Nacional je došao u posjed više desetaka dokumenata potpisanih u javnobilježničkim uredima u Zagrebu i na području Bosne i Hercegovine koji razotkrivaju kompleksnu mrežu sustavnog prikrivanja vlasništva nad nizom utjecajnih hrvatskih radijskih postaja koji navode na zaključak da je njihov stvarni vlasnik Miroslav Kutle, godinama odbjegli privilegirani tajkun hercegovačke struje HDZ-a i jedan od osnivača te stranke.

Radi se o dosad najopsežnijem setu originalnih dokumenata koji produbljuju senzacionalno razračunavanje tajnog ortačkog miljea koji je posljednjih dvadeset godina okruživao nedavno preminulog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

U središtu tog ortačkog miljea niz godina nalazio se upravo Miroslav Kutle, a s njime, po Kutlinim tvrdnjama, u središtu tog miljea godinama se nalazi Zoran Pripuz, njegov kum i dugogodišnji suradnik. Njega Kutle smatra glavnim krivcem zašto mu je radijski sustav otet.

Zoran Pripuz poduzetnik je s burnom prošlosti. Prije dvadesetak godina sudilo mu se kao pripadniku tzv. zločinačke organizacije s Nikicom Jelavićem i još petnaestak osoba poznatih iz rubrika crne kronike dnevnih novina. Međutim, proces je 2002. neslavno propao, a tek su pojedinci iz te skupine osuđeni za poneka kaznena djela. Zoran Pripuz se godinama kloni javnih istupa, a zbog lošeg imidža koji je tada stekao znao se u svom užem krugu požaliti kako je prisiljen ponekad se skrivati u pojedinim poslovnim transakcijama.

Novi eksplozivni interni dokumenti koji Nacional sada objavljuje dodatno daju na dramatici svođenju računa u zakulisnom poslovnom miljeu bliskom Milanu Bandiću.

Jer se dokumenti u posjedu Nacionala odnose na izuzetno široki kontekst zajedničkog tajnog operiranja u sferi radijskih postaja, a posebno plastično opisuju što se događalo iza kulisa te naznačuju zašto Kutle tvrdi da mu je taj radijski sustav otet. Svakako dovoljno širok da Agencija za elektroničke medije krene temeljito propitivati tko je doista stvarni vlasnik nekih od ključnih hrvatskih komercijalnih radijskih postaja poput Narodnog radija, Antene, Radija Dalmacije, ali i brojnih drugih.

Prema marketinškom potencijalu radijski biznis u Hrvatskoj ‘’težak’’ je više desetaka milijuna eura. Primjerice, prema javno dostupnim podacima o poslovanju 2018. prvi je po prihodima bio koncesionar Narodnog radija, sa skoro 30 milijuna kuna i dobiti od 2,8 milijuna kuna. Antena Zagreb poslovala je neznatno slabije s prihodom od 28,1 milijuna kuna, a treći je bio Otvoreni radio s 22,5 milijuna kuna. Gledano po dobiti nakon oporezivanja, poredak među tri najveća bio je obrnut – Otvoreni je prvi, s dobiti od 5,8 milijuna kuna, druga je Antena Zagreb s 3,1 milijun a treći Narodni radio s 2,8 milijuna kuna neto dobiti. Četvrta po prihodima bila je splitska Radio Dalmacija sa 13,9 milijuna kuna i dobiti od 3,1 milijun. To je bila ujedno jedina radijska postaja koja nije iz Zagreba i okolice, a uvrštena je među prvih deset. Peti je bio Enter Zagreb koji ima koncesiju za istočni dio Zagreba.

Četiri od tih pet postaja zapravo su u vlasništvu paravanskih vlasnika – sugeriraju to dokumenti u posjedu Nacionala. A ti paravani trebali su ih držati za Miroslava Kutlu, ali su se odmetnuli.

