u franjevačkom novicijatu (1988., grad Salta, Argentina) shvatio da naš meštar (odgojitelj) imao seksualne odnose s čak četiriju kolega, da je “šarao”, što je bio razlog mnogih napetosti i svađa u našem samostanu. Mogu, dakle, raumijeti papu Franju.

Izbaciti iz ormara možebitne gay biskupe?

S vremena na vrijeme se u Hrvatskoj događaju čistke. Najzvučnija je možda bila ona u Rijeci u studenom 2011. Iz riječkog Bogoslovnog sjemeništa Ivan Pavao II. izbačeno je šest sjemeništaraca zbog homoseksualnih sklonosti. Točnije, njih petorica od 25, koliko ih je tada bilo, preintimno su se družili, a šesti je izbačen jer ih je razotkrio poglavarima. Riječ je o sjemeništarcima iz Rijeke, Zadra i Krka.

Problem su i glasine da je među hrvatskim biskupa (ima/bilo) homoseksualaca, ali to je treći par rukava. Možda da ih gospodin Franko Dota “izbaci iz ormara”? Ništa ozbiljno nego, onako se pitam, ako gospoda biskupi spriječavaju homoseksualizam među kandidatima, čisto da se pitamo, ima li među njima “sumnjivih”?

“U našemu društvu homoseksualnost je, čini se, postala trend, a takav mentalitet utječe na našu Crkvu u određenom smislu”, kazao je Papa u jednom intervjuu 2018. Činjenica da među svećenicima i među sjemeništarcima ima homoseksualaca izvor je za zabrinutost papi. Nazvao je to “vrlo ozbiljnim problemom”. Po papinu mišljenju osobe s takvim, “duboko ukorijenjenim sklonostima” ne bi trebalo primati u sjemeništa. Eto, to je pozadina priče o “pederima”, nikako o “pederčinama”!