Informacija je trebala ostati tajna. Francuska luksuzna trgovačka grupa Kering, koju kontrolira milijarder François-Henri Pinault i koja je vlasnik talijanskog Guccija, bila je prisiljena namiriti francuski dio duga nastalog kroz razrađeni sustav utaje poreza, koji je 2018. razotkrila novinarska mreža EIC.

Prema informacijama EIC-a koje su pribavili francuski Mediapart i talijanski Il Fatto Quotidiano, Kering se 2020. dogovorio s francuskom poreznom upravom i uplatio najmanje 210 milijuna eura poreznog duga svojih podružnica Yves Saint Laurenta i Balenciage.

Te dvije tvrtke, simboli francuskog luksuza, objavile su te informacije u svojim službenim financijskim izvješćima podnesenim u državnom registru tvrtki. Upućeni izvori tvrde da je uplaćeni iznos zapravo i veći od prikazanog.

Kada smo kontaktirali Kering, potvrdili su da je francuska porezna istraga “zatvorena”, no tvrde da naši podaci “nisu točni”. Odbili su otkriti stvarni iznos. U svibnju 2019. godine Kering je objavio da je platio poreznu kaznu i u Italiji. Iznosom od 1,25 milijardi eura sankcionirana je primjena iste porezne sheme na podružnicu Gucci, zlatnu koku koja ostvaruje više od 80 posto dobiti Grupe.

Nakon što je menadžerska zvijezda Marco Bizzarri 2014. imenovan za Guccijeva izvršnog direktora, utrostručio je prodaju (9,6 milijardi eura u 2019.) i učetverostručio dobit (četiri milijarde) branda u pet godina. Iako je zbog pandemije prodaja pala za dvije milijarde, luksuz se vraća u velikom stilu, a Kering je u devet mjeseci 2021. imao rast od 36,6 posto.

Zahvaljujući Bizzarriju i modnom umjetničkom direktoru Alessandru Micheleu, Gucci je postao jedan od najvećih luksuznih brendova u Europi, odmah iza Chanela, ali ispred Louisa Vuittona, Hermesa i Diora.

Kako bi pridobio klijente mlađe od 35 godina, Kering promovira vrijednosti “transparentnosti” i odgovornosti za okoliš. Brendovi grupe postaju politički angažirani; Gucci vodi kampanju protiv vatrenog oružja, a francuska modna kuća Balenciaga bori se za zaštitu životinja.

Na posljednjoj Balenciaginoj reviji u Metropolitan Museumu u New Yorku, modnom pistom prošetala se Kim Kardashian sva u crnom, uključujući balaklavu koja joj je potpuno prekrivala lice. To je protumačeno kao podrška afganistanskim ženama, a snimka je pokrenula mnoge rasprave na društvenim mrežama.

Međutim, kada je o porezu riječ, u Keringu i Gucciju nisu baš tako transparentni. Gotovo dvadeset godina François Pinault, a potom i njegov sin François-Henri, koji posjeduju peto bogatstvo Francuske (41 milijardu eura prema ocjenama poslovnog časopisa Challenges), upravljali su shemom utaje poreza putem Švicarske. Većinu profita Keringa locirali su u tvrtki Luxury Goods International (LGI), sa sjedištem u blizini Lugana, u kantonu Ticino u kojem se govori talijanski.

Iako je LGI samo upravljao Keringovim skladištima i logistikom, a gotovo sav posao obavljao se u Milanu, Parizu ili Londonu, tvrtka je prikupljala sav prihod od veleprodaje trgovinama.Taj se aranžman primjenjivao na sve Keringove brendove, bilo francuske (Yves Saint-Laurent, Balenciaga), talijanske (Gucci, Bottega Veneta) ili britanske (Alexander McQueen, Stella McCartney).

LGI je imao tajno i vrlo povoljno porezno rješenje prema kojem je efektivni prosječni porez na dobit bio samo 8,6 posto. Kako su otkrili partneri EIC-a, Grupa je između 2002. i 2017. uštedjela oko 2,5 milijardi eura poreza, od čega je velika većina bila na teret Italije. Francuske vlasti nisu bile previše stroge prema Pinaultima; odobrile su im veliki popust i nisu bili kazneno procesuirani. “Ovaj slučaj pokazuje da multinacionalne kompanije nemaju interesa plaćati svoje poreze”, komentirao je porezni odvjetnik kojemu smo predali dokumente do kojih smo došli. Prema našim informacijama, francuska Glavna uprava za javne financije (DGFIP) uvelike je smanjila iznos regulacije Keringova poreznog duga, prihvativši 2020. godine sporazumnu nagodbu po vrlo povoljnoj proceduri “skupnog namirenja” koja ne omogućuje samo davanje popusta na kazne, nego i na visinu samih poreza.