Set novih eksplozivnih dokumenata koji otkrivaju punu i širu sliku tajnih ortaštava Nacionalu su dani na uvid svega par dana nakon što je Nacional objavio dokumente koji potvrđuju da je poznati čovjek iz hrvatskog radijskog biznisa, Ivan Jurić-Kaćunić, godinama zapravo bio Kutlin paravan u Narodnom radiju. Ti su dokumenti otkrili da je Jurić-Kaćunić stopostotno vlasništvo nad tom radijskom postajom Kutli prodao na temelju ponude koju mu je ranije potpisao, a kojom se obavezao da mu Narodni radio prepiše u kompletno vlasništvo samo za 20 tisuća kuna. Nacional je prošli tjedan objavio nekoliko dokumenata koji prilično nedvosmisleno otkrivaju kompleksne poslovne odnose njih dvojice, ali i kako je bila zamišljena kompleksna vlasnička hobotnica osmišljena da u jednom trenutku Kutli pojednostavni put da ostvari svoja stvarna vlasnička prava nad nizom tih postaja.

Jurić-Kaćunić je prvo potpisao potvrdu o primitku u kojoj je on kao tada jedini osnivač tvrtke Narodni radio izjavio i potvrdio da je od Kutle primio i preuzeo ukupno 20.000 kuna za sto posto udjela u tvrtki Narodni radio. Jurić-Kaćunić je pismeno potvrdio da je u cijelosti namiren po ponudi koju je Kutli ranije potpisao, što sugerira da su i ranije imali netransparentne odnose u Narodnom radiju. Potom je 24. srpnja 2013. potpisao javnobilježnički akt – ponudu za sklapanje ugovora o prijenosu poslovnog udjela u društvu Narodni radio, u kojem Jurić-Kaćunić u tom trenutku drži 60 posto udjela. Ukratko, Jurić-Kaćunić se obvezuje ponuditi ‘’svoje’’ udjele u Narodnom radiju po nominalnoj cijeni od 200 kuna po udjelu tvrtki Zana projekt. Jurić-Kaćunić se odrekao prava povlačenja ponude. Radilo se o kompleksnom modelu, a Kutli blizak izvor tvrdi da je taj model osmislio upravo Ivan Jurić-Kaćunić te ga je opisao ovako:

‘’Sve su tvrtke iz radijskog sustava kojem je Kutle bio stvarni, ali prikriveni vlasnik trebale biti prenijete na tvrtku Zana projekt. Osnivač te tvrtke bio je također Ivan Jurić-Kaćunić. Pa su sve radijske postaje, odnosno njihovi paravanski vlasnici iz Kutline mreže, trebale sročiti iste ponude kakvu je sročio i Jurić-Kaćunić. U praksi se to moglo, ali i nije moralo provesti. Praktički je malo jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za sitni novac trebalo steći pravo kupovine desetaka radijskih postaja, a na čelu te tvrtke bio je Jurić-Kaćunić koji ju je u siječnju 2013. osnovao s 500 kuna osnivačkog kapitala. Međutim, tada su započeli problemi, a Kutle tvrdi da su ga prevarili i oteli mu radijski sustav’’.

Nacional je sada došao u posjed dokumenata koji doista potvrđuju da je zagonetna tvrtka Zana projekt stekla pravo otkupa većeg broja tvrtki i nakladnika radijskih postaja po njihovoj nominalnoj cijeni.

To se počelo događati svega par tjedana nakon što je Kutle u Banjoj Luci 6. lipnja 2013. potpisao jednu intrigantnu izjavu. U njoj je napisao da su Ivan Jurić-Kaćunić, Kristijan Knok i Hrvoje Barišić od lipnja 2010. do lipnja 2013. na njegov poziv, u njegovo ime i za njegov račun imali pune odgovornosti kao osnivači i direktori u više tvrtki u kojima je bio vlasnik, suvlasnik ili imatelj prava na poslovne udjele te da su te svoje dužnosti obavljali isključivo prema uputama ili nalozima koje im je davao izravno ili preko posrednika. Kutle je potpisao da su oni svoje obaveze prema njemu potpuno ispunili, da su poslovne obavljali savjesno i po zakonu, moralno, profesionalno i odgovorno, da za to nisu dobili nikakvu naknadu te da prema njima nema nikakvih potraživanja. Čak je potpisao i to da će pravno, materijalno i javno preuzeti na sebe svu odgovornost budu li se oni zbog tih svojih aktivnosti suočili s bilo kakvim problemima.

Nisu u toj izjavi spomenute nikakva imena tvrtki, ali je očito da su oni bili povezani te da je u tom trenutku Kutle iz nekog razloga imao potrebu to potpisati. Sada njemu bliski izvori tvrde da je to bila samo međufaza uoči operacije prebacivanja svih udjela u tvrtkama gdje je Kutle bio pravi vlasnik na tvrtku Zana projekt, po modelu koji je osmislio Ivan Jurić-Kaćunić.

