Tamara Curić o najavi zatvaranja Zagrebačkog plesnog centra

Ovogodišnja 17. Platforma HR održavat će se do 29. travnja u Pogonu Jedinstvo, klubu Močvara i Plesnom Centru TALA u Zagrebu. U brojevima to središnje plesno događanje u ovom dijelu Europe izgleda ovako: 18 dana, 13 predstava, četiri radionice, tri rezidencije stranih umjetnika, dvije izložbe, jedan panel, jedno natjecanje i 78 umjetnika. Jedna od osnivačica Platforme je i 42-godišnja zagrebačka plesačica, koreografkinja i plesna pedagoginja Tamara Curić, ujedno i umjetnička direktorica Plesnog centra TALA.

Nakon završene Škole za balet, ples i ritmiku diplomirala je 1995. na Vlaamse Dansacademie u Bruggeu. Od 1998. radi kao profesionalna plesačica u nekoliko kompanija u Hrvatskoj i Europi kao što su Arena dance theatre, Studio za suvremeni ples, Zagrebački plesni ansambl, Liberdance, Mala Scena. Kao koreografkinja sudjeluje na koreografskim platformama u Belgiji, surađuje s brojnim dramskim kazalištima i režiserima i autorica je nekoliko cijelovečernjih predstava. Tamara Curić za Nacional je u povodu Platforme HR pojasnila kakva je danas plesna scena u Hrvatskoj, kako je biti plesač u Hrvatskoj, a najavila je i da plesači neće odustati od Zagrebačkog plesnog centra koji se sad, sedam godina nakon otvaranja dvorane, želi zatvoriti, a ZPC ‘udomiti’ u ZeKaeM.

NACIONAL: S Platformom HR počeli ste skromno, a danas ste međunarodni plesni festival koji u sebi sadrži zapravo četiri manja festivala. Koji su bili izazovi od početaka do danas, ne spominjući novac kao najveći problem?

Najveći izazov bilo je stvarati manifestaciju koja će biti aktualna umjetnicima – lokalnim kao i inozemnim, plesnim kao i umjetnicima različitih umjetničkih područja, publici, svima koji prate i vole ples te svima onima kojima će to biti možda prvo kazališno iskustvo, svima. Mjesto koje će biti živo, dinamično i izazovno svima.

NACIONAL: Kakva je situacija s plesnom scenom u Hrvatskoj? Koliko su tome Platforma i TALA dale doprinos?

Plesna scena u Hrvatskoj danas, a PC Tala kao njen dio, orijentirana je suradnji unutar scene, realizaciji inovativnih projekata i zalaganju za zajedničke interese kroz partnerske mreže Nomadska plesna akademija Hrvatska i Kliker. Naglasila bih inozemni uspjeh hrvatskih plesnih umjetnika kroz Life Long Burning europski projekt, partnerske mreže Nomad Dance Academy, Identity Move, a svakako i Platformu HR.

NACIONAL: Koliko ste novca dobili za Platformu ove godine i kako uspijete sve organizirati?

Dobili smo jednako kao i posljednje dvije godine – od Gradskog ureda za kulturu 170.000 kuna i Ministarstva kulture 120.000 kuna. Već 17 godina sufinanciramo Platformu iz vlastitih sredstava, zahvaljujući našoj školi u kojoj pedagozi i polaznici svakodnevno plešu, kreiraju, istražuju i uče.

NACIONAL: Unutar plesne scene u Hrvatskoj uglavnom se priča o razjedinjenosti, ali čini mi se da je to problem u svim segmentima kulture. Kako surađujete s drugim umjetnicima, kolektivima?

Od samog osnutka PC Tala 2000. surađujemo sa svim akterima kulturne, a posebno plesne, scene kroz umjetničke i produkcijske projekte. Vrata su uvijek otvorena svima i svi su dobrodošli. U našim dvoranama godišnje gostuje u prosjeku 15-ak rezident koreografa koji stvaraju svoje predstave koje nisu u produkciji PC Tala i tako pomažemo plesnim produkcijama, jer prostora za rad plesača u Zagrebu nema dovoljno. Trudimo se osluškivati potrebe scene, imati otvoren dijalog sa svima i do sada smo pokazali da smo u tome uspješni.

NACIONAL: Je li otvaranje plesne akademije nešto promijenilo? Koliko se ona profilirala?

Plesna akademija je svoje prve tri godine provela u prostorima PC Tala i drago nam je što smo pridonijeli realizaciji i početku jedne važne obrazovne ustanove u Hrvatskoj, ali i čitavoj regiji. Treba vremena da se profilira, ali ide u dobrom smjeru, kadar je vrlo stručan i kvalitetan, vjerujem da će se probiti kroz sve izazove.

NACIONAL: Kako komentirate situaciju sa Zagrebačkim plesnim centrom?

Ta situacija trebala se rješavati prije sedam godina, sada je to jako kompleksno, ali plesna zajednica neće odustati od svog autonomnog centra. Pripada nam to.

NACIONAL: Kako komentirate poteze ministra Zlatka Hasanbegovića? Kako će se oni odraziti na ples?

Naučili smo se snalaziti bez obzira na to tko je na vlasti i tko nije. Pokušavamo biti nezavisni i samoodrživi. To je jedini model koji vidimo kao moguć. Odustati nećemo, nismo ni do sada.

NACIONAL: Kako je biti plesač u Hrvatskoj?

To znači biti sam svoj producent, PR, organizator, edukator, koreograf, autor, a na kraju dana, i plesač.

NACIONAL: Ima li najava da će Ministarstvo nastaviti davati podršku, ima li naznaka za bolja vremena za ples?

Nemam informacija o tome.

NACIONAL: Kako zainteresirati publiku za ples?

Publika se odgaja od malih nogu. Ples treba uvesti u školski kurikulum i tako podizati svijest o postojanju plesne umjetnosti. Kroz projekt Generator izdali smo “Priručnik za predškolske ustanove – Kako upoznati djecu s kazalištem i kazalište s djecom?” i njemu srodnu “Vježbenicu za pokret i ples”, publikacije koje su nastale na osnovi brojnih istraživanja i kreativnih procesa, a s ciljem dugoročne primjene u radu odgojitelja u vrtićima. Unutar PC Tala svakodnevno djeci približavamo kazalište i plesnu umjetnost. “Zarazili” smo plesnim virusom brojne današnje profesionalne plesače, ali i one koji su kroz PC Tala imali priliku doživjeti plesnu umjetnost, a njih je jako puno. Trentačno edukativne programe pohađa 400-tinjak plesača od četiri do 60 godina.

NACIONAL: Problem je napraviti predstavu koju onda pogledaju sve vaše kolege i vrlo mali broj publike. Tako je bar bilo dosad, je li se išta promijenilo?

Nije se puno promijenilo. Za dugročni razvoj publike marketing nije dovoljan. Problem je dublji. Ples treba strateški postaviti na vidljiviju poziciju.