Nacional je na uvid dobio internu dokumentaciju tvrtke Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) iz javnog natječaja vrijednog čak 70 milijuna kuna, a u kojem se dogodilo nešto krajnje neobično, što pokazuje koliko su slojeviti postupci javne nabave u Hrvatskoj, ali i što, prema tvrdnjama Nacionalovih visokih izvora iz energetskog sektora, budi sumnju na to da su na tvrtku koja je dobila taj unosni posao izvršeni pozadinski pritisci.

Naime, tvrtka Tehno-elektro iz Đakova na javnom je natječaju koji je objavio HOPS još u siječnju ove godine pobijedila daleko poznatiju i veću tvrtku Dalekovod te je dobila posao izvršenja radova na izgradnji dalekovoda 2×110 kilovolta (kV) Bilice-Trogir ukupne vrijednosti 70 milijuna kuna. A potom je ta tvrtka koja je dobila posao, Tehno-elektro, uložila žalbu na taj javni natječaj.

Nacional je dubinski istražio taj krajnje neobični slučaj javne nabave, koji budi sumnju na to da afera Vjetroelektrane nije jedini sporni slučaj povezan s tom državnom tvrtkom kojoj je na čelu provjereni HDZ-ov kadar Tomislav Plavšić, kao predsjednik Uprave. Riječ je o tvrtki preko koje ide kompletan prijenos električne energije, a time i velik dio financijskog kolača HEP grupe koja je kontrolira, pa je na čelu skupštine te tvrtke Frane Barbarić, predsjednik Uprave HEP-a.

Nacional je nedavno pisao i o tajnim planovima da se omogući zakonska podloga za postepeno odvajanje i privatizaciju te tvrtke, što bi zapravo bio udar na strateške državne interese jer ni jedna slična tvrtka u državama članicama Europske unije nije privatizirana. Iako je malo izgledno da bi moglo doći do privatizacije, evidentno je da se oko HOPS-a prelamaju brojni skriveni interesi, jer je ta tvrtka svojevrsna „tvornica novca“.

Plavšić je proširenjem istrage u aferi Vjetroelektrane, kada je osumnjičena i bivša ministrica regionalnog razvoja i fondova EU-a Gabrijela Žalac, također postao jedan od osumnjičenika. USKOK ga sumnjiči da je CEMP-u, tvrtki u vlasništvu osumnjičenog poduzetnika Milenka Bašića, na traženje bivše državne tajnice u Ministarstvu uprave Josipe Rimac osigurao zaključivanje ugovora potrebnih za daljnji razvoj, puštanje u rad, proizvodnju i prodaju električne energije za vjetroelektranu Krš-Pađene iako je znao da CEMP ne ispunjava potrebne uvjete. Iako CEMP „nije dostavio dokaz o vlasništvu odnosno nekom drugom stvarnom pravu na građevini koja se priključuje na mrežu“, Plavšić je s CEMP-om, kako tvrdi USKOK, zaključio Ugovor o korištenju mreže.

Dokumenti iz spomenutog intrigantnog javnog natječaja pokazuju da je odluka o odabiru tvrtke Tehno-elektro iz Đakova kao najpovoljnijeg ponuđača na natječaju vrijednom 70 milijuna kuna između ostalog poništena i zato što se na nju žalili i ta tvrtka sama. Na natječaj se istovremeno žalila i tvrtka Dalekovod pa je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave odlučila da HOPS na čelu s Tomislavom Plavšićem mora i jednoj i drugoj tvrtki, to jest i Tehno-elektru i Dalekovodu, platiti po čak sto tisuća kuna. Što znači da će posao koji se već trebao početi realizirati u startu stajati još 200 tisuća kuna više, a da je samo izvršenje posla potpuno neizvjesno jer će se cijeli postupak odlučivanja o tom poslu trebati odviti ispočetka te se zapravo ne zna koliko će on u konačnici stajati – 70 milijuna kuna ili ovaj put možda i više.

