Zagrebačka publika zaljubljena je u balet, predstave su rasprodane bez iznimke, a ansambl Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu posebno je aktivan tijekom studenoga i prosinca kad je tradicionalno na repertoaru ‘’Orašar’’. No ono što po čemu je Balet HNK u Zagrebu sad već postao ne samo još popularniji, već i iznimno cijenjen u europskim krugovima jest inovativnost – novi naslovi, nestandardni, neočekivani, pomalo i nevjerojatni, ono je što publiku jako privlači u zagrebački Balet. ‘’Ana Karenjina’’, ‘’Ponos i predrasude’’, ‘’Opasne veze’’, ‘’Gospoda Glembajevi’’, ‘’Spartak’’, ‘’Peer Gynt’’ te najnoviji naslov ‘’Hamlet’’ osvježenje su na hrvatskoj kulturnoj sceni. HNK u Zagrebu ima Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju baletnu predstavu prošle godine – ‘’Peer Gynt’’, ima i najbolju balerinu – Natalia Kosovac osvojila je NHG za ulogu u ‘’Spartaku’’, a Takuya Sumitomo za ulogu Spartaka u baletu ‘’Spartak’’ te za ulogu Peer Gynta u baletu ‘’Peer Gynt’’.

Takuya Sumitomo, prvak Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, rođen je 30. kolovoza 1989. u Tokushimi, a 2006. je završio Baletnu školu Homura Tomoi u Osaki. Nastavio je baletno školovanje na Kraljevskoj baletnoj školi u Antwerpenu. Profesionalnu plesačku karijeru započeo je 2008., odmah po završetku studija, kao solist Baleta Kazališta Venemuine u estonskome Tartuu. Godine 2011. angažiran je kao prvi solist Baleta novosadskoga Srpskog narodnog pozorišta, a u angažman Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu došao je 2015. kao baletni solist.

NACIONAL: Dobili ste Nagradu hrvatskog glumišta, najbolje umjetničko ostvarenje u baletu – muška uloga – za naslovne uloge u ‘’Spartaku’’ i ‘’Peeru Gyntu’’. Što vam znači ova najveća nagrada, jeste li počašćeni?

Iznimna mi je čast primiti ovu nagradu… Razmišljao sam o tome zašto sam dobio ovu nagradu, zašto su me izabrali. Pitao sam se i sjećao se baletne karijere u Zagrebu. Još uvijek nisam mogao pronaći jasne odgovore, ali ono što sam otkrio je da nikad nisam odustajao od stvaranja nove magije na pozornici. Davao sam svu svoju energiju na pozornici u svakom nastupu do danas. Iako sam izveo sto puta istu predstave, uvijek se uživim u ulogu kao da je prvi put. Jer moj 101. put u istoj produkciji je prvi put za novu publiku. HNK mi je pružio toliko prilika da doživim zanimljive uloge i predstave… I jako sam sretan što naša publika voli ono što radimo.

NACIONAL: Spartak i Peer Gynt različiti su likovi, kako vam je bilo postaviti ih na scenu? Što je bio najveći izazov?

Bilo je jako zabavno igrati oba lika. Naravno da se prvo dotaknem priče i uvijek napravim sliku, bolje reći crtež, u glavi kako likovi izgledaju. Slika je više poput japanske mange. Jako sam loš s crtanjem… Ali mislim da sam stvarno dobar u stvaranju lika u svojoj glavi.

NACIONAL: Koliko vam je važno u ulogu unijeti i karakter lika, a ne samo plesne pokrete?

Pa to je najvažnije za mene kao izvođača… Karakter i plesni koraci se uvijek moraju kombinirati. Primjerice, u klasičnom baletu postoji toliko trenutaka da koristimo iste baletne korake ili sekvence, pa ako radite samo baletne korake, to je totalno dosadno… To je kao začini kada kuhate; jelo vam je puno ukusnije sa soli, paprom ili bosiljkom, primjerice.

NACIONAL: Obje te uloge potpuno su različite, neobične, nestandardne. Ove sezone ste igrali glavnu ulogu u ‘’Hamletu’’, a prethodnih sezona bile su tu i ‘’Opasne veze’’, ‘’Ana Karenjina’’, ‘’Ponos i predrasude’’, cijela paleta novih neobičnih baleta, kako to komentirate? Je li to nešto što je potrebno, hrabro, inovativno?

