Objavljeno u Nacionalu br. 888, 12. svibanj 2015.

SUPROTNO TVRDNJAMA TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE, Nacional otkriva u kojim se istragama visoke časnike Hrvatske vojske povezuje s ratnim zločinima na teritoriju BiH

Koncem proteklog tjedna Nacional je dobio na uvid tajnu dokumentaciju koja nedvojbeno otkriva da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine obmanjuje javnost kada tvrdi da ne raspolaže informacijama o istragama koje bi povezivale visoke časnike Hrvatske vojske s ratnim zločinima počinjenim na teritoriju BiH. Ako su tvrdnje u toj tajnoj dokumentaciji točne, posve suprotno javnim tvrdnjama Tužilaštva BiH, pod raznim istragama zbog sumnji u počinjenje ratnih zločina u BiH našlo se najmanje 37 hrvatskih časnika. Među njima je svakako najpoznatiji hrvatski general Ante Gotovina.

O tim se aktivnostima Tužilaštva Bosne i Hercegovine proteklih mjesec dana više puta pisalo, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini. Nacional je još koncem ožujka objavio opsežan tekst o tomu da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine sprema optužnicu protiv glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića, što je ta ustanova također demantirala. Taj demanti Tužilaštva BiH nimalo nije umirio niti Brkića, niti druge visoke časnike Hrvatske vojske i policije koji su sudjelovali u obrambenim operacijama u Hrvatskoj i BiH. Da u posljednje vrijeme raste nervoza zbog aktivnosti Tužilaštva BiH pokazao je i javni istup Pavla Miljavca, predsjednika Hrvatskog generalskog zbora, koji je koncem travnja upozorio da se brojnim visokim časnicima Hrvatske vojske spremaju optužnice za ratne zločine u BiH, te da su neki od njih već dobili poziv za svjedočenje.

Hrvatsko državno vodstvo, kao i čelnici Državnog odvjetništva još su prije nekoliko godina bili vrlo iscrpno informirani o tomu koji bi se hrvatski časnici mogli naći na udaru Tužilaštva BiH. Nacional je dobio uvid u nekoliko izvješća Vojne sigurnosno obavještajne agencije (VSOA), čiji su čelnici došli do operativnih saznanja o tomu protiv kojih se hrvatskih časnika u BiH provode istrage, te za što bi ih se moglo teretiti. Koncem studenoga 2011. VSOA je poslala izvješća i operativne informacije o toj tematici tadašnjem predsjedniku Ivi Josipoviću, premijerki Jadranki Kosor, ministru obrane Davoru Božinoviću, načelniku Glavnog stožera oružanih snaga Dragi Lovriću, predstojniku Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Petru Miševiću, ravnatelju Sigurnosno obavještajne agencije Josipu Buljeviću, kao i tadašnjem glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, tadašnjem ministru unutarnjih poslova Tomislavu Karamarku, tadašnjem ministru pravosuđa Draženu Bošnjakoviću, te tadašnjem savjetniku predsjednika za nacionalnu sigurnost Saši Perkoviću.

Svi su oni informirani da bi se na udaru Republike Srpske, preko Tužilaštva BiH mogli naći sljedeći hrvatski časnici: Ante Gotovina, Damir Krstičević, Rahim Ademi, Ljubo Ćesić Rojs, Mile Ćuk, Miljenko Filipović, Imra Agotić, Josip Čuletić, Danijel Borović, Ratko Dragović, Slobodan Matenda, Željko Glasnović, Davor Borac, Antun Luburić, Stanko Sopta, Petar Berberović, Davor Dodik, Ivo Turalija, Boško Papić, Dario Sušić, Mate Pavlović, Ivan Korade, Ivica Dekalić, Mate Grubaš, Predrag Mandić, Zlatan Mijo Jelić, Antun Luburić, Petar Berberović – Pepi, Davor Dodik Mate Pavlović, Drago Markić, Zvonimir Červenko, Tihomir Blaškić, Vlado Jurčević, Ilija Nakić, Zoran Marelja i Mate Grubaš.