Francusko ministarstvo financija – poznato i kao Bercy, prema četvrti u Parizu u kojoj ima sjedište – nije primijenilo kazne propisane za poreznu prevaru i nije podnijelo tužbu protiv Keringa. Ured nacionalnog financijskog tužitelja (PNF), koji je otvorio istragu zbog “prikrivanja teške porezne prevare”, rekao nam je da je u svibnju 2021. zatvorio slučaj bez daljnjih radnji. PNF je odbio dalje komentirati, a DGFIP nije odgovorio na naš upit.

Talijanski tužitelji koji su istraživali istu Keringovu švicarsku shemu bili su ipak nešto stroži. Prema našim saznanjima, izvršni direktor Guccija Marco Bizzarri morao je u siječnju 2021. prihvatiti odluku suca u Milanu prema kojoj mu je kazna od šest mjeseci zatvora pretvorena u novčanu kaznu od 45.000 eura. Time se odgovornost Marca Bizzarrija za utaju poreza Guccija, kojim upravlja od 2014., smatra podmirenom. Guccijeva zvijezda, menadžer koji je utrostručio promet tog svjetskog modnog brenda, “propustio je prijaviti prihod” Guccija koji je unovčila švicarska tvrtka LGI, stoji u obrazloženju suca koji je donio presudu.

Kada smo ga kontaktirali, Marco Bizzarri nije nam odgovorio. Ni iz Keringa nisu htjeli govoriti o talijanskom aspektu slučaja, navodeći da su to “stare teme koje je Mediapart već obrađivao u prošlosti i na koje je Kering već imao priliku odgovoriti”.

I bivši šef Guccija Patrizio Di Marco sklopio je kazneni sporazum te prihvatio kaznu rada za opće dobro. Također nije odgovorio na naša pitanja.

Policijsko izvješće na 180 stranica o poreznom slučaju Gucci, koje je 25. siječnja 2019. podnijela Guardia di Finanza iz Milana i koje je Mediapart dobio na uvid, pokazuje da je Gucci samo između 2010. i 2017. u Švicarskoj umjetno locirao pet milijardi eura dobiti. Prema našim informacijama, to znači da je tijekom tih osam godina utajeno 1,5 milijardi eura poreza. No postoji i drugi dio tog slučaja, koji su Kering i Gucci pokušali sakriti od javnosti. Naime, uz uvjetnu zatvorsku kaznu zbog utaje poreza u Gucciju, Marco Bizzarri morao je platiti visoku poreznu nagodbu i zbog vlastite situacije. Trošak repatrijacije iz Švicarske u njegovu matičnu zemlju Italiju procijenjen je na gotovo 40 milijuna eura, a platio ga je Kering.

U pokušaju davanja kredibiliteta i sadržaja švicarskoj poreznoj shemi, Kering je u Švicarsku fiktivno prebacio dvadesetak visokopozicioniranih Guccijevih zaposlenika. Prebačeni su u LGS, švicarsku shell tvrtku koja je zadužena samo za njihove ugovore o radu. Jedan od razloga za to preseljenje bila je ušteda na troškovima doprinosa za najviše plaće u tvrtki, u odnosu na Italiju.

Bizzarri i nekolicina njegovih kolega dobili su poseban tretman. Od 2010. godine, kada je radio za Keringovu talijansku marku Bottega Veneta, imao je ugovor o radu s Casterom, fiktivnom tvrtkom u luksemburškoj podružnici Keringa, iako u Velikom Vojvodstvu nije imao nikakvih aktivnosti. Bizzarri je također postao švicarski porezni rezident pod super povoljnim režimom koji mu je omogućio da na svoju luksemburšku plaću uplaćuje samo 150.000 eura poreza godišnje.

Kada su izvršni direktor Keringa François-Henri Pinault i njegov zamjenik Jean-François Palus promaknuli 2014. godine Marca Bizzarrija u izvršnog direktora Guccija, ponudili su mu veliko povećanje plaće. Od tada je Castera isplaćivala 60 posto njegove plaće, a Gucci ostatak. Prema izvješću porezne policije, 2015. je Bizzarri ukupno primio 5,5 milijuna, a 2016. godine 6,3 milijuna eura.

