Objavljeno u Nacionalu br. 435, 2004-03-16

EU zahtijeva od Hrvatske da pristane na promjene postojećeg Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i veće uvozne kvote koje će dovesti do propasti Luru, Vindiju, Agrokor, Gavrilović i PIK Vrbovec

Pristane li hrvatska vlada ? kada u srijedu 17. ožujka započne drugi krug pregovora – na zahtjev Europske unije za povećanjem uvoznih kvota poljoprivrednih proizvoda, za najviše tri godine doći će do potpunog kolapsa prehrambene industrije i domaće poljoprivrede, a već u 2004. deficit u ovim sektorima povećati će se sa sadašnjih 500 USD na više od milijardu. Praktički je riječ o ucjeni kojom Bruxelles od Hrvatske beskompromisno zahtijeva takve ustupke, čije bi prihvaćanje ozbiljno ugrozilo najvitalnije sektore proizvodnje hrane kao što su mesni sektor, mljekarstvo i konditorska industrija. Stoga odbijanje zahtjeva EU-a u ovom trenutku predstavlja prioritet hrvatske politike makar to značilo i privremeni zastoj u pregovorima o ulasku u EU, kazao je za Nacional jedan visokorangirani političar koji spada u rijedak krug od najviše desetak osoba koje ovih dana u punoj tajnosti pripremaju nastavak pregovora s Bruxellesom. Riječ je o traženju većih kvota za bescarinski uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda, kobasica, mesnih konzervi, svinjskog mesa, jabuka i još nekoliko poljoprivrednih proizvoda koje bi, popuste li hrvatski pregovarači, već u ovoj godini dovesti do povećanja uvoza za 1,5 milijardi USD. Hrvatske pregovarače predvodi ministrica europskih integracija Kolinda Grabar-Kitarović i pomoćnik ministra poljoprivrede Miroslav Božić koji tijekom prvog kruga pregovora održanih u veljači nisu uspjeli nimalo smanjiti zahtjeve Europske komisije.

Nacional je u posjedu dva tajna dokumenta a prvi je zahtjev Europske komisije Vladi od 26. studenog 2003., nazvan Protokol 7 i potpisan od strane Michaela Leigha. Tim dokumentom se traži promjena postojećeg Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u dijelu koji se odnosi na trgovinu i poljoprivredne proizvode. U uvodu se izražava razumijevanje za dotadašnje ponašanje hrvatske strane kao i poteškoće koje bi mogle nastati uslijed prijenosa vlasti, ali se istovremeno zahtijeva što brži odgovor na zahtjev za visokim povećanjem uvoznih kvota. Zatim se na dvadesetak stranica u tablicama taksativno nalaze podaci o postojećem izvozu u Hrvatsku kao i novi, povećani zahtjevi. Drugi dokument je non-paper Ministarstva poljoprivrede koji predstavlja službenu hrvatsku strategiju prema zahtjevu Europske komisije za proširenje koncesija. Dokument sadrži oznaku “povjerljivo” i sadrži upute hrvatskim pregovaračima prema kojima oni moraju odbiti zahtjeve Europske komisije. No to, po svemu sudeći, neće biti moguće, što se može se saznati na obje pregovaračke strane. I u Ministarstvu europskih integracija i Ministarstvu poljoprivrede vlada duboki pesimizam jer prepiska koja se vodi s Bruxellesom pokazuje da Europska komisija ne odustaje od zahtjeva za povećanjem uvoznih kvota u Hrvatsku.

To je potvrdio i jedan član Europske komisije koji je zatražio anonimnost. “Možete biti sigurno da ni u kojem slučaju nećemo odustati od ovih zahtjeva, jer smatramo da su korektni. Kada 1. svibnja EU pristupi deset novih članica, prestaju ugovori o slobodnoj trgovini koje s njih šest ima vaša zemlja. Ako bi na snazi ostale odredbe postojećeg Sporazuma i stabilizaciji i pridruživanju (SSP), to znači da bi sada 25 država izvozilo u Hrvatsku jednako kao kada nas je bilo 15, a to je neprihvatljivo. Također se nemojte nadati da ćete u ovoj temi naći saveznike unutar EU-a, jer mi nastupamo zajedno kao jedinstvena organizacija čije članice dijele zajedničke interese i to u Hrvatskoj treba biti jasno.” Njegove riječi, kao i važnost pregovora, potvrđuje podatak da je posljednjih tjedana bilo nemoguće dobiti bilo kakvu relevantnu informaciju o tijeku pregovora i njihovom smjeru, a podjednako diskretni bili su i predstavnici zagrebačkog ureda EU-a, koji su također odbacili bilo kakvu mogućnost pojašnjenja kojim smjerom idu pregovori.

