Umro je Stjepan Mesić, objavio je potpredsjednik Vlade Boris Milošević – to je ovih dana osvanulo na Twitteru. Laž je, međutim, da je umro Stjepan Mesić; laž je da je to objavio Boris Milošević, a lažan je i twitter račun tog navodnog Borisa Miloševića. Sve je izmislio
talijanski novinar Tommasso Debenedetti koji je, prema navodima N1, “poznat po tome što upozorava na širenje lažnih informacija – širenjem lažnih informacija”.

Debenedetti tvrdi da želi pokazati da je tanka granica između dezinformacija i informacija i da mediji u jurnjavi za tim da budu najbrži i prvi objavljuju neprovjerene informacije, prenosi N1.

Glavni urednik portala Faktograf.hr Petar Vidov komentirao je za N1 takav način upozoravanja na lažne vijesti. “Izlaganje ljudi dezinformacijama (“lažnim vijestima”) može biti efikasan način educiranja građana o ovom problemu, ako se radi u kontroliranim uvjetima”, kazao je Vidov.

S druge strane, lako širenje dezinformacija pridonosi jačanju nepovjerenja u medije: “Sasvim je sigurno da Debenedetti svojim javnim akcijama doprinosi jačanju nepovjerenja u medije, čime pogoršava problem. Kvalitetni i jaki nezavisni mediji su, uz odgovarajuće edukacijske programe koji razvijaju medijsku pismenost i potiču kritičko razmišljanje, glavna brana od širenja dezinformacija.”

“Međutim, istovremeno je sasvim legitimno zapitati se jesu li mediji koji nekritički i bez provjere prenose informacije s društvenih mreža vrijedni našeg povjerenja”, ističe Vidov. Hrvatski su mediji ‘test’ u ovom slučaju prošli.

Politički analitičar Karlo Jurak upozorio je na razmjere kakve može poprimiti ta vrsta navodno edukativnog poigravanja s neistinom. “Kad potpredsjednik Vlade navodno ‘tvita’ o smrti bivšeg predsjednika Republike, takva informacija može imati vrlo ozbiljne posljedice, jer potencijalno kompromitira i cijelu komunikaciju koju imaju članovi Vlade prema javnosti i unutar sebe”, kaže Jurak te navodi i primjer kada je jedan Debenedettijev tvit – onaj o smrti Bashara Al-Assada – za svoju posljedicu imao momentalan rast cijena nafte.

Značajna je i informacija koju navodi Jurak, a to je da su Miloševićev lažni nalog ‘zapratili’ i neki drugi članovi Vlade poput Nine Obuljen Koržinek i Nikoline Brnjac. Ono što Debenedetti radi može, dakle, nadići i nadilazi samo pitanje medija, a posljedice su bez sumnje ozbiljne. “Svakako dovodi do daljnjeg nepovjerenja u medije i daljnjen zamagljivanja granice između vijesti i lažnih vijesti”, zaključuje Jurak.