U izvješću koje je potpisao tadašnji ravnatelj VSOA-e Darko Grdić, među ostalim, stoji i sljedeće: “…VSOA je došla do provjerenih i operativno utemeljenih saznanja vezanih za provođenje istraga od strane Tužiteljstva BiH nad bivšim pripadnicima Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane koji se dovode u vezu s počinjenjem kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na prostoru BiH. Predmetne aktivnosti VSOA operativno prati, sagledava i realizira u kontinuiranom vremenskom periodu provođenjem zakonom utemeljenih operativnih postupaka, mjera i radnji kroz Operaciju kao Oblik združenog postupanja VSOA-e. Operativnim postupanjem kroz predmetnu Operaciju VSOA je došla do saznanja o provođenju istraga od strane Centra javne bezbjednosti MUP-a Republike Srpske nad bivšim pripadnicima HV-a i HVO-a, koji se dovode u vezu s počinjenjem kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u mjestu Kapljuh, selo Bravsko, općina Bosanski Petrovac, dana 7. kolovoza 1995., a koja su obrađena u ‘Izvještaju o otkrivanju krivičnih djela i izvršilaca’ Centra javne bezbjednosti Republike Srpske, broj: KU-1586/10 od 29. 10. 2010. Predmetno izvješće dostavljeno je Tužiteljstvu BiH u Sarajevu. U izvješću se spominju osobe zapovjedne crte hrvatske vojske za koje se iznose tvrdnje kako postoji osnovana sumnja da su predmetni za vrijeme provođenja vojno redarstvene operacije ‘Oluja 95’ počinili kaznena djela ratnog zločina na teritoriju općina Glamoč, Grahovo, Drvar, Mrkonjić Grad, Šipovo, Kupres, Ribnik te Jezero u BiH.”

Navedenih 37 hrvatskih časnika spominje se i u prilozima koji su dostavljeni uz spomenuto izvješće. Neki od hrvatskih časnika spominju se u oba spisa raznih oznaka koja se tiču različitih područja. Zbivanja na području Glamoča, Grahova i Drvara istraživala su se i u predmetu koji nosi oznaku KU-1540/09 od 30.06. 2009., dok su se zbivanja na području Mrkonjić Grada, Šipova, Kupresa, Ribnika i Jezera istraživala pod oznakom KU-2204/06 od 27.10. 2006. U oba spisa spominju se Ante Gotovina, Antun Luburić, Stanko Sopta, Davor Dodik i Mate Pavlović.

U istom izvješću VSOA navodi da Federalna uprava policije BiH još od ljeta 2008. poduzima operativne mjere i radnje te prikuplja činjenice i dokaze o počinjenim ratnim zločinima u periodu ljeto-jesen 1995., na području općina Banja Luka, Ribnik, Mrkonjić Grad, Drvar, Šipovo, Jezero, Glamoč, Grahovo i Donji Vakuf. Navodi se da su djelatnici Federalne uprave policije za poduzimanje tih aktivnosti od Tužilaštva BiH dobili nalog KT-RZ 100/07.

U izvješću VSOA-e stoji i da je Tužilaštvo BiH zatražilo izvode iz kaznene evidencije te uvjerenja o državljanstvu za Željka Mihaljevića iz Zagoričana u okolici Livna, Ivu i Josipa Turaliju iz Kupresa, Marijana Tomića, Božu Papića i Dragana Burečića iz Tomislavgrada. Tadašnji čelnici VSOA-e već su koncem 2011. znali da su neki bivši i sadašnji pripadnici Ministarstva obrane i oružanih snaga bili pozvani na razgovore s djelatnicima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Zato su u istom izvješću upozorili kako je upitno koliko osoba koje se spominju u tom izvješću uopće zna u kojem su statusu. U izvješću se navodi i sljedeće: “U slučaju pokretanja zahtjeva za podizanje optužnice, navedeni pripadnici bi se nakon napuštanja hrvatskog teritorija mogli pritvoriti zbog sumnje da su počinili ratni zločin. Slijedom navedenog, Interpol Sarajevo u slučaju podizanja optužnice, na inicijativu Tužiteljstva BiH raspisao bi potragu za svim stranim državljanima, pa tako i hrvatskim.”