Kako će od 1. svibnja EU dobiti deset novih punopravnih članica, u Bruxellesu su odlučili izvršiti pritisak na Hrvatsku kako bi prihvatila promjene SSP-a. EU naizgled ima logično potraživanje koje glasi: postojećim kvotama o uvozu naših poljoprivrednih proizvoda dodajte one koje ste imali sa Slovenijom, Mađarskom, Češkom, Poljskom, Slovačkom i Litvom. Ali, kada su sklapani sporazumi o slobodnoj trgovini, znalo se da pojedine države nisu u stanju izvesti u Hrvatsku svu količini određenih proizvoda. Primjerice, Sloveniji je dopušten izvoz 500 tona maslinovog ulja, premda ona može izvesti samo jedan posto. No uđe li ta kvota u budući sporazum s EU-om, preostalih 99 posto bez problema će popuniti maslinari iz Španjolske i tako uništiti proizvođače u Dalmaciji. Pojednostavljeno, ako Protokol 7 bude prihvaćen, tvrde brojni eksperti, to će za tri godine definitivno uništiti ne samo ovdašnje poljoprivrednike nego i skoro cjelokupnu prehrambenu industriju. Najnovije analize pokazuju da će se u golemim problemima naći vodeći prehrambeni i trgovački konzorciji kao što su Lura, Vindija, Agrokor, Gavrilović i PIK Vrbovec. “Hrvatska se nalazi u katastrofalnoj situaciji jer su u EU odlučili postaviti maksimalne zahtjeve. Nitko ne može biti protiv pristupanja EU, ali pristanemo li otvoriti tržište pod ovim uvjetima, doći će do potpunog kolapsa prehrambeno-proizvođačkog kompleksa”, smatra Božidar Pankretić, bivši ministar poljoprivrede a sada HSS-ov saborski zastupnik. Pankretić se sjeća da su i tijekom njegovog mandata iz Bruxellesa dolazili snažni pritisci, ali tvrdi da su ih manje-više uspješno odbijali. Premda je u oporbi, podržava stajališta premijera Ive Sanadera kada se radi o ovoj temi, ali smatra kako je šef diplomacije Miomir Žužul napravio neoprostivu pogrešku kada je u Beču dao obećanje kako će Hrvatska ukinuti zabranu uvoza junadi iz Austrije, koja je uvedena kada je u toj državi otkriveno kravlje ludilo. “To je nevjerojatan propust koji uništava sve napore koje smo uložili u susretima s europskim ministrom poljoprivrede Franzom Fischerom. U niz navrata i on je tražio istu stvar, ali svaki put smo ga uspjeli odbiti. Nije toliki problem što ćemo sada uvesti junad iz Austrije, nego što će to izazvati nekontroliran uvoz iz drugih zemalja. Primjerice, kako ćete Nijemcima reći da za njih zabrana i dalje važi, kada ste Austrijancima dali dopuštenje”, zgrožen je Pankretić.

Sličan zaključak proizlazi i na temelju dramatičnog tona u non-paperu ministarstva poljoprivrede. U njemu se hrvatskoj pregovaračkoj ekipi decidirano predlaže da ni pod kojim uvjetima ne pristanu na zahtjeve Europske komisije. ?Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva drži ovakav pristup neprihvatljivim i potencijalno vrlo štetnim za hrvatsko gospodarstvo. Poljoprivredni deficit s EU u prvih jedanaest mjeseci 2003.iznosio je gotovo 500 milijuna USD. Analize pokazuju da je većina inicijalnih zahtjeva EU-a u ovom trenutku neprihvatljiva jer bi njihovo možebitno prihvaćanje moglo ozbiljno ugroziti najvitalnije sektore proizvodnje hrane. Posebno se to odnosi na mesni sektor, mljekarstvo te konditorsku industriju”, glasi upozorenje u instrukcijama Ministarstva poljoprivrede. Slijedi taksativno nabrajanje proizvoda čiji će izvoz u Hrvatsku biti drastično povećan poput kobasica s 1980 tona na 4600 tona. Slijedi digresija kako je desetorostruko veća Poljska imala kvotu od samo 1250 tona, a Slovačka koja je slična Hrvatskoj mora uvoziti 350 tona. EU zahtijeva i četvorostruko povećanje uvoza mesnih konzervi – s 890 tona na 3440 – , četiri puta više jabuka ? s 6000 tona na 23.500 tona – ,kao i ogromno povećanje uvoza mineralnih voda s 4200 na 17.000 tona godišnje. Posebno brine nesrazmjer u zahtjevima prema Hrvatskoj i nekim drugim državama. Primjerice, dok Hrvati moraju uvesti 12.080 tona svinjskog mesa, kvota za Slovake iznosi 3000 tona a sira bi se u Hrvatsku izvezlo 4800 tona, dok se u susjednu Sloveniju izvozi svega 250 tona i to ne po bescarinskoj tarifi, nego uz prepolovljene carine. Postoji cijeli niz drugih produkata za koje se traži višestruko veće uvozne kvote u Hrvatsku ? svinjsko meso, sir, čokolade i sladoledi.

