Veljko Marić, hrvatski branitelj koji je na nastavak izdržavanja zatvorske kazne prošli tjedan iz Srbije izručen Hrvatskoj, uskoro bi se mogao suočiti s novim pravosudnim problemima. Državno odvjetništvo započelo je izvide kako bi se rasvijetlilo je li Marić odgovoran za ubojstva četvorice civila tijekom 1991. u okolici Grubišnog Polja. Za taj se slučaj osobno zainteresirao glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, koji je slučaj delegirao jednoj svojoj suradnici čiji je identitet poznat redakciji Nacionala.

[quote_box_center]

• Veljako Marić, branitelj nedavno izručen Hrvatskoj iz Srbije, mogao bi se naći u novim pravosudnim problemima

• Državno odvjetništvo došlo je do inicijalnih informacija o tomu koji su ljudi u lokalnoj policiji znali za sumnjive aktivnosti Veljka Marića

[/quote_box_center]

Ta uposlenica Državnog odvjetništva razgovarala je sa osobom koja je koncem ožujka za Nacional vrlo detaljno ispričala da je Marić zapravo višestruki ubojica i da je gotovo groteskno kako se takva osoba može naći u središtu diplomatskog spora između Hrvatske i Srbije.

Državno odvjetništvo došlo je tako do inicijalnih informacija o tomu koji su ljudi u lokalnoj policiji znali za Marićeve sumnjive aktivnostima iz vremena Domovinskog rata i tko je i zašto imao interes da to zataška. Ista osoba upoznala je svoju sugovornicu iz Državnog odvjetništva s time gdje se nalaze lokacije na kojima bi se mogle pronaći Marićeve žrtve, ali i tko je sudjelovao u ukopu tih žrtava. Radi se o neposrednim svjedocima Marićevih spornih aktivnosti. Među tim neposrednim svjedocima nalazi se i osoba koja je vidjela Marića kada je krenuo počiniti jedno od ubojstava koje mu pripisuju.

Sve te teške optužbe protiv Marića Državnom odvjetništvu pod punim imenom i prezimenom iznijela je osoba koja je svjedok ratnih događanja u Grubišnom Polju. Te je optužbe vrlo detaljno iznijela i za Nacional.

Marić je sve do proteklog tjedna u Sremskoj Mitrovici služio kaznu od 12 godina zatvora zbog ubojstva Petra Slijepčevića 31. listopada u selu Rastovac kraj Grubišnog Polja. Mariću je 2012. Vrhovni sud u Beogradu potvrdio presudu, a u međuvremenu je taj 64-godišnjak sve donedavno bio značajan kamen spoticanja u odnosima između Hrvatske i Srbije.

O njemu se razgovaralo i proteklog ožujka, kada je u Zagrebu gostovao i srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić koji je o toj temi razgovarao s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović i ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić. Hrvatska je proteklih mjeseci pokušala uvjetovati početak pregovora o pristupanju Srbije Europskoj uniji baš zbog Marićeva slučaja i njegova uhićenja na osnovi zakona, po kojem Srbija može suditi pojedincima za zločine koji nisu počinjeni na njenom teritoriju. Zbog tog zakona pritisak su radili i hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu, osobito zastupnik HDZ-a Andrej Plenković. Hrvatski političari pritisli su Srbiju, a da se pri tome nitko nije zapitao tko je Marić i je li se u Hrvatskoj provela ijedna suvisla istraga o zločinima iz Domovinskog rata koji se pripisuju Mariću. O tomu tko je sve na neformalnoj razini sudjelovao u lobiranjima i pregovorima da se Marićev problem razriješi detaljno je pisao Drago Hedl u nedjeljnom izdanju Jutarnjeg lista. Vjerojatno će se rijetko kada ponoviti da se niz visokih dužnosnika dviju zemalja, novinara i drugih posrednika uključi u rješenje sudbine osobe koja je vrlo vjerojatno višestruki ubojica.