Dva i pol mjeseca prije nego što je hrvatskom državnom vrhu poslano izvješće, na iste adrese stigao je i jedan od dokumenata naziva “Operativna informacija B”. Radi se o dokumentu u komu se opisuje kako se došlo do saznanja da je gospođa Remzija Smajlagić, tužiteljica Tužiteljstva BiH od Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata u Sarajevu, te Ministarstva obrane BiH-Sektor za pitanja evidencije iz oblasti vojne obveze, zatražila vojno evidencijsku dokumentaciju iz personalnog dosjea za 30 pripadnika tadašnjeg HVO-a, protiv kojih su podnesene kaznene prijave zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv čovječnosti na području mjesta Stolac i Čitluk.

U tom dokumentu navodi se da se među tih 30 pripadnika HVO-a nalazi i deset osoba koje posjeduju hrvatsko državljanstvo te se konstatira da sve te osobe znaju da su pod istragom. Prema navodima iz tog dokumenta, radi se o Ivanu Ančiću, Marinku Raiču, Anđelku Markoviću, Nikoli Vujnoviću, Peri Matiću, Dragi Palameti, Zvonimiru Papcu, Mili Boškoviću, Zdenku Goluži te Ivici Ivankoviću. U tom dokumentu navodi se i da bi neki osumnjičeni, kako bi izbjegli sudski postupak i eventualni pritvor, mogli potražiti utočište i zaštitu na teritoriji Hrvatske, jer pojedinci među njima imaju i hrvatsko državljanstvo, kao i prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj.

Dvije države su potpisale protokol o suradnji o tim pitanjima u lipnju 2013. Sporazum su potpisali tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i glavni tužitelj Tužiteljstva BiH Goran Salihović. Dijelom se taj sporazum potpisao i zato što su osumnjičeni počinitelji ratnih zločina koji imaju dvojna državljanstva zlorabili tu činjenicu jer ustavi Hrvatske i BiH priječe izručenja vlastitih državljana. Oni su dotad bijegom iz države u kojoj su ih počinili izbjegavali procesuiranje, dovodeći tako pravosudna tijela u pat poziciju. Zato su se državna odvjetništva dviju zemalja usuglasila da jedni drugima daju informacije, podatke i dokaze kako bi se omogućilo procesuiranje počinitelja ratnih zločina u državi u kojoj se nalaze. Primjerice, protiv Ivana Ančića početkom siječnja 2014. potvrđena je optužnica zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, jer je bio upravnik logora Dretelj. U optužnici se navodi da je Ančić poticao i pomagao u činjenju nečovječnog postupanja, mučenja, ubojstava, izgladnjivanja, nanošenja teških tjelesnih i duševnih bolova i patnje, prisiljavanja na prinudni rad i pljačkanja. Ančić se u studenome 2014. nije pojavio na ročištu gdje se trebao izjasniti o krivnji.

U istom dokumentu navode se i neke procjene VSOA-e vezane uz postupanja Tužiteljstva BiH oko zbivanja na području Mrkonjić Grada. Zapravo je cijeli taj slučaj iniciralo Tužiteljstvo Republike Srpske. Ono je na temelju prijave MUP-a Republike Srpske gotovo prije deset godina podnijelo kaznenu prijavu Međunarodnom kaznenom sudu u Haagu. Haaško tužiteljstvo je tu kaznenu prijavu još 2006. proslijedilo Tužiteljstvu BiH na daljnje postupanje, a ono je otvorilo istragu zbog mogućeg počinjenja ratnog zločina u sklopu operacije Južni potez.

