Dana 4. lipnja 2019. napadač Luka Jović prešao je iz Eintrachta Frankfurt u Real Madrid. Pretpostavlja se da je naknada za transfer iznosila oko 60 milijuna eura.

Činilo se da je to bio veliki posao za Eintracht. U ljeto 2017. godine tada 19-godišnji Jović iz Benfice iz Lisabona otišao je u Eintracht, u početku na posudbu. Naknada je bila smiješno niska: 200.000 eura prema “ugovoru o posudbi” koji su potpisali šefovi Eintrachta.

U tom ugovoru postoji jedna začuđujuća klauzula, četvrti stavak. Benfica je Eintrachtu dala “ekskluzivnu i jednostranu mogućnost kupnje” Jovića. Prema ugovoru, Eintracht je morao pristati na dogovor do 31. svibnja 2019. Cijena: pet milijuna eura.

Naravno, Eintracht Frankfurt je ovu opciju iskoristio kako bi dobio igrača koji je prošle sezone postigao 27 golova u Bundesligi i Europa ligi. Nekoliko tjedana kasnije Jović je bio u Madridu.

Ono što izgleda kao dogovor desetljeća nakon Jovićeve prodaje, ima jednu zanimljivu pojedinost. Eintracht Frankfurt je u svibnju stekao samo 70 posto Jovićevih transfernih prava. Benfica je zadržala preostalih 30 posto. U tom omjeru Portugalci također imaju koristi od prelaska igrača u Madrid.

Iako je to ipak bio unosan posao za Eintracht, bio je i prilično mutan. Na pitanje o pozadini posla prodaje Jovića, klub je naglasio da “uglavnom ne komentira detalje ugovora i detalje transfera”. Benfica je potvrdila brojke i klauzule i opisala udio u dobiti od 30 posto u preprodaji Jovića kao “dopušten”. FIFA zna sve detalje o tome, dodali su.

Karijera Luke Jovića lekcija je kako se igračima već trguje dok su maloljetni i kako milijuni eura prolaze kroz mračne kanale preko ovakvih transfera. O tome ima dovoljno dokaza u dokumentima Football Leaksa, uključujući i slučaj Jović.

Nakon dolaska u Frankfurt Jović je za Bild rekao da je htio ostati “još jednu ili dvije godine” u bivšem klubu Crvena zvezda iz Beograda: “Preseljenje u inozemstvo bilo mi je prerano”. Ali šefovi kluba u Beogradu imali su druge planove.

Sa 16 godina Jović je odigrao svoju prvu utakmicu u Crvenoj zvezdi. Kad mu je bilo 17 godina, klub je prodao 70 posto Jovićevih transfernih prava Apollonu Limassolu. Ciparski prvoligaš platio ga je 750.000 eura, a Crvena zvezda je novac iskoristila za otplatu dugova brojnim vjerovnicima. Ali Jović je nastavio igrati u Srbiji. U siječnju 2016. napadač je postao punoljetan, a Crvena zvezda je prodala preostalih 30 posto transfernih prava Apollonu. Ovaj put je trebalo platiti 600.000 eura.

Dana 25. siječnja 2016. Jović je potpisao dvoipolgodišnji ugovor s Apollonom. Ciprani su mu jamčili mjesečnu bruto plaću u iznosu od 14.400 eura u prvoj sezoni i 29.800 eura u drugoj i trećoj sezoni. Ali Jović nikada nije trebao zaigrati za Apollon Limassol.

O usponu Falija Ramadanija nema gotovo nikakvih informacija u medijima, u arhivi nema ni jednog intervjua, a on je danas jedan od najutjecajnijih menadžera

Šest dana kasnije, Ciprani su preprodali Jovića Benfici iz Lisabona. Tamo je potpisao ugovor 31. siječnja 2016. koji je vrijedio do kraja lipnja 2021. Njegova mjesečna plaća u Portugalu: 50.000 eura bruto. Zašto je transfer išao preko Cipra? Apollon Limassol napravio je poslovni model za stjecanja prava na transfer igrača iz balkanskih zemalja u svojevrsnoj trokutastoj trgovini, a da pritom ti igrači nisu nikad igrali za klub. Umjesto toga, mladi profesionalci nakon nekoliko dana preprodavali su se klubovima na Zapadu uz veliku zaradu.

