Prva ovosezonska premijera Teatra &TD autorski je projekt Anje Đurinović, Selme Sauerborn, Marijane Matoković i Natalije Manojlović Varga „Pozdravi Pozdravima“, a 28. rujna izvodi se u Polukružnoj dvorani.

Predstava je nastala prema motivima „Pozdrava“ Eugenea Ionesca i Kazališne radionice Pozdravi te odaje počast istoimenoj predstavi u režiji Ivice Boban i igri Mladena Vasaryja, Željka Vukmirice i Darka Sriće odigranoj premijerno prije 50 godina, odnosno, 1974. godine na kazališnom festivalu Dani mladog teatra u Teatru &TD, a zatim na Dubrovačkim ljetnim igrama gdje je oduševila i samog Ionesca. „Pozdravi“ su odigrani više od 500 puta u više od sto gradova.

Kako kaže glumica Anja Đurinović, ta je predstava skup nekoliko stvari koje si već dugo priželjkuje: „Imala sam tu sreću da su mi Ivica Boban, Mladen Vasary i Željko Vukmirica bili profesori na Akademiji i ‘na prvu’ me je privukao njihov način rada, a kad sam vidjela ‘Pozdrave’, odmah sam pomislila kako želim raditi nešto takvo, oduševila me je njihova igra, energija i lakoća koja plijeni. Akademiju sam upisala po završetku Škole suvremenog plesa Ane Maletić i bliska mi je ta neodvojivost tjelesnosti, pokreta i glume. Korištenje tijela kao instrumenta u svim njegovim mogućnostima… A to su ‘Pozdravi’! Također, tu je želja za suradnjom sa Selmom i Marijanom s kojima se tako dobro razumijem i na sceni i izvan nje. A i želja za radom s redateljicom Natalijom Manojlović Varga. Puno se tih želja nakupilo i prije dvije godine osjetila sam potrebu za autorskim radom, shvatila sam da će 2024. biti 50 godina od premijere ‘Pozdrava’ u ITD-u i postalo mi je jasno da to mora biti sad.“

Ovaj Ionescov tekst, zapravo skica, istražuje komunikacijske vještine i svaki od triju likova na pitanje „kako si?“ odzdravlja nadogradnjom i uzvraća s „a ti?“ Kako kaže Anja Đurinović, to je jedan vrlo kratak predložak naizgled jednostavne forme koji nevjerojatno potiče maštu oko pitanja kako to igrati.

„I mi smo se zaigrale! Kao, zapravo, i oni, krenule smo od Ionesca nakon kojeg su se ideje samo množile i nadopunjavale. Pričamo priču o ‘Pozdravima’, o Kazališnoj radionici Pozdravi, o sebi, o ovom vremenu, o sada i ovdje. Kad se radi od nule, jer to je autorski projekt, postoji puno izmjena početne ideje, ali i improvizacije, čak smo u jednoj fazi rada nakon svake probe na kojoj bismo si zadale jasan plan što ćemo raditi, završavale dijametralno suprotno! I baš to nam je donijelo najzanimljivije materijale. Ali nakon godinu dana traganja, skupljanja materijala i improviziranja, morale smo ustanoviti okvir. I tu je počeo možda najteži proces vraćanja na osnovu, na srž predstave – na jednostavnost“, istaknula je Anja Đurinović.

Marijana Matoković pojasnila je da su se one u ovoj produkciji svakako dotakle i te teme: a ti, a ti, a ti? To se, kaže, pretače i otvara druge situacije koje pozdrav nosi – pozdravi koji su se dogodili, koji se nisu dogodili, koji su zakasnili, koji su se dogodili u krivo vrijeme. I što sve te vrste pozdrava nose sa sobom i koji su to potencijalni likovi koji se nalaze u takvim situacijama.

„A za svaku glumačku igru to je ekvivalent osvajanja lutrije. Gdje se mašta i tehnika susreću i nadopunjuju i komuniciraju. Stoga se ova predstavu ne može svrstati samo u jedan žanr, nego je univerzalna poveznica svih pozdrava upravo ljudskost u svoj svojoj punini. Rad na ovom projektu bio je težak i izazovan, ali beskrajno zabavan i inspirativan. Temelj svih situacija pronalazimo u ljudskosti i to nam je polazišna točka za sve scene i glumačke kreacije. Što je nekako san za svaku glumicu. Uzbudljivo je također i iz probe u probu jer stalno nešto nadograđujemo, dodajemo, dorađujemo, nema kraja. A vjerujem da će se taj proces nastaviti i nakon premijere. Naprosto je takva vrsta materijala koja je toliko živa da mora nastaviti živjeti i nakon datuma premijere“, rekla je Marijana Matoković.

Selma Sauerborn prisjetila se da je kao mlada studentica glume i lutkarstva u Osijeku, pogledala predstave „Sutra nije novi dan“ i „Kako misliš mene nema?“ u režiji Ivice Boban. Poželjela je, kaže, raditi takav tjelesno i društveno angažiran, a opet duhoviti teatar: „Kada je moja tadašnja profesorica iz scenskog pokreta Maja Đurinović 2015. godine organizirala simpozij o kazališnom i pedagoškom radu Ivice Boban, tada sam prvi put vidjela ‘Pozdrave’. Oduševila sam se. U to vrijeme aktivno sam pohađala razne radionice vezane uz rad na tijelu i izvedbenost uopće i prošla studiozni rad na svojoj diplomskoj mono-koreo-drami ‘Krležina Saloma’. Sjećam se da sam tada Anji Đurinović rekla: što ne bismo mi napravile žensku verziju?“

Pedeset godina od premijere „Pozdrava“ učinilo se kao savršena prilika i motivacija. Kako su se Anja Đurinović i Selma Sauerborn prije bavile plesom, Marijana Matoković se savršeno uklopila u priču kao vrlo fizička izvođačica, ali s drugim „backgroundom“ suvremenog cirkusa. Kaže da se raduju što sada izlaze „Pozdravi Pozdravima“ jer su pronašle zanimljivu informaciju da su „možda ‘Stilske vježbe’ Raymonda Queneaua, koje je Ionesco čitao, inspirirale tog pisca za tu scenu“.

„A pritom su naši kolege Selena Andrić i Dominik Karaula nedavno diplomirali i doktorirali upravo sa ‘Stilskim vježbama’ koje su, naravno, igrali i igrat će u &TD-u. Bilo je ciljano da se i naša predstava izvodi u &TD-u. I moram priznati da je velika odgovornost stajati na toj istoj sceni i igrati hommage toj kultnoj predstavi. Ali ima tu i puno magije. Ponekad smo se na probama osjećale kao da smo svi šestero u dvorani. Toliko smo ‘u materijalu’ da nam se ponekad čini kao da nekim tajnim jezikom komuniciramo s dečkima. U &TD-u su trenutačno neki novi mladi ljudi za koje mi se čini da mogu izgraditi teatar koji će nalikovati nekadašnjem.“

Kaže da su planovi optimistični. Dečki su odigrali više od 500 izvedbi, a djevojke žele toliko pa još 50.