O tomu piše sljedeće: “Za predmetni slučaj zadužena je tužiteljica Posebnog odjela za ratne zločine u BiH gospođa Đemila Begović, koja je naložila Terenskom uredu SIPA-e u Banja Luci provođenje predistražnih radnji prema pripadnicima HV i HVO koji se terete za kaznena djela ratnog zločina u vojnim operacijama na području Mrkonjić Grada tijekom 1995. Intenzitet obrade navedenog predmeta je vrlo spor, te ima naznaka kako u skorom vremenskom razdoblju isti neće ići u postupak, budući u predmetu nema materijalnih dokaza, te će činjenično biti teško dokazati bilo kakav zločin u slučaju vojnih operacija na području Mrkonjić Grada tijekom 1995.” Čak se u izvješću navodi kako se u svibnju 2011. Milorad Barašin, tada glavni tužitelj Tužiteljstva BiH, inače kasnije kompromitiran zbog dokazanih susreta s kriminalcima, sastao u Den Haagu sa Sergeom Brammertzom, tada glavnim tužiteljem Međunarodnog kaznenog tribunala za bivšu Jugoslaviju. Prema navodima u izvješću, Brammertz je Barašinu odbio pružiti potporu.

VSOA je u travnju 2011. o istragama Tužilaštva BiH hrvatski državni vrh izvještavala i u okviru operativne akcije Alastor. U samo jednoj operativnoj informaciji, čiji je sadržaj Nacional dobio na uvid, donose se popisi osoba unutar tri odvojene istrage: dvije Tužiteljstva BiH i jedne Tužiteljstva Republike Srpske. Prvo se citira dokument o istrazi Tužiteljstva BiH od 24. 11. 2010. Tvrdi se da je tom istragom Tužiteljstva BiH obuhvaćeno 28 bivših pripadnika HVO-a te da se među njima nalaze trojica bivših pripadnika hrvatskih oružanih snaga. To su Zlatan Jelić, Dragan Čurčić te Ivo Raguž.

Potom se citira dokument o istrazi Tužiteljstva BiH od 11.01. 2011. Tvrdi se da je tom istragom obuhvaćeno 16 bivših pripadnika HVO-a, od kojih su petorica bili pripadnici hrvatskih oružanih snaga, a jedan je i dalje djelatna vojna osoba. Djelatna vojna osoba koju se spominjalo je Drago Banović, tada kapetan korvete, na dužnosti časnika za operativno planiranje u zapovjedništvu Obalne straže od 1. srpnja 2010. On je od 18. rujna 1991. do 22.12. 1995. bio pripadnik HVO-a, Ureda za obranu Tomislavgrad, a od 23. prosinca 1995. do 1. listopada 1996. časnik u Federalnom ministarstvu obrane u Sarajevu. Ostalih pet bivših pripadnika hrvatskih oružanih snaga koji se spominju u tom dokumentu su Nedjeljko Obradović, Nikola Krišto, Anđelko Marković, Miroslav Raguž te Božo Pavlović.

Potom se spominju istrage Tužiteljstva Republike Srpske nad bivšim pripadnicima Armije BiH, HVO-a i HV-a iz dokumenta od 12. travnja 2011. VSOA posjeduje sve te dokumente, njihove urudžbene brojeve i klase. Sadržaj većeg broja tih dokumenata je za brojne hrvatske građane u najmanju ruku neukusan. Primjerice, u dokumentu Tužiteljstva Republike Srpske od 12. travnja 2011. istragom su obuhvaćena i četiri pokojnika: prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar obrane Gojko Šušak te Janko Bobetko i Zvonimir Červenko, dvojica načelnika Glavnog stožera hrvatskih oružanih snaga. Istom istragom obuhvaćeni su Ante Gotovina, Damir Krstičević, Đuro Dečak, Vinko Štefanek, Tihomir Blaškić, Milivoj Petković, Mile Dedaković Jastreb, ali i tada djelatni general pukovnik Mladen Kruljac.

U tom dokumentu VSOA je konstatirala i sljedeće: “Za vrijeme održavanja susreta ravnatelja vojnih obavještajnih službi Jugoistočne Europe u vremenu od 16. do 18. ožujka 2011. u Portorožu, VSOA je kroz neformalne kontakte s Jozom Perićem, načelnikom Odjela za protuobavještajne poslove u Ministarstvu obrane BiH, došla do saznanja da je gotovo sigurno kako će u BiH biti podignuta optužnica protiv umirovljenog general bojnika Damira Krstičevića za navodne ratne zločine na području Mrkonjić Grada, te kako se pripremaju optužnice i protiv više desetaka drugih pripadnika HVO-a i hrvatskih oružanih snaga. Prema trenutno raspoloživim saznanjima, s navedenog popisa neće se procesuirati sve osobe nego samo zapovjednici brigada, bojni i samislatnih postrojbi HVO-a i Armije BiH, te čelnici kriznih stožera u tom razdoblju.”

