Glas podrške koji je Silvano Hrelja dao prilikom izglasavanja proračunu za iduću godinu hrvatske porezne obveznike u idućih deset mogao bi stajati i do 40 milijuna eura. Cijena je to koju će premijer Andrej Plenković platiti kako bi svoju većinu u Saboru povećao za jedan glas, a da pritom uopće nije dovoljno razmotreno što stoji iza Hreljine podrške i može li se država ikako naplatiti pa da teret povratka mirovina ne padne na teret poreznih obveznika. Hrelja je proračun podržao nakon što mu je HDZ obećao da će poduprijeti njegov zakon kojim bi država na sebe preuzela isplatu mirovina iz propale tvrtke Royal međugeneracijska solidarnost. Preko Royala je 250 tvrtki za nešto manje od četiri tisuće radnika dokupilo staž i tako ih poslalo u prijevremenu mirovinu. Umjesto da otpremnine uzmu odjednom i da tvrtke na to plate porez, pristali su da se taj novac isplati Royalu koji je imao povlašteni porezni status. Royal je na sebe preuzeo obvezu da umirovljenicima isplaćuje razliku do pune mirovine jer im je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćivao umanjene iznose, odnosno kažnjavao ih što su ranije otišli u mirovinu. Međutim, cijela se shema srušila 2014. godine kada su prestale pristizati nove otpremnine. Royal je umirovljenicima prestao isplaćivati umirovljenicima i pokrenuta je predstečajna nagodba koja je kasnije odbijena pa sada Royalu prijeti stečaj.

Koliko su u HDZ-u spremni da što prije potpuno osiguraju Hreljin glas pokazuje i činjenica da bi se rasprava o njegovu prijedlogu Zakona o preuzimanju isplate dokupljenih mirovina u saborskoj proceduri trebala naći već ovoga tjedna. Međutim, postavlja se pitanje kako je moguće da Vlada na sebe preuzima povrat mirovina od privatne tvrtke, a da se pritom nije pokušala naplatiti ili putem vlasničkog udjela u tvrtki ili preuzimanjem imovina, u ovom slučaju Royal osiguranja. Bivši ministar rada u vladi Zorana Milanovića Mirando Mrsić za Nacional je potvrdio da je Hrelja sličan prijedlog zakona podnio i krajem 2014., ali da je on odbijen nakon što je Milanovićeva vlada postavila neke uvjete prije nego što je zakon krenuo u drugo čitanje.

“Nismo željeli preuzeti obavezu od 40 milijuna eura, koliko iznosi rupa u Royalu, dok se ne dozna gdje je nestao novac. Zanimljivo je i da ni jedan od tih umirovljenika nema ugovor s Royalom, nego samo pismo namjere da će im se isplaćivati novac svaki mjesec. Država s tim nije imala nikakve veze, a trebala bi snositi posljedice. Štoviše, najveći dio Royalovih umirovljenika došao je iz državnih tvrtki koje su po umirovljeniku prosječno uplatile oko 200 tisuća kuna”, rekao je Mrsić i dodao da je vlada u kojoj je on bio ministar bila spremna riješiti ovaj problem, ali pod uvjetom da DORH prvo raščisti gdje su nestali milijuni koje su tvrtke, uglavnom one državne, uplaćivale za svoje zaposlenike. “Prije nego što država preuzme obveze mora se utvrditi je li u toj privatnoj tvrtki bilo nezakonitosti kako država ne bi sanirala nečiji kriminal”, zaključio je bivši ministar.

Mrsićeve navode potvrđuje i dokument koji smo pronašli na stranicama vlade, a u kojem je pismeno obrazloženje Milanovićeve vlade na Hreljin prijedlog. U njemu se navodi da vlada smatra da je Prijedlog zakona o preuzimanju isplate dokupljenih mirovina prihvatljiv za raspravu u prvom čitanju samo uz prethodno ispunjenje određenih uvjeta.

“Ministarstvo financija treba provesti financijski i porezni nadzor te uvid u imovinu i obveze trgovačkog društva Royal međugeneracijska solidarnost, potrebno je izvršiti dubinsku analizu putem ovlaštenih revizorskih kuća koja treba biti dio Konačnog prijedloga zakona, predloženi zakon trebao bi provoditi Umirovljenički fond (ili HPB Invest) ili neki drugi nositelj, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji provodi obvezno javno mirovinsko osiguranje, ne može biti nositelj isplate, imovina Društva Royal prenosi se u vlasništvo Republike Hrvatske te je potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu za provedbu predloženog zakona na poziciji Ministarstva financija”, stoji u obrazloženju vlade iz prosinca 2014. Nakon što je vlada ovo zatražila, prijedlog zakona je povučen, a tri godine kasnije vlada Andreja Plenkovića zakon će prihvatiti bez da je dan odgovor na ova pitanja. Nacional je još prošle srijede poslao upit u Vladu o razlozima prihvaćanja ovog zakona bez da se prije toga utvrdi pravo stanje i bez da država naplati potraživanja, ali do zaključenja ovog broja u ponedjeljak nismo dobili nikakav odgovor.