Državno odvjetništvo došlo je nedavno do inicijalnih informacija prema kojima bi Marić, osim za ubojstvo Petra Slijepčevića, mogao biti odgovoran i za ubojstva Milana Vlaisavljevića Cvilija, Steve Tvrdorijeke i Vladimira Kučere. Ako bi ti navodi bili istiniti, otkrili bi posve nove elemente iz ratnog puta čovjeka koji je posljednjih godina u očima mnogih postao utjelovljenje heroja Domovinskog rata i simbol otpora Srbiji, za koju smatraju da je osudila nevinog branitelja. Prema iskazu Nacionalova izvora koji je sve to ponovio i u Državnom odvjetništvu, sve četiri ubijene osobe bile su nevini civili koji u vrijeme Domovinskog rata nisu ratovali u Grubišnom Polju. Ta četiri ubojstva bacaju mrlju na cijelu obranu toga grada, jer su po svemu sudeći jedini zločini u Domovinskom ratu počinjeni na tom području.

Državno odvjetništvo upozoreno je da je Marić i prije rata imao ozbiljnih problema sa zakonom i da je sredinom 1980-ih osuđen na 14 godina zatvora zbog ubojstva jednog i ranjavanja drugog policajca u okolici Grubišnog Polja. Državno odvjetništvo upozoreno je da je Marić bio osumnjičen i za razbojstvo u Župnom Dvoru te da je za njim zbog toga tragala policija. Prema tvrdnjama upućenog izvora, Marića je tijekom te potrage u blizini Grubišnog Polja zaustavila policijska patrola. Kad je spustio prozor na vratima svog automobila, bez upozorenja je ubio jednog policajca, a ranio drugog. Za taj je zločin osuđen na 14 godina zatvora, ali je na slobodu izišao već početkom 1990-ih. Tvrdi se da je pušten zahvaljujući ukazu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, kojim je iz kaznionica diljem Hrvatske naloženo puštanje oko tisuću zatvorenika koji su potom upućeni na ratišta. Marić se zahvaljujući spletu tih okolnosti našao na slobodi i vratio se u Grubišno Polje. Državno odvjetništvo upozoreno je da je ubrzo nakon povratka u Grubišno Polje počinio i prvo ubojstvo. U siječnju 1991. ubijen je Milan Vlaisavljević, poznat i pod nadimkom Cvili. Riječ je o mladiću koji je rano ostao bez oca i majke te je dugi niz godina bio sluga jednom lokalnom dužnosniku. Nakon što je on prebjegao na srpsku stranu, Vlaisavljević je ostao sam i vrijeme je provodio po kafićima igrajući biljar. Tvrdi se da je taj po svemu sudeći bezopasni mladić ubijen jer je bio svjedok jedne pljačke, koja se u lokalnim krugovima pripisivala opet Mariću, djelomice i stoga što se dogodila nedugo nakon njegova povratka u Grubišno Polje. Nacionalov izvor tvrdi da je nekoliko puta osobno čuo Marića kako se po lokalnim kafićima hvali da je Cvilija “presjekao rafalom iz puške”.

Isti izvor i Državnom odvjetništvu ispričao je da je veći broj osoba u Grubišnom Polju znao za okolnosti u kojima se dogodilo ovo ubojstvo i da je ono po njegovu mišljenju zataškavano. Prema tvrdnjama tog svjedoka, gradom je vladala potpuna šutnja zbog straha od Marića, kojemu su u lokalnoj sredini pripisivali i brojne pljačke kuća. Tvrdi se da se znalo i tko je još sudjelovao u tim pljačkaškim pohodima. Navodi se da se radilo o još jednoj, u najmanju ruku problematičnoj osobi koja je u lokalnim krugovima bila poznata pod nadimkom Jumbo.

PREDSJEDNICA KOLINDA GRABARKITAROVIĆ RAZGOVARALA JE O SLUČAJU VELJKA MARIĆA SA SRPSKIM MINISTROM VANJSKIH POSLOVA IVICOM DAČIĆEM
FOTO: Nacional

Mariću i Jumbu pripisivao se i šverc oružja, do kojeg su navodno došli nakon pada vojarne u Daruvaru. Svjedok lokalnih zbivanja tvrdi da je to bilo vrijeme velike pljačke u Grubišnom Polju i da je Marić u to vrijeme često mijenjao automobile. Izvor Nacionala tvrdi da se Marić u to vrijeme bavio i švercom stoke. Moguće je da su te sporne aktivnosti, prema uvjerenju izvora Nacionala, bile i razlog drugog ubojstva koje izvor a također pripisuje Mariću.