U istom dokumentu navodi se i da je VSOA od svog izvora koji je zaveden kao operativna veza “Voćar”, doznala da je dio optužnica za navedene kategorije branitelja HVO-a i Armije BiH te hrvatskih oružanih snaga tijekom 2010. predan Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu.

Sve navedeno pokazuje da postoje razlozi za nervozu brojnih hrvatskih časnika. Neki su od postupaka u BiH vjerojatno zaključeni i bez podnošenja kaznenih prijava, ali neki su već došli i do faze podizanja optužnica te izdavanja uhidbenih naloga, a da se o njima u javnosti malo, ili gotovo ništa ne zna. Upućeni izvori tvrde da se o tim predmetima razgovaralo na visokoj političkoj razini te da se sasvim sigurno o tomu diskutiralo tijekom 2011. i susreta bivšeg predsjednika Ive Josipovića i Milorada Dodika u Slavonskom Brodu. Tvrdi se da su se nakon tog i nekih drugih sličnih sastanaka okolnosti počele mijenjati. Upućeni izvori tvrde i da su se neke činjenice zasigurno promijenile i nakon što je Hrvatska postala punopravna članica EU te da sve to može posredno utjecati na sudbinu nekih slučajeva koji se istražuju. Unatoč tomu, Pavao Miljavac nedavno je izjavio: “Meni je panike dosta, prošao sam sve i naslušao se svega. Ne paničarim, ali mi je čudno to da se nakon više od 20 godina pokreću neki procesi”.

Ako to zakoni dopuštaju, ne bi trebalo biti sporno kad bi se neki slučajevi procesuirali i nakon 20 godina, a vrlo važno je da postoje utemeljeni dokazi. Ono što bi se uskoro moglo biti diskutabilno je ponašanje hrvatskog državnog vrha. Ako se godinama zna što se u susjednoj državi događa, osobe koje bi se mogle naći na udaru Tužiteljstva BiH bit će ogorčene zbog takvog stava. Naročito ako procijene da ih je hrvatska država trebala adekvatnije i ranije informirati, kako bi se za moguće optužbe mogli kvalitetnije pripremiti.

VSOA je sastavila nekoliko popisa s hrvatskim državljanima koji su se našli na listama bivših pripadnika HVO-a koji su obuhvaćeni istragama Tužiteljstva BiH jer se povezuju s ratnim zločinima. Svaki od tih popisa sastavljen je u operativnim informacijama koje su dostavljene hrvatskom državnom vrhu. Na popisu od 24. studenoga 2010. nalazi se 28 bivših pripadnika HVO-a, od čega su trojica hrvatski državljani. Njihovi osobni podaci u tom su dokumentu sažeto prikazani ovako:

1. Zlatan Jelić, otac Gojko, rođen 14. 12. 1970. u Mostaru, BiH, stalno nastanjen u RH, s prijavljenim prebivalištem u Zagrebu-Dubrava, Franje Miličevića 11, HRVI 30%. Imenovani je u IS PU MORH-a evidentiran kao pripadnik OS RH u vremenu od 14. 08. 1991. do 17. 11. 1998., gdje je obnašao dužnost kao pričuvni sastav u 112. brigadi HV “R” Zadar i kao DVO u Zapovjedništvu IV ZP Ston. Završio ZSŠ Blago Zadro i Ratnu školu OS RH Ban Josip Jeličić. Dana 17. 11. 1998 sporazumno je razriješen dužnosti i preveden u pričuvu u činu general bojnika.

2. Dragan Čurčić, otac Stipo, rođen 01. 09. 1965. u mjestu Janjac, Zenica, s prijavljenim prebivalištem u Mostaru, Biskupa Buconjića 1a, djelatna vojna osoba OS BiH. Imenovani je u IS PU MORH-a evidentiran kao pripadnik OS RH u vremenu od 09.02. 1992.do 31. 05. 2000., gdje je obnašao dužnosti u Zapovjedništvu 60. bojne Ludvig Pavlović Vrgorac i Zapovjedništvu IV. ZP OS RH Ston. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata i reda hrvatskog trolista. Časno je otpušten iz OS RH 31. 05. 2000. u činu brigadira, ima prijavljeno prebivalište i u RH, Mokošica, Put Osojnika 67, Dubrovnik.