Nacionalovi izvori koji su upozorili na nelogičnost činjenice da se na natječaj žalila tvrtka koja je dobila posao sumnjaju na to da je riječ o pozadinskim pritiscima na tu tvrtku da zapravo odustane od posla kako bi taj posao mogao dobiti Dalekovod i smatraju da bi se tim, ali i nekim drugim javnim natječajima u HOPS-u, trebale pozabaviti institucije poput USKOK-a.

Slučaj žalbe Tehno-elektra – dakle, tvrtke koja je dobila posao u HOPS-u, ali se svejedno žalila – ukazao je, naime, na vrlo česte situacije u kojima su ponuditelji možda čak i prisiljeni povlačiti takve naizgled neobjašnjive poteze. Nacional je kontaktirao jednu od visokopozicioniranih i odgovornih osoba u Tehno-elektru, a ta je osoba pristala ispričati razloge takvog poteza pod uvjetom da joj zaštitimo identitet jer ne želi imati dodatnih neugodnosti i neprilika. Ta je osoba Nacionalu potvrdila da je u spornom slučaju natječaja, koji je HOPS raspisao još u listopadu prošle godine, njezina tvrtka bila prisiljena uložiti žalbu na natječaj na kojem je dobila posao, paralelno s tvrtkom Dalekovod, koja je na natječaju izgubila, kako bi konkurenta spriječila u dokazivanju da njezina ponuda nije valjana.

„Već smo u više navrata bili u situaciji da smo izgubili poslove na natječajima iako smo imali povoljnije ponude u odnosu na Dalekovod, jer smo se našli u situaciji da je konkurent žalbom uspio dokazati da je naša ponuda bila nevaljana, iako je bila financijski daleko povoljnija, a na tu žalbu mi više nismo imali mogućnost pravnog odgovora“, objasnio je taj djelatnik Tehno-elektra razloge postupanja svoje tvrtke i najavio kako slične žalbe namjeravaju uložiti i u budućim postupcima u kojima će oni imati financijski isplativiju, odnosno nižu ponudu, a u kojima će postojati naznake pokušaja konkurentskih tvrtki da žalbama obezvrijede ponudu tvrtke Tehno-elektro.

No neslužbeni Nacionalovi izvori vrlo bliski HOPS-u tvrde kako su natječaji u kojima se kao konkurenti javljaju tvrtke Dalekovod i Tehno-elektro specifične upravo po toj međusobnoj borbi u postupcima javne nabave u kojima su međusobna osporavanja ponuda vrlo česta. Djelatnik Tehno-elektra ide i korak dalje pa tvrdi da su neki zaposlenici HOPS-a koji su u više navrata bili članovi povjerenstava za pregled i ocjenu postupaka javne nabave bili nekadašnji zaposlenici Dalekovoda, većinski državne tvrtke za koju on tvrdi da je favorizirana u postupcima javne nabave. Nacional je istražujući tu njegovu tvrdnju došao do podatka da je Željko Mravak – inače sin bivšeg direktora HEP-a Ivana Mravka, čije se ime prije više godina povezivalo sa sumnjivo stečenim bogatstvom – kao zaposlenik HOPS-a koji je bio angažiran u povjerenstvu za ocjenu i odabir ponuda upravo u konkretnom natječaju javne nabave za radove na izgradnji dalekovoda 2×110 kV Bilice-Trogir doista prije bio zaposlenik Dalekovoda. No stoji i činjenica da je Zakon o javnoj nabavi regulirao sukob interesa u ovakvim slučajevima, navevši da „sukob interesa između naručitelja i gospodarskog subjekta obuhvaća situacije kada predstavnici naručitelja ili pružatelja usluga službe nabave koji djeluje u ime naručitelja, koji su uključeni u provedbu postupka javne nabave ili mogu utjecati na ishod tog postupka, imaju, izravno ili neizravno, financijski, gospodarski ili bilo koji drugi osobni interes koji bi se mogao smatrati štetnim za njihovu nepristranost i neovisnost u okviru postupka“. Pritom se konkretno kao neprihvatljiva spominje situacija u kojoj predstavnik naručitelja, dakle u ovom slučaju HOPS-a, istodobno obavlja upravljačke poslove u tvrtki koja sudjeluje u natječaju koji je HOPS raspisao, te situacija u kojoj je predstavnik naručitelja vlasnik poslovnog udjela ili dionica u tvrtki koja sudjeluje na natječaju.

