Objavljeno u Nacionalu br. 593, 2007-03-27

DOKUMENT IZ MORH-a nastao 2002. s rezultatima istrage vojnih obavještajaca potvrđuje da je dobavljač raketnog sustava S-300 ispunio svoje ugovorne obveze, dok RH nije platila ugovorenu cijenu

Državno odvjetništvo posve je potkopalo poziciju Vlade u borbi protiv Zvonka Zubaka, kojemu Vlada ne želi platiti 200 milijuna dolara za nabavu raketnog sustava S-300. Državno odvjetništvo nedavno je Zubaku učinilo dostupnim dokument MORH-a, iz kojeg se vidi da Vlada mora platiti Zubaku 200 milijuna dolara, te da MORH zato smatra odgovornim Vladimira Zagorca. Zagorca Ministarstvo obrane već punih pet godina smatra ključnim krivcem za sve probleme s kojima se država suočava u sporu s bivšim trgovcem oružja Zvonkom Zubakom oko nabave raketnog sustava S-300. Te ozbiljne optužbe otkriva dokument koji je 4. ožujka 2002. sastavila Uprava za obavještajno-sigurnosne poslove Vojne policije, koji je potpisao general bojnik Mate Laušić. Dokument je nastao nakon što je Zubak najavio da će od Vlade sudskim putem pokušati naplatiti 200 milijuna dolara, koliko smatra da mu Vlada duguje za nabavu tog oružja.

Vojna policija tada je počela istraživati moguće nepravilnosti koje su počinjene pri sklapanju Ugovora o budućem ugovoru vrijednog 200 milijuna dolara, koji su 19. srpnja 1994. sklopili MORH i Winsley Finance.

Taj je ugovor poslužio kao pravna osnova za nabavu sustava S-300, koji Hrvatska nikada nije platila dobavljaču. Vojna policija tada je utvrdila da je raketni sustav S-300 u Hrvatsku stizao od 10. kolovoza 1994. do 23. travnja 1996., o čemu postoje odgovarajući zapisnici, jedan od 18. siječnja 1995., a drugi od 20. svibnja 1996. Utvrđeno je i da je u Hrvatsku stiglo 30-50 posto cjelokupnog sustava, koji je zbog embarga uvezen bez carinskog nadzora. Odmah potom utvrđeno je zašto je to za Vladu porazno. U odredbi Ugovora o budućem ugovoru pod točkom 8.2 stoji “da će nabavna cijena od 200 milijuna dolara biti plativa protekom 30 dana po isporuci 25 posto sustava, o čemu dobavljač mora izvijestiti kupca“. Vojna policija utvrdila je da RH Alan nije postupio u skladu s citiranom odredbom ugovora, odnosno da nije izvršio plaćanje nakon isporuke 25 posto sustava, “točnije do danas nije izvršio plaćanje sukladno ugovoru, što je za posljedicu imalo obustavu daljnje isporuke preostalog dijela sustava, što je pak dovelo do određenih promjena na raketnom gorivu, u smislu da je postalo neuporabljivo“.

Za takvu katastrofalnu situaciju Vojna policija najodgovornijim smatra Vladimira Zagorca, tadašnjeg šefa RH Alana. Mate Laušić potpisao je dokument u kojem je Zagorčeva odgovornost za nastalu štetu podrobno opisana.