Stevo Tvrdorijeka bio je imućni gazda na imanju u Grubišnom Polju koji se posebno ponosio svojim vrijednim bikovima. U siječnju 1991. nominalno nepoznati pljačkaš pokušao se domoći vrijednog blaga i 40-ak tisuća njemačkih maraka, koliko je navodno Tvrdorijeka čuvao u kući. Bacio je ručnu bombu u njihovu spavaću sobu, ali su Tvrdorijeka i njegova supruga nekim čudom taj napad uspjeli preživjeti. Kvalitetna istraga o tom napadu nikada nije provedena, a nekoliko dana poslije Tvrdorijeka je nestao. Mnogi su u Grubišnom Polju tada tvrdili da je prebjegao na srpsku stranu, ali ima i onih koji tvrde da Tvrdorijeka nikad ne bi ostavio svoju stoku, a pogotovo ne svojih pet bikova koji su ubrzo nakon toga nestali i najvjerojatnije su preprodani.

Nedugo nakon njihova nestanka pojavile su se indicije da je u Tvrdorijekin nestanak mogao biti umiješan Marić i nekoliko njegovih pomagača, ali izvor blizak policiji tvrdi da ona nikada nije pokrenula ozbiljnu istragu o okolnostima nestanka tih ljudi. U Grubišnom Polju neko se vrijeme neformalno prepričavalo da je Marić sa svojim pomagačima čak i mučio Tvrdorijeku ne bi li im ovaj otkrio gdje je sakrio 40.000 njemačkih maraka, ali da im tu informaciju nikad nije otkrio. Državno odvjetništvo odnedavna raspolaže približnim informacijama o tome na kojoj bi se lokaciji mogli pronaći posmrtni ostaci Steve Tvrdorijeke, kao i da su te informacije svojedobno dospjele do policije, ali da do danas ta lokacija nije istražena. Nacionalov izvor ovako je opisao način razmišljanja tadašnjeg šefa policije: “Ako ljudi pitaju, istragu ćemo provesti, a ako nitko ništa ne pita, istrage neće biti.”

Sljedeći incident s kojim se pokušava povezati Marić dogodio se u veljači ili ožujku 1991., kad je u jednom kukuruzištu ubijen mladić Vladimir Kučera iz mjesta Poljana kraj Grubišnog Polja. Po ocu je bio češke nacionalnosti, a majka mu je bila pravoslavka. Upravo zbog toga što mu je majka bila pravoslavne vjeroispovijesti, Kučeru su nasilno mobilizirale srpske paravojne formacije. Budući da Kučera nije htio biti u toj paravojsci, odlučio je pobjeći, ali je tom prilikom bio ranjen i zapomagao je u kukuruzištu, između položaja hrvatske i srpske strane. Državnom odvjetništvu svjedok je otkrio informaciju tko mu je potvrdio da je upravo Marić otišao u kukuruzište, nakon čega se čulo nekoliko pucnjeva. Iste te osobe ispričale su tom svjedoku, a on Državnom odvjetništvu, da je nakon povratka Marić pred njima izjavio da ga je Kučera napao bajunetom, iako je svima bilo jasno da je mladić bio ranjen i da nije bio sposoban za takav napad. Izvor za Nacional tvrdi da se nakon tog ubojstva promijenio odnos lokalnih branitelja prema Mariću, da je potom prebačen u rezervni sastav i da su ljudi prema njemu postajali sve rezerviraniji.

U lokalnim krugovima pripisivalo mu se da je nakon toga neko vrijeme nastavio živjeti od preprodaje ukradene robe, a svoj je “biznis” navodno pokušao proširiti i na Daruvar, ali ondje je naišao na malo organiziraniju kriminalnu skupinu koja je u njemu vidjela konkurenciju. Tvrdi se da su zbog toga Marića pretukli, a potom se vratio u Grubišno Polje, gdje se pritajio sve do listopada 1991. kad se dogodilo ubojstvo za koje je u Srbiji osuđen na 12 godina zatvora.