Sudjelovanje bivšeg zaposlenika tvrtke, prema spomenutom Zakonu, gledajući s pravne strane nije sporno, što nam je potvrđeno i iz samog HOPS-a, u kojem su se na naše pitanje o mogućem sukobu interesa također pozvali na iste odredbe. No sugovornik iz Tehno-elektra smatra kako bi ipak bilo korektno da se Željko Mravak upravo zbog navedene činjenice izuzeo iz postupka odlučivanja u natječajima u kojima kao ponuditelj sudjeluje njegova bivša tvrtka.

Na naše pitanje je li tijekom ovoga natječaja iz bilo kojeg pravca na predstavnike tvrtke Tehno-elektro vršen pritisak kako bi se povukli iz posla i natječaj prepustili konkurentu, a što je iz nekih neslužbenih krugova sugerirano Nacionalu, sugovornik iz te tvrtke nije to želio potvrditi, nego tvrdi:

„Ne, to se nikada nije dogodilo. Dapače, u postupku pregleda i ocjene pristiglih ponuda zabranjena je bilo kakva komunikacija među zainteresiranim stranama i s naručiteljem koja bi se u bilo kojem dijelu odnosila na sami postupak javne nabave. Toga u postupcima javne nabave nije bilo.“

Nacionalovo nastojanje da komentar postupka tvrtke Tehno-elektro dobijemo i od konkurentskog Dalekovoda nije urodilo plodom, jer iz te tvrtke nisu stigli odgovori na naša pitanja o spomenutom natječaju, kao ni odgovor na molbu da prokomentiraju postoji li prema njihovom mišljenju sumnja na sukob interesa u natječaju o kojem je, zajedno s ostalim članovima Povjerenstva, odlučivao i njihov bivši zaposlenik Mravak.

Državna komisija za kontrolu javne nabave objavila je u ožujku rješenje kojim se poništava odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja

Naručitelj Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) je 26. listopada prošle godine u Elektroničkom oglasniku javne nabave (EOJN) objavio poziv za dostavu ponuda na natječaj javne nabave za radove na izgradnji dalekovoda 2×110 kilovolta (kV) Bilice-Trogir ukupno vrijedan 70 milijuna kuna. Kao kriterij za odabir ponude istaknuta je ekonomski najpovoljnija ponuda koja se određivala na temelju cijene (90 bodova) i iskustva angažiranih tehničkih stručnjaka (10 bodova). Na javni poziv stigle su dvije ponude, jedna tvrtke Dalekovod iz Zagreba, koji je ponudio obavljanje radova za cijenu od 69,9 milijuna kuna (bez PDV-a), i druga Tehno-elektra iz Đakova, vrijedna 63,8 milijuna kuna. Obje je ponude HOPS u postupku procjene ponuda prihvatio kao valjane, a Odlukom o odabiru od 20. siječnja ove godine kao najpovoljnija je odabrana ponuda tvrtke Tehno-elektro.

No takav odabir nije bio po volji predstavnicima tvrtke Dalekovod, koji su već 1. veljače Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) podnijeli žalbu na odluku HOPS-a. U žalbi osporavaju zakonitost postupanja naručitelja kod pregleda i ocjene odabrane ponude te traže poništenje odluke o odabiru i zahtijevaju naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 100.000 kuna.