Spartak i Peer Gynt su totalno različiti likovi, različite boje, rekao bih… Ali nikad mi ne smeta da igram neobične likove. Stvarno me zanimaju baš neobični ili neuobičajeni likovi. Čista je radost razumjeti i osjetiti način razmišljanja i osobnost tih likova. Neke su uloge netipične za balet, ali otkrio sam da je stvarno uzbudljivo istraživati novi put kojim ljudi nikad nisu kročili. A kad je Hamlet u pitanju, to mi je jedan od najdražih likova u mom baletnom životu. Njegov snažan i krhki um… To je uloga iz snova za profesionalnog umjetnika. Čak čujem zvuk njegova daha kad izvodim Hamleta.

NACIONAL: Sigurna sam da su ovi novi baleti doveli i novu publiku, pogotovo mladu. Što balet može ponuditi publici?

Čujem razgovore publike koja je došla gledati te predstave. Primjerice: “Mislio sam da je balet dosadan pa ga nisam htio gledati dok nisam gledao tebe. Ali potpuno si promijenio dojam o baletu!”. Barem ganem srca nekih ljudi. To je ono što mogu ponuditi. Naravno, poštujemo i klasični balet. Plus novo doba, novi ljudi, nova umjetnost.

NACIONAL: Zašto vi volite balet? Balet je strast, elegancija, snažan govor tijela, emocije. Što je za vas najbolje u baletskom plesu?

Uvijek se borim sam sa sobom… Trebamo nastaviti trenirati svaki dan da bi naše tijelo moglo plesati, ali u isto vrijeme bole te mišići zbog prekomjerne upotrebe… Treba raditi, ali se treba i oporaviti. Ako niste psihički spremni za rad, ne možete očekivati napredak jer u radu mi baletani koristimo i razum. Ne radi se samo o fizičkim stvarima. Trudimo se da budemo elegantni, lijepi, umjetnici na pozornici, ali te teškoće koje prolazimo izvan pozornice nestanu kada se publici svidi naša predstava i plješće nam.

NACIONAL: Što je potrebno da netko bude izvrstan baletan? Ima puno dobrih, ali samo nekoliko izvrsnih.

Volio bih da znam što čini izvrsne baletne umjetnike. Ali znam da kad voliš ono što radiš, uvijek moraš biti gladan umjetnosti.

NACIONAL: Što možete reći o svom djetinjstvu, o svom odrastanju u Japanu? U kakvoj ste obitelji odrasli?

Rođen sam u Tokushimi. Moja mama je učiteljica baleta, a moj otac je instruktor tenisa. Oba moja roditelja rade pa sam morao izabrati koga ću slijediti. Ludo sam volio svoju mamu pa sam odabrao da ću slijediti mamu. I očito sam se tako počeo baviti baletom.

Takuya Sumitomo u produkcijama HNK-a u Zagrebu: kao Princ u ‘Orašaru’, Leone u ‘Gospodi Glembajevima’ i kao Spartak u ‘Spartaku’. FOTO: HNK/Saša Novković

NACIONAL: Što biste rekli o japanskoj baletnoj sceni? Je li balet popularan, je li dobar, jesu li škole dobre?

Japanski balet je doista napredovao. Postaje popularan i toliko je nevjerojatnih plesača u Japanu. Postoji toliko mnogo baletnih studija i dobrih baletnih škola. Rekao bih da se japanski balet dosta razvio u posljednjih deset godina.

NACIONAL: Završili ste Baletnu školu u Osaki, kako je bilo odrastati kao baletan u Japanu? Po čemu se sjećate tog razdoblja života?

Ne svugdje, ali u toj školi dosta rano smo počeli učiti vještine dueta kako bismo što prije mogli plesati zahtjevnije plesove. Stoga sam i dobio ponudu za poziv kao gostujući plesač u baletni studio, gdje sam otplesao duet. Naučio sam toliko drugih važnih stvari u baletnoj školi u Osaki. Imao sam 13 godina kada sam došao ondje i oni su trenirali mnoge stvari kojih se još uvijek sjećam i koristim ih i sada. Nisu to bile samo baletne vještine, već i to kako se ponašati prema scenskom osoblju, tehničarima… Upravo u tom razdoblju suvremeni ili moderni balet nije bio uobičajen u Japanu, pa nisam mogao iskusiti gotovo ništa od toga. To je bilo tek kasnije kad sam došao u Europu.