Službeno, izvršni direktor Guccija nije proveo više od pola godine u Italiji. Kako je pokazala istraga financijske policije, njegovo glavno radno mjesto bio je ured u Gucci Hubu u Milanu. Službeno je živio u šarmantnom stanu s pogledom na jezero Lugano, a u stvarnosti je njegov dom bio luksuzni penthouse u centru grada, s panoramskim pogledom na Duomo, koji je Kering diskretno platio.

No 15. studenoga 2016. talijanska policija izvela je prvu raciju u sjedištu Keringa u Italiji, u slučaju koji je policiju doveo do istrage o poreznoj shemi Guccija. Četiri mjeseca kasnije, 16. veljače 2017., Marco Bizzarri podnio je talijanskoj poreznoj upravi zahtjev za regulaciju poreznog duga. Tako je mogao iskoristiti takozvani zakon o “dobrovoljnom otkrivanju” koji je bio na snazi do 31. srpnja 2017., a koji je omogućio kaznenu amnestiju i smanjenje kazni za utaju poreza onima koji svoju imovinu vraćaju u domovinu. Tijekom tog postupka šef Guccija je priznao da je njegovo prebivalište u Švicarskoj lažno te da se “njegovo prebivalište i porezno prebivalište […] moraju smatrati ustanovljenima u Italiji”, navodi se u izvješću financijske policije.

Na kraju je Marco Bizzarri, u ožujku 2018. godine, pristao platiti poreznu korekciju od 16,1 milijun eura za godine od 2009. do 2015., plus talijanske poreze za sljedeće godine njegova ugovora s Casterom, luksemburškom shell tvrtkom Keringa.

Podaci iz izvješća talijanske policije govore da je račun u cijelosti platio Kering. Castera je 2016. isplatila Bizzarriju četiri milijuna eura plaće, uključujući bonuse, a u 2017., godini porezne regulative, dobio je 43,5 milijuna kuna. Čini se da je Kering platio Bizzarriju superbonus od 39,5 milijuna eura bruto kako bi financirao njegovu prilagodbu poreza. Ta je brojka u skladu s porastom troškova zaposlenika Castere, koji su od 2017. do 2018. skočili s 12 na 78 milijuna, prema podacima tvrtke.

Bizzarri i Kering odbili su komentirati te podatke.

Kering je morao biti velikodušan prema Bizzarriju, s obzirom na to da on s Guccijem ostvaruje 83 posto dobiti Grupe.

Osim toga, Grupi je bilo u interesu riješiti taj problem što diskretnije jer joj je porezna shema koristila mnogo više nego Bizzarriju. Operacija je osmišljena kako bi se “optimiziralo porezno opterećenje Grupe na Bizzarrijevu naknadu”, navodi se u policijskom izvješću.

Istražitelji dalje pišu da je pregovore o plaći Marca Bizzarrija “izravno vodio menadžment Keringa, a posebno [izvršni direktor] François-Henri Pinault i [drugi čovjek Grupe] Jean-François Palus”.

Iz e-maila, o kojem smo već pisali u ranijim tekstovima, jasno je da je François-Henri Pinault svemu dao zeleno svjetlo i bio detaljno obaviješten o cijeloj poreznoj shemi, uključujući i švicarsku rezidenciju šefa Guccija u području Lugana. Policija je također pronašla dokaze da je François-Henri Pinault redovito odlazio u Guccijevo sjedište u Milanu na sastanke s Marcom Bizzarrijem – iako je Bizzarri trebao raditi uglavnom u Švicarskoj.

Osim slučaja Bizzarri, talijanska policija prikupila je i dokaze koji upućuju na osobnu odgovornost Françoisa-Henrija Pinaulta u shemi utaje poreza Kering Grupe, koja je uštedjela više od 2,5 milijardi eura poreza preko švicarske tvrtke LGI.

Micaela Le Divelec, koja je do 2018. de facto bila druga osoba Guccija, rekla je financijskoj policiji da je odluka o “prenošenju globalnih funkcija poslovanja [Guccija] na Švicarsku” donesena “oko 2011./2012. voljom [Patrizija] Di Marca [u to vrijeme izvršnog direktora Guccija] i uz doprinos Keringa France (François [Henri] Pinault i Jean-François Palus)”. Palus je do 2016. također bio predsjednik LGI-ja, švicarske tvrtke u središtu porezne sheme, dok je njegov šef sjedio u upravi Kering Hollanda, nizozemske fiktivne tvrtke koja kontrolira LGI.

Unatoč svim tim elementima, talijansko pravosuđe nije procesuiralo čelnike Keringa, već samo uzastopne šefove Guccija.