O tome je napisano sljedeće: “Nakon što je 23. travnja 1996. dovršena prva faza isporuke, te nakon što protekom roka od 30 dana RH Alan nije izvršio plaćanje sukladno ugovoru, isporučitelj obustavlja daljnju isporuku i čeka da mu se plati. Protječu pune tri godine, a da se ništa posebno nije događalo, dakle, RH Alan (direktor Vladimir Zagorec) nije pokušavao riješiti problem, što je za izravnu posljedicu imalo današnju neuporabivost raketnog goriva, nego prva reakcija Vladimira Zagorca na nastalu situaciju događa se tek dopisom ministru obrane Pavlu Miljavcu, 6. srpnja 1999., dakle pune tri godine i tri mjeseca nakon isporuke jednog dijela sustava. U svom obraćanju ministru obrane Vladimir Zagorec traži da se sustav vrati isporučitelju, a ne govori ništa o svojoj odgovornosti za nastalu situaciju. Druga reakcija Vladimira Zagorca prema ministru obrane Pavlu Miljavcu bila je u dopisu od 6. rujna 1999., gdje Vladimir Zagorec predlaže, jer je tako, navodno, zaključeno između RH Alana i tvrtke Winsley Finance, da se s vraćanjem sustava pričeka jedno vrijeme dok isporučitelj ne pronađe novog kupca. Da je RH Alan (Vladimir Zagorec) izravno odgovoran za moguću štetu za MORH, koja je nastala zbog neodgovornog odnosa prema ozbiljnosti problema (nereagiranju i nepoduzimanju potrebnih mjera i radnja pune tri godine), potvrđuje i činjenica da je unatoč pismenom traženju tadašnjeg ministra obrane Andrije Hebranga, od dana 8. srpnja 1998., te požurnicom od 15. srpnja 1998., da mu se dostavi izvješće o raketnom sustavu S-300, Vladimir Zagorec ignorirao i ništa nije ministru odgovorio, da bi ministar obrane u novom pisanom aktu prema Vladimiru Zagorcu zapovjedio da mu se dostavi traženo izvješće, što je opet ignorirano.“ Zanimljivo je da je Zagorec prošlog tjedna u razgovoru za austrijsku nacionalnu televiziju ORF također spomenuo nabavu sustava S-300. Ustvrdio je da bi jedan od ključnih razloga napada na njega mogao biti i sudski proces koji se u Zagrebu vodi između Hrvatske i trgovca oružja Zvonimira Zubaka, koji od države potražuje 200 milijuna dolara, jer tvrdi da mu nije plaćen raketni sustav S-300. “Mi smo primili taj sustav, taj sustav S-300 je primljen u Hrvatskoj godine 1995. A danas se o tome sustavu vodi spor jer sustav nikad nije plaćen. Taj proces između Hrvatske i dobavljača mogao bi biti i jedan od razloga za napade na mene, jer ja sam odlučujući svjedok koji može potvrditi da su te rakete isporučene a nikad nisu plaćene. Možda me stoga žele kao svjedoka učiniti nevjerodostojnim kako ne bi morali isplatiti trgovca oružja”, rekao je Zagorec za ORF. Dokumenti kojima raspolaže Nacional i ovaj Zagorčev istup razotkrivaju kao pokušaj manipulacije. Zagorec može potvrditi da su rakete isporučene i nisu plaćene, ali u obraćanju austrijskoj televiziji propustio je spomenuti da je za taj problem upravo on odgovoran. MORH za takvo stanje smatra odgovornim isključivo njega. Osim toga, Zagorec je i prije nego što je protiv njega podnesena kaznena prijava svjedočio u postupku koji Zubak vodi protiv države i nije mu presudno pomogao.

U vrijeme kad je nastao dokument s konstatacijama o Zagorčevoj odgovornosti za problem sa sustavom S-300 bio je klasificiran kao vojna tajna – “vrlo tajno“. Međutim, u lipnju 2002. tadašnji ministar obrane Jozo Radoš skinuo je oznaku tajnosti s toga, ali i svih ostalih dokumenata važnih za utvrđivanje svih okolnosti koje su pratile taj slučaj. Država i Zubak od konca 2002. vode sudski spor oko naplate 200 milijuna dolara za sustav S-300. Iako je Radoš još prije pet godina skinuo oznaku tajnosti sa svih dokumenata o tom slučaju, Državno odvjetništvo godinama je ustrajalo da taj postupak bude zatvoren za javnost. Postupak je otvoren za javnost tek potkraj prošle godine. Državno odvjetništvo, koje u ovom slučaju zastupa interese države, u vrlo je nezahvalnom položaju. Dokument kojim MORH za sve probleme vezane uz nabavu S-300 proziva Vladimira Zagorca ujedno pokazuje da su posve deplasirana nastojanja države da ugovor o nabavi tog sustava proglasi falsifikatom.

Međutim, Vlada i Državno odvjetništvo počeli su sami sebe potkopavati. Zubak je prije nekoliko godina u razgovoru za Nacional izjavio da ima svjedoka da je tadašnji pomoćnik ministra obrane Mladen Ružman od njega tražio 2,5 milijuna mita da mu pomogne u postupku koji vodi protiv države. Ružman je tužio Zubaka zbog klevete i dobio spor. Pravomoćna presuda još nije donesena, a nedavno su se pojavili još neki svjedoci spornog razgovora Zubaka i Ružmana. Usporedo s tim, Državno odvjetništvo tužilo je Zvonka Zubaka zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela. U tom postupku u sadržaj spisa upravo je Državno odvjetništvo priložilo i sporne dokumente, koji su za Vladu u sporu oko naplate 200 milijuna dolara porazni. Tako Državno odvjetništvo s jedne strane progoni Zubaka, a s druge strane u tom istom postupku prilaže dokumente koji će Zubaku postati dragocjeni, možda i presudni dokazni materijal koji bi mu mogao pomoći da od države naplati 200 milijuna dolara. Zanimljivo je i da je Državno odvjetništvo u slučaju gdje goni Zubaka zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela za svog svjedoka predložilo potpisnika ovog teksta. Potpisnik teksta pojavio se u ponedjeljak ujutro na sudskoj raspravi u Svetom Ivanu Zelini, ali nitko ga iz Državnog odvjetništva nije imao što pitati.