3. Ivo Raguž, otac Fabijan, rođen 11. 05.1965. Imenovani je u IS PU MORH-a evi dentiran kao pričuvni pripadnik 116. domobranske pukovnije Metković OS RH u vremenu od 21. 04. 1992. do 01. 08. 1992., te je nositelj Spomenice Domovinskog rata.

U drugom dokumentu koji je Nacionalu dostavljen na uvid piše se o saznanjima o istragama Tužiteljstva BiH nad bivšim pripadnicima HVO-a od 11. siječnja .2011. Tom je informacijom obuhvaćeno 16 bivših pripadnika HVO-a, od kojih su neki bili i pripadnici hrvatskih oružanih snaga. Njihovi su podaci sažeto prikazani ovako:

1. Drago Banović, otac Jozo, rođen 04. 08. 1959. u Tomislavgradu, s prijavljenim prebivalištem u Splitu, Senjska 25, oženjen, otac 3 djece, VŠS, ing. pomorskog prometa, prvi pristup u OS RH 20. 12. 1996., kapetan korvete, na dužnosti časnika za operativno planiranje u zapovjedništvu Obalne straže RH od 01. 07. 2010. Uvidom u IS PU MORH-a utvrđeno je da je predmetni u vremenu od 18. 09. 1991. do 22. 12. 1995. bio pripadnik HVO, Ureda za obranu Tomislavgrad, a u vremenu od 23. 12. 1995. do 01. 10. 1996. časnik u Federalnom ministarstvu obrane u Sarajevu.

2. Nedjeljko Obradović, otac Anđelko, rođen, 14. 03.1961. u Metkoviću, s prijavljenim prebivalištem u Čapljini, Petra Krešimira IV, oženjen, otac 2 djece, protiv imenovanog se vodi kazneni postupak zbog KD Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stavak1. točka c) KZ BiH.

3. Nikola Krišto, otac Krešimir, rođen 01.06.1958., u Tomislavgradu, s prijavljenim prebivalištem u Zagrebu-Susedgrad, Drage Gervaisa 21, oženjen, prvi pristup u OS RH 01.06.1991., umirovljen u činu satnika 31. 05. 2004.- nesposoban za DVO, u vremenu od 01. 06.1991. do 27. 10. 1999. obnašao dužnost operativnog djelatnika Sigurnosno-informativne službe, Centar Zagreb.

4. Anđelko Marković, otac Milenko, rođen 07. 07. 1958. u mjestu Prenj, BiH, s prijavljenim prebivalištem u Stocu, Hrvatskih branitelja bb, protiv imenovanog se vodi kazneni postupak zbog KD Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stavak1. točka c) KZ BiH.

5. Miroslav Raguž, otac Ivan, rođen 03. 12. 1960. u mjestu Aladinići, općina Stolac, BiH, s prijavljenim prebivalištem u Aladinići bb, protiv imenovanog se vodi kazneni postupak zbog KD Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 172. stavak1. točka e), f) i k) KZ BiH.

6. Božo Pavlović, otac Ante, rođen 24. 10. 1966. u Stocu, BiH, s prijavljenim prebivalištem u Mostaru, Brune Bušića 5, protiv imenovanog se vodi kazneni postupak zbog KD Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 173. stavak1. točka c) KZ BiH.