I svega par dana nakon što je Kutle potpisao tu izjavu, to se počelo i događati.

Primjerice, Hrvoje Turić, u to vrijeme u sudskom registru upisan kao jedini osnivač tvrtke Media dom, 13. srpnja 2013. u javnobilježničkom uredu Željke Maroslavac potpisao je ponudu za prijenos kompletnog vlasničkog udjela u toj tvrtki na tvrtku Zana projekt po njenoj nominalnoj cijeni. U istom dokumentu Turić pod punom kaznenom odgovornošću jamči da je on jedini i stvarni vlasnik te tvrtke. Ali nije jasno zašto je pristaje prenijeti na Zana projekt po cijeni temeljnog kapitala od 20 tisuća kuna. Hrvoje Turić direktor je Radio Dalmacije, izuzetno popularne radijske postaje na području Dalmacije.

Kako bilo, Media dom kasnije je tijekom par godina u više navrata mijenjao svoje vlasnike, a svi su oni potpisali identične ponude upućene tvrtki Zana projekt. Primjerice, to je učinio i izvjesni Goran Hucaluk koji je u listopadu 2014. preuzeo vlasništvo nad tom tvrtkom koje je prije njega od Turića preuzeo Ivan Jurić-Kaćunić.

Na istom mjestu, svega tri dana kasnije, 16. srpnja 2013. istu stvar učinila je Melita Ujević, članica tvrtke Media servis koja je u tom trenutku držala 80 posto udjela te tvrtke. Pristala je potpisati da će svoje udjele po nominalnoj cijeni prodati tvrtki Zana projekt. Media servis tvrtka je koja, među ostalim, godinama proizvodi radijske vijesti i s njima opslužuje veliki broj radijskih postaja.

Prema ovoj ponudi u tom se trenutku činilo da se radi praktički o jako malo vrijednoj tvrtki, što vjerojatno nije bilo tako. U istoj tvrtki udjele je neko vrijeme držao i Hrvoje Turić, a potom je sljedećih godina došlo do cijelog niza kompleksnih manevara, promjena imena i zametanja tragova s ciljem da se izbjegnu plaćanja milijunskih dugova, a zadrži poslovanje pod novim imenima. Potom je u veljači 2015. Ivan Jurić-Kaćunić, kao osoba koja je nominalno u međuvremenu postala jedini vlasnik Media servisa, također potpisao identičnu ponudu naslovljenu na Zana projekt.

O krajnje sumnjivim vlasničkim manevrima u toj tvrtki u svibnju 2019. ekstenzivno je pisao specijalizirani portal mediadaily.biz pod naslovom ‘’Milijun eura dugova za poreze Media Universala, jedne od tvrtki sljednica Media servisa’’.

Istog dana kao i Melita Ujević, dakle 16. srpnja 2013. Katijan Knok kao nominalno 80-postotni suvlasnik tvrtke Totalni radio potpisuje istu ponudu namijenjenu tvrtki Zana projekt – prenijet će joj svoje udjele po nominalnoj cijeni. Preostalih 20 posto udjela u toj tvrtki držao je Hrvoje Turić. On je identičnu ponudu upućenu tvrtki Zana projekt potpisao tri dana prije nego Katijan Knok.

Tih dana, preciznije 16. srpnja 2013., Zvonimir Škrobo na isti način potpisao je da će po nominalnoj cijeni tvrtki Zana projekt prenijeti kompletno vlasništvo nad tvrtkom Radijski festival.

U lipnju 2014. Kristijan Knok, tada stopostotni vlasnik Enter radija, također u istom javnobilježničkom uredu potpisuje ponudu tvrtki Zana projekt u kojoj se obvezuje prenijeti kompletno vlasništvo nad Enter radijem po cijeni temeljnog kapitala.

U lipnju 2014. Ivan Jurić-Kaćunić potpisao je ponudu tvrtki Zana projekt u kojoj se obvezuje prenijeti kompletno vlasništvo nad tvrtkom Antena FM d.o.o. po cijeni temeljnog kapitala.

