Albumi pjevačice, flautistice, skladateljice i autorice tekstova Tamare Obrovac, zahvaljujući utjecajima istarske narodne glazbe i dijalekta koje koristi u kreiranju svog glazbenog izričaja, nedavno su doslovce planuli u Kini, a novost je i da je Tamara Obrovac postala izvođač diskografske kuće Menart BPM i da je upravo izdala novi singl. Posljednji i hvaljeni album “Canto amoroso”, nakon hrvatske naklade iz 2015. dostupne samo na koncertima, sada je u prodaji diljem Hrvatske u distribuciji Menarta i ograničenoj količini.

NACIONAL: Upravo ste objavili novi singl “Se me ra morta privari”. Razlikuje li se i po čemu od vašeg dosadašnjeg rada?

Rekla bih da se albumom “Canto amoroso” s kojega je skinut singl, vraćam originalnom zvuku i načinu sviranja Transhistria ensemblea s CD-a “Daleko je”, nakon kojega sam izdala CD “Madirosa” na kojem su se Transhistria ensembleu pridružili češki gudači te “Neću više jazz kantati” s električnim instrumentima i puhačkom sekcijom, na kojemu sviramo istrijanski soul&funky. Album je snimio isti sastav sjajnih glazbenika, bez čijeg doprinosa moja glazba ne bi zvučala tako zanimljivo – Krunoslav Levačić bubnjevi, Žiga Golob kontrabas, Uroš Rakovec gitara, Fausto Beccalossi harmonika – a snimljen je u istom tonskom studiu Artesuono u Udinama u Italiji, jednom od najpoznatijih europskih tonskih studija specijaliziranih za jazz glazbu.

NACIONAL: Pisan je na neobičnom dijalektu. Što vas inspirira u neprestanom traženju novih izričaja i koliko vam je to važno?

Radi se o zanimljivom istrorumunjskom, točnije, žejanskom i vlaškom govoru. Istra je izuzetno bogata različitim govorima, a kako se bavim još nekim projektima vezanima uz istarsku dijalektalnu tradiciju, u doticaju sam s različitim govorima, uglavnom preko poezije, a tako je bilo i ovog puta; čula sam snimku na kojoj Silvana Brkarić Krculić izgovara svoju poeziju, ostala sam fascinirana melodioznošću tog govora i uglazbila sam dio tih stihova. Kao skladateljici mi je izuzetno zanimljivo to što me melodioznost govora odvodi u stvaranje glazbenih melodija; različiti dijalekti su mi isto tako zanimljivi jer mi je, kao vokalistu, riječ bitan dio izričaja. Kad skladam na materinjem dijalektu, uglavnom sama pišem tekstove, a kad dođem u doticaj s ostalim dijalektima, onda uglavnom uglazbljujem stihove pjesnika koji pišu na tim dijalektima.

NACIONAL: Aktualni album “Canto amoroso” izdan je u Austriji, a tek se sad može nabaviti i u Hrvatskoj. Zašto?

Album “Canto amoroso” izašao je 2015. godine u ograničenoj hrvatskoj nakladi naše umjetničke organizacije, dakle u vlastitoj nakladi, i bio je dostupan samo na koncertima; razlog tome bili su upravo pregovori s nekoliko inozemnih izdavačkih kuća, koji su se krajem 2015. i realizirali, te se ostvario dogovor s jednom od najzanimljivijih austrijskih izdavačkih kuća. Vlastita naklada znači kompletno vlasništvo nad snimkom i svim ostalim pravima vezanima uz CD te tako omogućava brze i jednostavne pregovore s vanjskim izdavačima. Ovo mi je drugo vanjsko izdanje – “Ulika revival“ s Matijom Dedićem izašao je 2014. za švicarski Unit records pa sam već imala uvid u sam proces ostvarivanja vanjskog izdanja.

NACIONAL: Doživjeli ste velik uspjeh na kineskom tržištu, kako je do toga došlo i što očekujete od tog tržišta? Prije nekoliko dana u Zagrebu ste imali nastup pred kineskom delegacijom, što se tamo događalo?

Što se CD-a tiče, radilo se o promotivnoj tiraži prezentacijskih CD-a s presjekom mog rada, koji su pobudili veliki interes kineskih organizatora i to zato što Kineze zanima kombinacija etničke, jazz i originalno komponirane glazbe, što upravo definira moj izričaj. Moji kontakti s Kinom traju već otprilike dvije godine, tijekom kojih postoji interes s njihove strane koji do sada još nije konkretiziran, a nadam se da će nastup pred kineskom delagacijom, kao i nedavno potpisan međudržavni sporazum o kulturnoj suradnji, pridonijeti konkretnoj realizaciji. Naravno da bi bio veliki uspjeh ući na tako veliko tržište, a sudeći prema reakcijama kineskih predstavnika, za to postoje realne šanse. No vidjet ćemo kako će se stvari tijekom sljedećih mjeseci razvijati.

NACIONAL: Mislite li da pjevanje na dijalektu napokon dobiva na važnosti u Hrvatskoj, kao što se već godinama događa u inozemstvu?

Meni osobno pjevanje na dijalektu znači mogućnost izražavanja istinske emocije koju mi službeni jezik ne daje, a rekla bih da pjevanje na dijalektu danas ima jedan širi kulturološki kontekst; mnogi svjetski umjetnici, tako i glazbenici, koriste tradiciju kao dio izričaja, trend “world glazbe” postoji već nekoliko desetljeća, a moj stav je da je osuvremenjivanje tradicije u umjetničkom izričaju vrlo važan doprinos prepoznatljivosti Hrvatske u svijetu. Uz dužno poštovanje dosadašnjoj potpori Ministarstva kulture za moje projekte i internacionalne nastupe, najviše nam nedostaje sustavni i strateški pristup kojim bi se takva vrsta izričaja najprije poticala i razvijala te tako s vremenom dostigla visoku kvalitetu potrebnu za uspjeh i plasman na inozemnom tržištu.

Mnoge puno veće i tržišno jače zemlje sustavno rade na prezentaciji svoje kulture u svijetu, a nama je kao maloj i relativno mladoj zemlji to izrazito potrebno; nažalost, puno puta sam se na svojim internacionalnim nastupima susrela s vrlo slabim poznavanjem hrvatske glazbene, ali i svekolike kulture.