U trećem dokumentu koji je Nacionalu dostavljen na uvid piše se o saznanjima o istragama Tužiteljstva BiH nad bivšim pripadnicima HVO-a od 12. svibnja 2011. U tom se dokumentu spominje popis od ukupno 30 pripadnika tadašnjeg HVO-a protiv kojih su podnesene kaznene prijave zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv čovječnosti na području mjesta Stolac i Čitluk. Među njima je i jedan dio osoba koje posjeduju hrvatsko državljanstvo i tijekom Domovinskog rata bili su pripadnici hrvatskih oružanih snaga. To su:

1. pukovnik Ivan Ančić, otac Žarko, rođen 02. 01. 1962. u mjestu Tihaljina, BiH, s prijavljenim prebivalištem u Zagrebu, Osredak 18, VKV mehaničar mašina, oženjen, prvi pristup u OS RH 01. 02. 1997., prestanak službe u OS RH 31. 05. 2000. Tijekom službe obnašao je dužnost šefa Odsjeka u Upravi vojne policije u razdoblju od 01. 02. 1997. do 30. 04. 1998., nakon čega je obnašao dužnost šefa Odsjeka za prevenciju u Upravi vojne policije do 31. 05. 2000.

2. Marinko Raič, otac, Vid, rođen 22. 04.1969. u Mostaru, BiH, s prijavljenim prebivalištem u RH, Novi Zagreb, Vijenac Frane Gotovca 8. Sudionik Domovinskog rata u razdoblju od 24. 04. 1992. do 01. 08. 1992. kao pripadnik pričuvnog sastava 116. domobranske pukovnije Metković.

3. Anđelko Marković, otac Milenko, rođen 07. 07. 1958. u mjestu Prenj, BiH, s prijavljenim prebivalištem u Metkoviću, Ive Lole Ribara 36. Sudionik Domovinskog rata u razdoblju od 01. 07. 1992. do 31. 07. 1992. kao pripadnik pričuvnog sastava 116. domobranske pukovnije Metković.

4. Nikola Vujnović, otac Vinko, rođen 23. 10. 1965. u mjestu Burmazi, BiH, s prijavljenim prebivalištem u RH, Dubrovnik, Ive Vojnovića 70. Sudionik Domovinskog rata u razdoblju od 16. 04. 1992. do 01. 08.1992. kao pripadnik pričuvnog sastava 163. brigade HV Dubrovnik.

5. Pero Matić, otac Boško, rođen 05. 03. 1961. u mjestu Stolac, BiH. Sudionik Domovinskog rata u razdoblju od 21. 04. 1992. do 01. 08. 1992. kao pripadnik pričuvnog sastava 116. domobranske pukovnije Metković.

6. Drago Palameta, otac Vinko, rođen 29. 05. 1955. u mjestu Borojevići, općina Stolac, BiH, s prijavljenim prebivalištem u Stolcu. Sudionik Domovinskog rata u razdoblju od 01. 04. 1992. do 01. 08. 1992. kao pripadnik pričuvnog sastava 116. domobranske pukovnije Metković.

7. Zvonimir Papac, otac Marijan, rođen 15. 08. 1961. s prijavljenim prebivalištem u BiH, Stolac, Ulica hrvatskih branitelja. Sudionik Domovinskog rata u razdoblju od 16. 04. 1992. do 01. 08. 1992. kao pripadnik pričuvnog sastava 116. domobranske pukovnije Metković.

8. Mile Bošković, otac Niko, rođen 29. 03. 1957. u mjestu Stolac, BiH, s prijavljenim prebivalištem u mjestu Ladinići, Stolac. Sudionik Domovinskog rata u razdoblju od 26. 04. 1992. do 01. 08.1992. kao pripadnik pričuvnog sastava 116. domobranske pukovnije Metković.

9. Zdenko Goluža, otac Ilija, rođen 19. 04. 1970. u mjestu Stolac, BiH, s prijavljenim prebivalištem u mjestu Pješivac. Sudionik Domovinskog rata u razdoblju od 01. 03. 1992. do 01. 03.1992. (1 dan) kao pripadnik Satnije za specijalne namjene Južne Hrvatske, gdje je obnašao dužnost gardiste.

10. Ivica Ivanković, otac Vid, rođen 06. 01.1973. u mjestu Višići, BiH, s prijavljenim prebivalištem u Čapljini. Sudionik Domovinskog rata u razdoblju od 17. 03.1993. do 17.03.1993. (1 dan) kao pripadnik 60. bojne “Ludvig Pavlović”, Vrgorac, gdje je obnašao dužnost “vojnik za rad”.