No, začudo, na istu se odluku žalila i tvrtka Tehno-elektro, koja je bila odabrana kao najpovoljniji ponuditelj, što je presedan u domaćoj praksi postupaka javne nabave. I oni su svoju žalbu predali 1. veljače, a u njoj se žale na navodno upitnu zakonitost načina na koji je HOPS pregledao i ocijenio ponudu Dalekovoda te traže poništenje odluke o odabiru i naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 100.000 kuna.

Ukratko, predstavnici Dalekovoda u svojstvu žalitelja iznijeli su primjedbe o navodno upitnim referencama tvrtke Tehno-elektro, osporavajući listu radova koje je đakovačka tvrtka priložila svojoj ponudi. U Dalekovodu između ostaloga smatraju da Tehno-elektro nema dovoljne reference za konkretan posao izgradnje dalekovoda Bilice-Trogir, da je njihov troškovnik nepotpun, da je dio opreme naveden u troškovniku po svojim tehničkim karakteristikama neadekvatan zahtjevima navedenima u natječajnoj dokumentaciji, te da odabrani ponuditelj nije dokazao tehničku i stručnu sposobnost za obavljanje traženih radova. Tehno-elektro pak u svojoj žalbi tvrdi da terminski plan izvršenja radova na izgradnji spomenutog dalekovoda koji je u svojoj ponudi iznijela tvrtka Dalekovod ne odgovara vremenskom okviru koji je HOPS naveo u natječaju, te također upozorava da tehničke specifikacije jednog dijela opreme koju je u svojoj ponudi naveo Dalekovod ne odgovaraju navedenima u natječajnoj dokumentaciji. I jedan i drugi žalitelj, odnosno i Dalekovod i Tehno-elektro, u svojim očitovanjima na žalbe konkurentske tvrtke osporavaju navode i odbacuju primjedbe suprotne strane o navodnim tehničkim nedostacima u svojim ponudama.

DKOM je analizirajući podrobno sve iznesene primjedbe oba žalitelja došao do zaključka da u postupku odabira nije bilo bitnih povreda postupka javne nabave te je donio odluku o poništenju odabira i cijeli postupak vratio HOPS-u na ponovno postupanje. Drugim riječima, DKOM nije poništio cijeli postupak javne nabave, nego samo odluku o odabiru, i naložio je donošenje nove odluke, no prethodno valja otkloniti sve zamjerke iznesene u žalbenom postupku. Uz to, HOPS-u je naloženo da objema tvrtkama koje su se žalile na postupak odabira ima isplatiti po 100.000 kuna na ime naknade troškova žalbenog postupka.

A zbog čega bi uopće žalbu na HOPS-ovu odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuđača na natječaju javne nabave uložila tvrtka koja je dobila posao? Takav rasplet događaja nije uobičajen u Hrvatskoj i doista predstavlja presedan u postupcima javne nabave. No tako ne misli Nacionalov sugovornik iz tvrtke Tehno-elektro, koji nam je objasnio neuobičajeni postupak svoje tvrtke. On kaže da ovo doista jest prvi takav slučaj u Hrvatskoj, no siguran je kako će vrlo vjerojatno to postati nova praksa, koju će prihvatiti i svi ostali sudionici u postupcima javne nabave. On postupak svoje tvrtke objašnjava ovim riječima:

„Nema tu nikakvog iznenađenja. Mi možemo biti odabrani kao najpovoljniji ponuditelj, no uvijek ostaje pitanje jesmo li s takvom odlukom doista i zadovoljni. Problem je što se druga strana, odnosno naši konkurenti, uvijek može žaliti na odluku i nastojati našu ponudu prikazati kao nevaljanu, pa ako tvrtka koja nije odabrana uloži žalbu i eventualno uspije dokazati da nešto u našoj ponudi nije bilo ispravno, mi tada gubimo pravni interes u nekom novom žalbenom postupku protiv te tvrtke koja se žalila na odabir nas kao najpovoljnijih ponuditelja. Uostalom, DKOM je u rješenju o poništenju odluke o odabiru jasno prepoznao i podržao naš pravni interes za osporavanje odluke, bez obzira na činjenicu što je Tehno-elektro odabrani ponuditelj, i to zato što pravo na žalbu ima druga strana, a mi smo u svojoj žalbi uspjeli dokazati da ponuda Dalekovoda nije valjana.“