Hrelja kaže da ne vjeruje da bi Vlada prihvatila njegov prijedlog, a da prije toga nije proučila sve detalje ovog slučaja. “Ne vjerujem da bi Vlada ušla u ovu problematiku, a da nije sigurna da u svemu nema kaznenih repova”, rekao je Hrelja za Nacional dodavši kako mu je potpuno svejedno kakva će biti sudbina Royala i da ga jedini zanima sudbina više od 300 umirovljenika kojima je obećana doživotna isplata mirovina. “Već 2012. iz tvrtke Royal nudili su partnerstvo vladi, ali su odbijeni jednako kao što je i odbijen moji prijedlog zakona 2014. Bivši ministar Mrsić nikada nije htio prihvatiti taj moj prijedlog, već je sve želio prebaciti na Raiffeisen mirovinski fond, iako se taj fond bavi potpuno različitom djelatnošću”, tvrdi Hrelja koji smatra da nije ni problem taj što će država u potpunosti preuzeti dugovanja privatne tvrtke.

“Kada privatna banka propadne, država im jamči isplatu štednih uloga u visini do 100 tisuća eura, ne vidim zašto bi u ovom slučaju to bilo drugačije”, smatra saborski zastupnik HSU-a i zaključuje da mu je od slike koja se oko ovog slučaja stvorila u javnosti puno važnije da je nakon niza godina riješio problem više od tri tisuća umirovljenika koji su ga gotovo svakodnevno zvali i molili da im pomogne.

U cijeloj priči posebno je zanimljiv i odnos između Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA) i Royala. Naime, HANFA je još 2006. objavila kako tvrtka Royal posluje protuzakonito jer da “djelatnost nuđenja i prodaje takozvanih “mirovinskih programa” obavlja unatoč činjenici kako za tu djelatnost nema licencu niti valjanu zakonsku osnovu”. Iz tvrtke Royal od tada do danas tvrde da je upravo HANFA i njen tadašnji čelnik Ante Samodol najodgovornija za propast tvrtke i za nemogućnost naplate isplate mirovina. Nacional je kontaktirao Antu Samodola koji nije želio previše komentirati ovaj slučaj, ali je rekao da svatko tko imalo prati cijeli slučaj zna o čemu se ovdje radi.

“Pitate me je li normalno da država vraća dug privatne tvrtke bez da se utvrdi gdje je nestao novac ili da se pokuša naplatiti udjelom u Royalu? Mislim da je odgovor na ovo pitanje jasan i da se tu nema što komentirati. Ključni problem ove države je djelovanje kada ne treba i nedjelovanje kada treba i mislim da sam vam s time rekao i svoj stav o ovoj temi”, izjavio je bivši šef HANFA-e za Nacional. Sa Samodolom se ne slaže predsjednik uprave i još uvijek aktualni vlasnik tvrtke Royal međugeneracijska solidarnost Ivo Bulaš.

“HANFA je neovisna agencija, ali nije nepogrešiva i nedodirljiva. Tek se u posljednje vrijeme sramežljivo propituju neki njeni postupci. Možda se nakon usvajanja ovoga zakona otvore i još neka pitanja u kojima je ona ‘traljavo’ sudjelovala, a zbog njezine snage i nedodirljivosti nitko ih se nije usudio spominjati. Njeno nedvojbeno onemogućavanje poslovanja Royala od 2006. i ‘kumovanja”‘ njegova gašenja, posljedica je nepoznavanja doživotne otpremnine, odnosno dokupa mirovine kao instituta koji ne spada pod 2. ili 3. stup mirovinskog sustava i koji posluje na načelima određenih doprinosa i određenih davanja. Naš je dojam da se Agencija ponašala kao da ne postoje druga načela osim od onih na kojima počiva hrvatski mirovinski sustav i da Agencija nije dopuštala prostor za inovacije i kreativnost, nego isključivo za uključivanje u postojeće kalupe. Otpor tom krutom birokratskom stavu Royal je skupo platio”, izjavio je Bulaš za Nacional i dodao da je odgovornost njegove tvrtke što nisu prestali poslovati.

“Naša je greška što nismo nekome predali kompletan biznis i portfelj koji je bio idealno popunjen i strukturiran s velikim potencijalom, nego se nastavili boriti za zakonsku prepoznatljivost svoje inovacije. Željeli smo razvijati institut, a ne ga gasiti, a smisao poduzetništva nije ‘podviti rep’ na prvu veću prijetnju državne birokracije, nego joj dokazati da iako je moćna ipak može biti u krivu”, tvrdi Bulaš koji pozdravlja podršku Vlade zakonskom prijedlogu Silvana Hrelje. “Ovaj zakon odnosi se isključivo na zaštitu interesa umirovljenika i zaustavljanje započetih sudskih sporova koji bi mogli višestruko premašiti sredstva potrebna za njegovo provođenje, a nije zakon o Royalu, niti se ono njime spašava. Poznato je da se društvo Royal nakon obustave postupka predstečajne nagodbe nalazi pred stečajem, da nema dopuštenje za rad kao društvo za dokup mirovine, i to se neće promijeniti ni ukinuti ovim zakonom i kako se 27 godina bavio samo dokupom mirovine, to znači i njegovo gašenje”, izjavio je vlasnik Royala za Nacional i osvrnuo se na činjenicu da Vlada u potpunosti preuzima dugovanja njegove tvrtke.