Od trgovine s Lukom Jovićem lijep iznos ostao je Apollonu: 5,3 milijuna eura. 1,35 milijuna Apolona koji su platili Crvenoj zvezdi za Jovića nadoknađeno je od 6,65 milijuna, koliko je Benfica platila za igrača.

Ta čudesna velika svota novca za Apollon otkrivena je u dokumentima Football Leaksa. Jedan od vlasnika agencije Lian Sports Limited već je u lipnju 2013. osigurao osam posto udjela u Apollonu preko tvrtke na Karibima. Nogometni agent Fali Ramadani također ima udjela u Lian Sportsu. Njegova agencija zastupa Luku Jovića.

Ramadani je postao jedan od najutjecajnijih agenata u nogometnoj industriji i njegov uspon nije lako rekonstruirati. O njemu nema gotovo nikakvih informacija u medijima, nema ni jednog intervjua u arhivi Spiegela. Rođen 1963. u selu na sjeveru Makedonije, Ramadani je godinama živio u Berlinu. Ima i njemačku putovnicu, u kojoj je navedeno njegovo pravno ime: Abdilgafar. Iz Berlina je Ramadani prvo radio za agenciju F.R.V. Sportmanagement GmbH kao agent igrača, a kasnije za Lian Sports.

U ljeto 2012. Ramadani je napravio radikalni rez. Sa svojim partnerom Nikolom Damjancem, agentom iz Srbije, pripremio je prelazak Lian Sportsa na Maltu. “Sadašnja struktura poduzeća dobro je funkcionirala tijekom posljednjih nekoliko godina”, piše u zapisniku sastanka u Berlinu početkom lipnja 2012., “ali sada ima puno problema”.

Promjena sjedišta tvrtke učinjena je uglavnom zbog poreznih razloga. U skladu s tim, Ramadani je favorizirao Maltu zbog njenog “poslovnog okruženja” i “oporezivanja od pet posto na dobit za strane dioničare”. Ramadaniju su problematični bili i razni udjeli u kompanijama u SAD-u.

Pod ključnom riječi “američki problem” u protokolu se navodi da će vlasti u Sjedinjenim Američkim Državama, koje su tada započele rat s glavnom švicarskom bankom UBS, u budućnosti zahtijevati detaljne informacije o svim kretanjima računa američkih kompanija u Švicarskoj, “uključujući i one vlasnika”. Tvrtka koja se zove Sports & More LLC, iza koje je stajao Ramadanijev partner Damjanac, trebala bi “odmah” biti zatvorena, a prema drugom protokolu to se trebalo dogoditi do rujna 2012.

Čovjek kojem je Ramadani dao zadatak da obnovi carstvo bio je Nijemac u srednjim tridesetim koji je u to vrijeme živio u Londonu: Marc Rautenberg. On je od 2005. radio za tvrtku Kentaro, zastupnika TV prava. Rautenberg je trebao pripremiti teren tako da bi Lian Sport mogao postati “vodeća svjetska agencija za transfere igrača”. Očito je želio da se ovaj posao vrlo dobro isplati. Nacrt “ugovora o savjetovanju” s Lian Sportsom pokazuje da je Rautenberg od 1. rujna 2012. trebao primati 200.000 eura bruto mjesečno. Također je stekao deset posto udjela u tvrtki Lian Sports, a dodatnih deset posto trebalo bi se dodati do sredine 2013. To je navedeno u drugom ugovoru. Time je Rautenberg također stekao udio u dobiti.

Lian Sports Limited upisan je u malteški registar tvrtki sredinom srpnja 2012. sa sjedištem u gradu San Giljanu. Osim toga, osnovane su i brojne druge tvrtke. Registrirani su na Svetom Kristoforu i Nevisu, maloj otočnoj državi na Karibima. Za organizaciju nove poslovne strukture Ramadani se oslanjao na pomoć stručnjaka iz odvjetničkog ureda iz Andore Walters & Karrer, specijaliziranog za tajno pokretanje offshore tvrtki širom svijeta.

Ramadani je ovlastio Waltersa i Karrera i Rautenberg je svakodnevno vodio posao s odvjetnicima. Bilo je to lako jer su mogli komunicirati na njemačkom jeziku: odvjetnik Florian Karrer dolazi iz Schongaua u Gornjoj Bavarskoj. Sjedište ureda Walters & Karrer nalazilo se u Charlestownu, gradiću na Svetom Kristoforu i Nevisu koji ima 1700 stanovnika, u Dixcart Houseu. To je bila i adresa mnogih novih kompanija u novom poslovnom carstvu: BEG Investments, LCY Holdings, SNR Limited, TXL Investments.