DKOM u rješenju od 31. ožujka 2021. godine navodi da „pravo na žalbu ima svaki gospodarski subjekt koji ima ili je imao pravni interes za dobivanje određenog ugovora o javnoj nabavi … koji je pretrpio ili bi mogao pretrpjeti štetu od navodnoga kršenja subjektivnih prava“. Pojednostavljeno rečeno, u rješenju DKOM navodi da odabrana tvrtka (Tehno-elektro) ima pravo na žalbu zbog toga što tvrtka koja nije dobila posao (Dalekovod) nastoji osporiti valjanost njezine ponude, odnosno njezinu ponudu prikazati kao nevaljanu.

DKOM u rješenju kaže: „Ukoliko bi ovo tijelo odabranom ponuditelju uskratilo pravo na izjavljivanje žalbe te bi ostala na snazi naručiteljeva ocjena o valjanosti drugorangirane ponude, a postupajući prema žalbi ovdje drugorangiranog ponuditelja utvrdilo nevaljanost ponude ovdje odabranog ponuditelja, tada bi u ponovljenom postupku pregleda i ocjene ponuda potencijalno moglo doći do situacije u kojoj bi naručitelj odabrao preostalu valjanu ponudu (ovdje drugorangiranog ponuditelja), iako ista nije valjana iz razloga na koje je ukazivao odabrani ponuditelj u svojoj žalbi, a koji odabir u tom trenutku više ne bi mogao biti predmet osporavanja od strane ovdje odabranog ponuditelja jer njegova ponuda nije valjana slijedom čega više ne bi imao pravo na žalbu.“

Pravno naizgled vrlo komplicirano objašnjenje u stvarnosti je vrlo jednostavno: Ako bi DKOM uskratio pravo na žalbu Tehno-elektru kao odabranoj tvrtki i prihvatio tvrdnje Dalekovoda, koji je izgubio na natječaju i koji je ponudu Tehno-elektra doveo u pitanje, u ponovljenom bi postupku došlo do situacije da bi HOPS kao naručitelj morao odabrati ponudu Dalekovoda unatoč činjenici da je u žalbenom postupku Tehno-elektro dokazao da ponuda Dalekovoda nije prihvatljiva. Takva bi odluka, upozorava DKOM, bila konačna i Tehno-elektro više ne bi imao pravo na žalbu, odnosno izgubio bi pravni interes u ovom slučaju i tom bi odlukom bio oštećen.

„S druge strane, kada bi se ovdje odabranom ponuditelju Tehno-elektro priznalo pravo na žalbu, on bi imao priliku dokazivati da je njegova ponuda valjana ali i da je naručitelj (HOPS) obje ponude (odabranu i drugorangiranu) pregledao primjenjuju i jednake kriterije te da žalitelju Dalekovodu nije povrijeđeno pravo na njegovu štetu. Stoga u konkretnom slučaju, uskraćivanjem prava na učinkovitu pravnu zaštitu žalitelju Tehno-elektro moglo bi biti povrijeđeno načelo jednakog tretmana …“, stoji u zaključku DKOM-a te se konstatira kako su i jedna i druga žalba osnovane.

Nacionalov izvor iz Tehno-elektra u izjavi za Nacional kaže kako su u više navrata bili u situaciji da je tvrtka koja je izgubila na natječaju osporavala ponudu Tehno-elektra iako ni njihova ponuda nije bila valjana u više segmenata, a da pritom Tehno-elektro sa svojom žalbom nije uspio „jer su naši konkurenti prije nas dokazali da naša ponuda nije valjana“.