Par dana kasnije na istom mjestu to je učinio i Hrvoje Barišić, potpisujući ponudu za prijenos kompletnog vlasništva nad tvrtkom Tahia FM, čiji je bio stopostotni vlasnik. Barišić je nominalno duže vrijeme jedan od ključnih ljudi Antena radija koji je kao direktor u jednom trenutku zagonetno počeo figurirati kao vlasnik tog radija. Ali Barišić je također suštinski duže vrijeme bio paravan Miroslava Kutle.

Isti dan na istom mjestu, 20. lipnja 2014. i Ivan Jurić-Kaćunić je de facto samom sebi, kao jedini vlasnik tvrtke Sedam savjetovanje, potpisao ponudu da će po nominalnoj cijeni i tu tvrtku po nominalnoj cijeni prodati tvrtki Zana projekt.

Potom u veljači 2015. Zvonimir Škrobo kao jedini vlasnik tvrtke Capital FM kod istog javnog bilježnika potpisuje identičnu ponudu prema tvrtka Zana projekt. Škrobu je udjele tvrtke Capital FM 3. studenoga 2014. prenio Katijan Knok s Enter radija.

Tvrtka Zana projekt završila je u stečaju. Nije jasno kako je do toga došlo, ali je kroz par godina promijenila nekoliko netransparentnih vlasnika i potom prestala funkcionirati. Vjerojatno zato što su vlasništva nad spornim radijskim sustavom ipak prebačena na neke druge adrese izvan Kutlina dosega i utjecaja. Da to nije trebalo biti tako sugerira jedan e-mail čiju je presliku Nacional dobio na uvid i objavio u prošlom broju.

U rujnu 2015., svega četiri mjeseca nakon što je Jurić-Kaćunić Zana projekt preoblikovao u društvo s ograničenom odgovornošću s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna čiji je bio jedini vlasnik, sastavljen je draft javnobilježničkog akta koji je predviđao da Jurić-Kaćunić nudi Kutli da preuzme Zana projekt po nominalnoj cijeni. Odnosno tvrtku koja je trebala na jedan poziv početi stupati u vlasništvo cijele mreže radijskih postaja. Međutim, to se nije dogodilo. Taj draft nalazi se među nacrtima e-mail poruka na adresi [email protected]. Radi se o adresi koju su Kutle i Jurić-Kaćunić koristili za međusobnu prikrivenu komunikaciju.

Kutle za navodnu otimačinu radijskog sustava proziva svog kuma Zorana Pripuza. Njega optužuje da je Jurića-Kaćunića nagovorio da mu otkaže poslušnost i ostavi ga izvan kontrole radijskog sustava na koji Kutle polaže vlasnička prava.

On je, prema tvrdnjama izvora bliskih Kutli, skriven iza mreže paravanskih vlasnika koji čuvaju svoje udjele za Kutlin račun. A Jurić-Kaćunić je, prema Kutlinim tvrdnjama, samo jedan od tih paravanskih vlasnika koji se odmetnuo pod okrilje Zorana Pripuza.

Kutle je nedavno privukao veliku pozornost hrvatske javnosti nakon što je Nacional posljednja tri tjedna objavio eksplozivne e-mail i SMS poruke u kojima on od braće Zorana i Petra Pripuza traži da mu vrate otetu imovinu, ponajprije mrežu utjecajnih radijskih postaja koja uključuje Narodni radio, Antenu, Radio Dalmaciju i druge.

Radilo se o serijalu šokantnih privatnih poruka kojima je Kutle najavio da bi nakon dugo godina šutnje u izgnanstvu i bijegu od hrvatskog pravosuđa mogao progovoriti o onome što zna o krajnje kompleksnim tajnim ortaštvima i pravoj mreži skrivenih suvlasništva nad cijelim nizom utjecajnih medijskih kompanija, ali i drugih tvrtki koje je on stekao u mutnim privatizacijskim procesima s početka 90-ih.

Sada spomenuti dokumenti otkrivaju koje su sve tvrtke trebale prijeći pod vlasničku kapu tvrtke Zana projekt koju je njen jedini vlasnik Jurić-Kaćunić trebao prebaciti na Kutlu. Osim što bacaju sasvim novo svjetlo na tajna ortaštva koja su pomno skrivana godinama, ti dokumenti otvaraju i brojna pitanja. Među njima i ono zašto bi itko pristao prebaciti svoje vlasništvo u prilično vrijednim tvrtkama po nominalnoj cijeni nekoj trećoj osobi, ako ta treća osoba nije suštinski vlasnik svih tih tvrtki.