NACIONAL: Tko vam je bio najveća podrška i koliko je ta podrška važna mladom studentu baleta?

U Japanu postoji jedan baletan. On je moj idol i zbog njega sam počeo sanjati da ću postati profesionalni baletan. Sada ne pleše toliko, ali svako ljeto ga sretnem u Japanu. Uvijek sam nervozan i uzbuđen kad ga vidim.

NACIONAL: Zašto ste odlučili doći u Europu, na Royal Ballet Academy u Antwerpenu, u Belgiju? I zašto ste odabrali baš tu školu?

Postoji jedan koreograf suvremenog plesa kojeg volim, on je bio povezan s ovom školom, a stil te baletne škole mi stvarno odgovara. Ta je škola strašno jaka u suvremenom i modernom baletu, posebno je bila jaka u tom razdoblju kad sam ja bio ondje. I bilo mi je savršeno.

NACIONAL: Znači, to je bilo lijepo razdoblje za vas. Ali sigurna sam da nije u početku bilo sve tako lijepo. Koji su bili vaši najveći strahovi, nedoumice? Jer pretpostavljam da vam nije moglo biti lako doći čak s drugog kontinenta – druga kultura, drugačiji način života, drugačija metoda podučavanja, kako je to bilo?

Da, otišao sam tamo bez da sam naučio ijedan jezik. Stoga je bilo užasno prve godine jer nisam govorio čak ni engleski… Tamo sam upoznao sjajne ljude, svoje prijatelje, i oni su mi pomogli naučiti engleski. Ono što sam učio u toj školi, na akademiji u Belgiji, što su me ondje podučavali, bilo je sjajno, ali vjerujem da sam mogao naučiti mnogo više da sam razumio engleski od početka svog boravka.

NACIONAL: Što ste najviše naučili iz tog razdoblja života?

Suvremene, moderne tehnike… Sve mi je to bilo novo i uživao sam iskusiti ono što nisam mogao doživjeti i naučiti u Japanu. Počela je moja ljubav sa suvremenim i modernim plesom.

NACIONAL: Plesačku karijeru započeli ste u Estoniji 2008., sjećate li se svoje prve uloge? Kako ste se osjećali na pozornici? Je li se taj osjećaj promijenio do danas?

Ako se dobro sjećam, moja prva uloga bila je uloga jednog od gusara u ‘’Petru Panu’’. Sjećam se da je prvi ulaz gusara dolazio iz podzemlja. Pozornica se kretala s nama i onda bismo počeli plesati. Ali bio sam tako nervozan i izgubio sam se, nisam znao gdje je prednji dio kad se pod iz podzemlja popeo na pod pozornice. I još uvijek sam uvijek nervozan prije nastupa. Valjda će tako biti do posljednjeg nastupa u mojoj karijeri.

NACIONAL: Tri godine nakon Estonije došli ste u Srbiju kao prvi solist novosadskog Baleta. Čega se najviše sjećate iz tog vremena?

Te tri godine bio sam, recimo to tako, usredotočen na klasični balet. Vjerojatno zbog repertoara kazališta. U to sam vrijeme ondje igrao Basila u ‘’Don Quijoteu’’, Princa u ‘’Trnoružici’’, Romea u ‘’Romeu i Juliji’’, plesao sam u baletima ‘’Giselle’’ i ‘’Orašar’.

NACIONAL: I konačno 2015. počinjete raditi u HNK Zagreb, zašto ste došli u Zagreb i kako se osjećate ovdje nakon skoro deset godina?

Zagreb je moj drugi dom. Došao sam tako što sam putem interneta pretražio neki video Baleta HNK u Zagrebu na YouTubeu. I kad sam gledao kako plešu, začudio sam se koliko su cool i odmah osjetio da želim plesati s njima. Nakon gotovo deset godina, svake godine sve više uživam. Samo me je jedna stvar sramota – živim ovdje, a nakon skoro deset godina još uvijek ne govorim hrvatski jezik Ako znate nekog profesora koji mi može predavati hrvatski javite mi, molim vas.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi za blisku budućnost, ali i za naredne godine? Nakon plesačke karijere, vidite li se kao koreograf ili profesor?

Već počinjem koreografirati svoje komade, a u veljači ću imati premijeru u Sarajevu. To će biti moj prvi nastup u ulozi profesionalnog koreografa. Jako se radujem što ću raditi s umjetnikom u Sarajevu i upoznati sarajevsku publiku.