U Dixcart Houseu nalazile su se i tvrtke koje su imale marketinška prava za profesionalne nogometaše koje je zastupao Ramadani i koje su svake godine dobivale stotine tisuća eura: Mana Consulting & Marketing Ltd. za srpskog reprezentativca Matiju Nastasića koji je 2015. iz Manchester Cityja prešao u FC Schalke 04, ili Joste Consultancy Ltd. za crnogorskog reprezentativca Stefana Jovetića koji je iz Intera iz Milana prešao u AS Monaco 2017.

Karijera Luke Jovića pokazuje kako se igračima već trguje dok su maloljetni i kako milijuni eura prolaze kroz mračne kanale preko takvih transfera

Rautenberg je imao pregled svih kretanja računa tvrtki na Karibima, a domaća Ramadanijeva banka bila je Valletta na Malti. Sve su te poslovne akcije morale su ostati tajnima. To piše u sporazumu o povjerljivosti koji je Karrer potpisao u kolovozu 2013. godine i poslao Rautenbergu.

Ramadani je svojim portfeljem igrača postao teškaš u menadžerskom nogometnom biznisu. U Bundesligi, najpoznatiji Ramadanijevi klijenti u Eintrachtu su Filip Kostić i Mijat Gaćinović, a FC Augsburg ima Alfreda Finnbogasona i Marka Grujića koje je Liverpool posudio Herthi BSC.

Ramadani se ponosi time što je bio ključna figura u transferima najvećih talenata na Balkanu. Nakon osnivanja tvrtke na Malti, Lian Sports imao je četiri računa u banci Valletta, u kojoj su se dogodile mnoge financijske transakcije. Veliki iznosi uplaćivali su se tvrtkama čiji su računi uglavnom bili u bankama zemalja s lošom reputacijom o transparentnosti. Lian Sports poslao je 400.000 eura srpskom savjetniku, a on je imao račun u banci Julius Baer u Zürichu, u Bahnhofstrasse. Ramadanijevi poslovni prijatelji posebno su voljeli sjedišta tvrtki na Britanskim Djevičanskim otocima na Karibima. Lian Sports prebacio je ukupno 100.000 eura u jednu od tih tvrtki, plativši na račun u Neue Bank AG u Lihtenštajnu. Druga tvrtka naplatila je Lian Sportsu ukupno 223.000 eura, dospjelih na račun u banci Julius Baer u Zürichu. Treća je tvrtka tražila 95.000 eura, a imala je svoj račun u banci Hermes na karipskom otoku Sveta Lucija. Lian Sports platio je 500.000 eura kompaniji u Ujedinjenim Arapskim Emiratima – to je bila diskretna blagajna agenta srpskog igrača.

Sva ta plaćanja temeljila su se na pisanim ugovorima koji su vrlo slični i vrlo sumnjivi. Ponekad je Lian Sports nagrađivao primatelja za navodnu “potragu za talentima u južnoj Europi, uključujući Balkan”, ponekad se šestoznamenkasti zbrojevi smatraju “provizijama”, ponekad “uslugama” u transferu.

Ramadani nije komentirao ova plaćanja, niti sva ostala istraživanja o Lian Sportsu koja su navedena u tekstu. Njegovi poslovni partneri Nikola Damjanac i Marc Rautenberg također nisu odgovorili na pismene zahtjeve, a ni Walters & Karrer. Apollon Limassol najavio je da će komentirati trokutasti sporazum s Jovićem, ali to se nije dogodilo. Ni igrači Nastasić i Jovetić nisu odgovorili na upite.

No Lian Sports nije uvijek tako rezerviran i čvrsto pokriven. Naprotiv: Ramadani očito voli pokazati šefovima klubova iz Njemačke što je postigao u životu. Sportski direktor jednog bundesligaškog kluba rekao je tijekom ljeta 2016. jednom nogometnom agentu da ga je Ramadani pozvao u svoj posjed na Majorci. Gost je vilu procijenio na “oko pet milijuna eura”, a brod “na dvocifren milijunski iznos”. Ramadani ga je dočekao s Aston Martinom. “Ovaj trik”, odgovorio je drugi savjetnik e-mailom, “mnogi u Bundesligi dobro su prihvatili”.