Marić je osuđen zbog ubojstva Petra Slijepčevića u selu Rastovac, za vrijeme navodne operacije čišćenja u tom selu. Nacionalov izvor tvrdi da, suprotno iskazu nekih svjedoka, pa i samog Marića, nije bila riječ o akciji čišćenja, nego je nekoliko vojnika krenulo u pljačku napuštenog sela, u kojem je ostalo tek nekoliko starijih osoba. Jedna od njih bio je i Petar Slijepčević koji je živio u kući sa suprugom Anom. Ona je na sudu posvjedočila da je 31. listopada 1991., sa suprugom Petrom sjedila za stolom i doručkovala kad je u kuću upao njoj nepoznat hrvatski vojnik od tridesetak ili nešto više godina, naoružan oružjem s dugom cijevi. Ljutito ih je upitao ima li u kući četnika. Odgovorili su da nema i da su sami. Ostalo se, prema svjedočenju Ane Slijepčević, dogodilo munjevito: vojnik je 66-godišnjeg Petra zgrabio za prsa, bacio na kauč i iz puške ispalio više hitaca u trbuh. Suprug se, tvrdila je, tom vojniku ničim nije suprotstavio. Napadač je odmah izišao iz kuće, a Petar se ranjen nekako pridigao, dovukao do vrata i viknuo za njim “da ga dovrši”. Vojnik je izvana, tvrdila je žena, ponovo zapucao prema unutrašnjosti kuće, izbušio ulazna vrata, stakla na vratima i zid, a umalo je pogodio i nju. U šoku je istrčala iz kuće i povikala za vojnikom “ubili ste mi čovjeka”. On je podigao pušku i uperio je prema njoj, ali nije zapucao, nego se okrenuo i otišao iz dvorišta. .

Nedugo nakon zločina jedan od susjeda rekao joj je da se vojnik koji je pucao u njezina muža zove Veljko Marić. “U akciju čišćenja išli smo u parovima”, rekao je u svjedočenju Marićev suborac Darko Černi. On je kao i niz drugih svjedoka s hrvatske strane u tom postupku svjedočio preko videoveze iz sudnice Županijskog suda u Osijeku. Prema stenogramima sa suđenja, Marića je Černijevo svjedočenje toliko razgnjevilo da je iz beogradske sudnice preko videoveze bivšem suborcu poručio: “Zapamti, Černi, samo jedno, da se sakriješ i u mišju rupu – naći ću te.” Ostali Marićevi suborci, svjedoci u ovom postupku, tvrdili su da nisu ništa vidjeli ni čuli jer su u kritičnom trenutku bili na drugom dijelu bojišnice ili na drugom kraju Rastovca.

Zbog tog slučaja Marić je 2010. i uhićen na graničnom prijelazu između Srbije i Bugarske. Nacionalov izvor tvrdi da se u međuvremenu pritajio, oženio i počeo voziti kamion na rutama od Njemačke do Turske. Nakon rata bio je poprilično izoliran i zbog priča o nerazjašnjenim ubojstvima nije bio dobro prihvaćen u Grubišnom Polju. Usprkos tomu ni jedan od tih slučajeva hrvatska policija i pravosuđe nisu istražili, pa je djelomice i zbog toga Marić uhićen u Srbiji. Da su hrvatske vlasti na vrijeme reagirale i da su zločini na vrijeme istraženi, Mariću se moglo suditi u Hrvatskoj puno prije nego što je uopće i bio uhićen u Srbiji, a samim tim doznala bi se i istina o događajima u Grubišnom Polju tijekom 1991.

Kada su je prošli tjedan novinari upitali razmišlja li o Marićevu pomilovanju, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izjavila je sljedeće: “Od samoga početka zalažem se za ubrzano rješavanje otvorenih pitanja između Hrvatske i Srbije. Još 1600 ljudi ne zna gdje su njihovi najmiliji, nemaju svoj mir ni mjesto na kojem će im se pokloniti. Dobar znak u tom smjeru svakako je prepuštanje ratnog veterana Veljka Marića hrvatskom pravosuđu. Na gospodinu Mariću je da podnese zahtjev. Ukoliko se to dogodi, njegov zahtjev će proći sve instance uključujući Ministarstvo pravosuđa i Povjerenstvo za pomilovanje.”

Pravomoćno osuđenog ubojicu hrvatska predsjednica nazvala je gospodinom i ratnim veteranom te ga praktički neizravno pozvala da podnese zahtjev za pomilovanje. Dođe li do toga i udovolji li Kolinda Grabar-Kitarović njegovu zahtjevu, to bi svakako na jedinstven način obilježilo njen predsjednički mandat.