“Tu nema nikakvih problema. Ako država hoće može i sada preuzeti udjele u ovom društvu, ali bi bilo bolje da je to učinila ranije. Godine 2014. nekoliko ministarstava sačinilo je ‘Prijedlog Odluke Vlade o stjecanju većinskog vlasništva trgovačkog društva ‘Royal međugeneracijska solidarnost’ d.d., dokapitalizaciji i restrukturiranju’, a dioničari bi dobili za to jednu kunu. Taj dokument u kojem država preuzima udjele u vlasništvu, dokapitalizira ga da bi se nastavio provoditi socijalni institut dokup mirovine za vlastite potrebe, s kojim bi država postigla znatne uštede proračunu, vlada tada nije razmatrala, pa niti prihvatila. Stoga ne bismo ni sada imali ništa protiv da država preuzme udjele u društvu. Što se jedine preostale imovine tiče ona će uskoro prilikom gašenja društva poslužiti za povrat dugova prema zaposlenima, dobavljačima i ostalim vjerovnicima te troškove tijekom narednih 60 dana potrebnih za predaju dokumentacije predviđene zakonom, pa neće preostati za naplate, ali će država prema prijedlogu ovoga zakona od Royala preuzeti sve neispunjene obveze poslodavaca koje proizlaze iz ugovora o dokupu mirovina”, zaključio je Bulaš koji je na kraju pokušao i objasniti gdje je nestao novac koji su državne tvrtke uplatile u njegovu tvrtku.

“Mirovina je od 1993., odnosno od uvođenja kune do danas porasla oko 250%, što je Royal u istom postotku isplaćivao, pa se lako može utvrditi da je više sredstava isplatio nego li je primio. No ništa ne bi bilo problem za stabilno poslovanje kakvo je bilo od 1990. do 2006., punih 16 godina, da 2006. Royalu nije onemogućeno nesmetano poslovanje i razvoj. Ta godina prijelomna je za daljnji opstanak instituta dokupa mirovine i isplata dokupljenih mirovina. Umjesto donošenja posebnog zakona kojim bi država regulirala provedbu instituta koji je već prethodno uredila poreznim propisima, državno tijelo HANFA svojim oštrim javnim priopćenjem poslovanje Royala nazvala je nezakonitim, s preporukom da se s Royalom ne posluje, obrazlažući to time što svoje poslovanje nije uskladilo s važećom zakonskom regulativom za treći mirovinski stup. Međutim, Royal se s tim propisima nije mogao, a ne nije htio uskladiti jer u taj sustav nije pripadao. Ovakvim postupkom HANFA je prouzročila golemu štetu Royalu, razvoju instituta doživotne otpremnine odnosno dokupa mirovine, ali i izravno blokirala poslovanje na tržištu, čime je dovela u pitanje trajno ispunjenje do tada nastalih obveza. Stoga se od 2006. bitno smanjuju prihodi društva, a rashodi ih nadmašuju zbog isplaćivanja obveza prema umirovljenicima i troškova poslovanja”, tvrdi Bulaš i dodaje da je dokup mirovine pravno reguliran tek krajem 2013. Zakonom o doživotnoj otpremnini odnosno dokupu mirovine, no financijski problemi i nemogućnost poslovanja do usvajanja zakona predugo su trajali, pa je društvo ušlo u financijske poteškoće zbog kojih je izgledno otvaranje stečaja. U lipnju 2014. 3860 korisnika ostalo je bez redovite isplate dokupljenih mirovina, nakon 24 godina trajanja njihove neprekidne isplate.

“Royal svojim odlaskom nakon 27 godina provedbe jedine djelatnosti, unatoč upornosti i jobovskom strpljenju, plaća veliku cijenu neprimjerenog odnosa birokratskog aparata prema jednog korisnoj socijalnog inovaciji, ali na svom zgarištu ostavlja pepeo velikog tržišnog potencijala, potreba socijalnih partnera, mogućnosti povlačenja sredstava iz EU fondova, ušteda državnom proračunu mjerene stotinama milijuna kuna u procesima reformi i restrukturiranja javne uprave koji bi ovaj izvorni hrvatski projekt nekoga ipak mogao potaknuti da ga reanimira”, zaključio je Bulaš.

Iako Bulaš za financijski krah svoje tvrtke krivi HANFA-u, činjenica jest da je Royal osiguranje privatna tvrtka koja je od državnih tvrtki dobila veliki novac kako bi umirovljenicima isplatila mirovine. Taj novac je nestao, a odlukom vlade Andreja Plenkovića država će drug put isplatiti mirovine bez da su napravljeni potrebni koraci kako bi se istražila odgovornost odgovornih te se ispitalo je li u ovom slučaju bilo kriminalnih radnji. Očito je kako je Plenkoviću jedan glas u Saboru puno važniji od 40 milijuna eura poreznih obveznika.