„Naručitelj nakon toga sklapa ugovor s tom drugom tvrtkom, iako ni njihova ponuda nije valjana, prema istim nedostacima kao i naša, a mi više nemamo pravni interes osporavati takvu odluku, odnosno nemamo više pravo na žalbu“, objasnio je. Stoga smatra da je ovakav postupak Tehno-elektra, iako naizgled neobičan, pravi put u cilju zaštite interesa ponuditelja.

Niz pitanja koje smo uputili DKOM-u o tome koliko su uobičajeni slučajevi u kojima se na odluku o odabiru u postupcima javne nabave žali tvrtka koja je pobijedila na natječaju i koliko je takvih žalbi DKOM primio u posljednjih nekoliko godina, kakav pravni interes u takvom slučaju ima odabrani ponuditelj, odnosno može li on, ako je konkurent prethodno uspio u žalbenom postupku dokazati da odabrana ponuda nije valjana, kroz takvu žalbu doista dokazati da ponuda konkurenta nije prihvatljiva te mogu li ovakvi slučajevi postati praksa s kojom će tvrtke nastojati zaštititi svoj interes, ostali su bez preciznih odgovora. Iz DKOM-a je stigao tek uopćeni odgovor kako oni „postupaju po žalbama u okviru žalbenih navoda, a po službenoj dužnosti paze na postupovne pretpostavke i osobito bitne povrede Zakona o javnoj nabavi“ te da “nezadovoljna stranka ima pravnu mogućnost odluku Državne komisije osporiti pred Visokim upravnim sudom RH.“

Na slično pitanje o učestalosti slučajeva u kojima su se na rezultate natječaja javne nabave koje je raspisao HOPS žalile i tvrtke koje su dobile posao iz te tvrtke odgovaraju kako su u protekle tri godine imali samo jedan takav slučaj, odnosno upravo slučaj nabave broj 3000-V-17/20 za radove na izgradnji dalekovoda 2×110 kV Bilice-Trogir. U objašnjenju se navodi da je DKOM „poništio Odluku o odabiru jer je utvrdio da Naručitelj (HOPS op.N.) pregled i ocjenu ponuda nije proveo prema uvjetima i zahtjevima propisanima relevantnom dokumentacijom o nabavi“, pa im je postupak vraćen na ponovno odlučivanje. Stoga je HOPS, kaže se u odgovoru, proveo ponovni pregled i ocjenu ponuda te je sam 6. svibnja donio odluku o poništenju natječaja i raspisivanju novog. No s obzirom na to da je, po nalogu DKOM-a, HOPS bio dužan objema tvrtkama podmiriti troškove žalbenog postupka, ovo pravno nadigravanje samo u ovom slučaju porezne je obveznike stajalo 200.000 kuna. Prema informacijama koje su nam potvrđene iz samog HOPS-a, u posljednje dvije i pol godine, odnosno tijekom 2019., 2020. i u prvoj polovini 2021. Godine, DKOM je na temelju žalbi u postupcima javne nabave koje je provodio HOPS kao naručitelj poništio ukupno 21 odluku o odabiru te je postupke vratio na ponovno postupanje. Zbog toga je HOPS u 2019. godini tvrtkama koje su se žalile na ime naknada za troškove žalbe isplatio 267.812,50 kuna, a u 2020. godini za istu je svrhu isplaćeno 361.562,50 kuna. Prema istom izvoru, u istom je razdoblju, odnosno u protekle dvije i pol godine, DKOM u potpunosti poništio samo jedan postupak javne nabave, s datumom poništenja 19. veljače ove godine, nakon žalbe na izmjenu dokumentacije o nabavi broj 3001-M-5/20 (Radovi na zamjeni vodiča). U tom je postupku žalitelj također Tehno-elektro.