U takvim okolnostima ne iznenađuje pesimistični zaključak povjerljivog izvješća Ministarstva poljoprivrede: “Očekuje se da će, ako ne dođe do jačanja konkurentnosti domaćih proizvođača, uvoz poljoprivrednih proizvoda u ovoj godini premašiti 1,5 milijardu USD, što će biti najveća razina poljoprivrednog uvoza u hrvatskoj povijesti te da će doći do udvostručenja trgovinskog deficita s postojećih 500 milijuna USD na 1 milijardu USD.” Posljednja rečenica u non-paperu ujedno je i upozorenje vodećim članovima hrvatske vlade: “Ukoliko se pokaže politički oportunim okončati ove pregovore prije 1. svibnja ove godine, njihov ishod ni u kojem slučaju ne bi smio biti u suprotnosti kako s člankom 23 Privremenog sporazuma tako i s hrvatskim pregovaračkim smjernicama koje će odražavati interese hrvatskog gospodarstva.” Problem je u subvencijama poljoprivrednicima koje su u Europi prosječno osam puta veće nego u Hrvatskoj. Godišnje se za poljoprivredu u EU izdvaja gotovo 60 milijardi eura, što pojeftinjuje njihove proizvode i države s autarkičnim načinom proizvodnje tjera na drastično mijenjanje ustaljenog načina rada ili će uslijediti propast. U takvim okolnostima vrlo brzo u teškoćama će se naći i seljaci koji na malim obiteljskim farmama proizvode pšenicu ili kukuruz znatno skuplji od onog koji stiže iz visokorazvijenih država kakve su Australija ili SAD. Pankretić se prisjeća primjera prije dvije godine kada je zamalo uništena hrvatska industrija sira. Zahvaljujući subvencijama, tada su iz EU-a u Hrvatsku počele pristizati sirevi čija je konačna cijena bila jeftinija od cijene mlijeka ovdašnjih proizvođača i da nisu uspjeli pokušaji lobiranja u Bruxellesu, pitanje je da li bi tvrtke kao što je Vindija preživjele 2002. Ne uspiju li se Sanaderovi izaslanici oduprijeti pritiscima da Hrvatska prihvati povećanje kvota domaća prehrambena industrija, mogle bi propasti tvrtke, ali i veliki dio od 139.000 obitelji koje žive od poljoprivrede bit će dovedene na rub egzistencije. “Europska komisija ima odlične pregovarače i koliko god je platforma koju zastupa Sanader dobra, nisam siguran da ćemo se uspjeti oduprijeti pritiscima. No ako ne uspijemo, tada ćemo postati država konobara i najamnih radnika”, skeptičan je Pankretić.

Najvažniji zahtjevi za povećanje uvoza poljoprivrednih proizvoda iz Europske unije u Hrvatsku:

Kobasice (1980 t. – 4600 t.)
Mesne konzerve (890 t. ? 3440 t.)
Svinjsko meso (8030 t. ? 12.050 t.)
Živa goveda (220 t. ? 2700 t.)
Jabuke (6000 t. ? 23.500 t.)
Mlijeko (3300 t. ? 13.000 t.)
Sir (3000 t. ? 4800 t.)
Čokolade (1680 t. ? 2800 t.)
Keksi (1.920 t ? 3.000 t)
Mineralne vode (4200 t. ? 17.000 t.)
Med (150 t. ? 320 t.)
Jogurti (1920 t. ? 2900 t.)
Sladoledi (820 t. ? 2600 t.)
Bezalkoholna pića (10.800 t. ? 20.000 t.)