Francuska se tu pokazala još blažom, sudeći po tijeku kaznenih i poreznih slučajeva koje smo uspjeli rekonstruirati zahvaljujući javnim dokumentima i svojim izvorima upoznatim sa slučajem. U ožujku 2018. Mediapart je otkrio da su Yves Saint-Laurent i Balenciaga, francuske podružnice Keringa, također utajili porez u Francuskoj zahvaljujući istom švicarskom aranžmanu. Prema našim procjenama, samo je brend Yves-Saint Laurent tako smanjio svoja porezna davanja za oko 250 milijuna eura između 2013. i 2018. Kering je odgovorio da su naše brojke “netočne”, ne iznoseći detalje. Naša otkrića događala su se u lošem trenutku za Kering Grupu. Dva mjeseca ranije, u siječnju 2018., francuska porezna uprava pokrenula je poreznu reviziju u Yves Saint-Laurentu. Kasnije je revizija proširena i na Balenciagu.

Kao rezultat toga Kering je požurio vratiti u Francusku prihode pohranjene u švicarsku tvrtku LGI. Tako je između 2018. i 2019. promet Yves Saint Laurenta porastao s 393 milijuna eura na 1,18 milijardi! I u Balenciagi se prihod odjednom upeterostručio, sa 185 na 927 milijuna eura.

S pravne strane situacija je ipak kompleksnija. Za razliku od talijanskih kolega, francuski tužitelji nemaju pravo voditi istragu za utaju poreza ako nisu zaprimili pritužbu porezne uprave (DGFIP).

U veljači 2019. Ured nacionalnog financijskog tužitelja (PNF) ipak je pokrenuo istragu zbog “prikrivanja teške porezne prevare” (srodno, ali samostalno kazneno djelo) kako bi se izbjegla zastara.

PNF nije provodio pretrage ni saslušanja. Iako je uspostavio kontakte s milanskim tužiteljima, nije od njih službeno zatražio talijanski sudski spis. Ured financijskog tužitelja odlučio je pričekati ishod porezne revizije i eventualnu žalbu DGFIP-a.

Ta žalba nikada nije podnesena.

U 2019. porezna tijela, koja istražuju četiri obračunske godine (2015. do 2018.), obavještavaju dvije francuske podružnice Keringa o prvom “prijedlogu za korekciju” koji se odnosi samo na prve dvije godine (2015. i 2016.). Yves Saint-Laurent za tu svrhu na svojim računima osigurava 140 milijuna, a Balenciaga 35 milijuna eura, što je ukupno 175 milijuna eura. Te Keringove podružnice navode u svojim bilancama za 2019. da su “prijavljene korekcije osporene” i da spomenute svote pokrivaju samo iznose koje su spremne prihvatiti (naš dokument u nastavku).

Međutim, iznos usklađenja koji je prijavila porezna uprava bio je znatno veći od 175 milijuna tijekom dviju godina. Kad su tome dodali još dvije godine, 2018. i 2019., poreznici su naposljetku ukupno tražili više od 350 milijuna eura.

Slučaj je riješen godinu kasnije, 2020., sporazumom s poreznim vlastima. Prema svojim službenim računima Yves Saint Laurent je za iznimne porezne troškove isplatio 154 milijuna, a Balenciaga 56 milijuna eura. To znači da je Kering ukupno platio 210 milijuna eura.

Prema našim izvorima, ukupan iznos prilagodbe zapravo je veći i usporediv je s onim što je dobila Italija, uzimajući u obzir ugled i značaj Keringa u dvjema zemljama.˝Svejedno, francuske porezne vlasti znatno su smanjile svoja početna potraživanja i Keringu su odobrile najpovoljniji mogući režim plaćanja. U slučaju sporazumne nagodbe porezna uprava može zaključiti transakciju, čime se kazne samo smanjuju. Osim toga, Kering je imao koristi i od “skupnog namirenja“, koje također omogućuje odobravanje rabata na iznos samih poreza. Taj postupak, koji se uglavnom odnosi na velike tvrtke, našao se 2018. godine na meti kritika francuskog Cour des Comptes (Revizorskog suda koji nadzire korištenje državnog novca) zbog svoje netransparentnosti i nedostatka pravne osnove.

U sporazumnoj nagodbi DGFIP nije primijenio kaznu od 80 posto za prijevarne aktivnosti, što automatski pokreće pritužbu upućenu tužitelju. Bercy stoga nije podnio žalbu i Ured financijskog tužitelja (PNF) je u svibnju 2021. konačno zatvorio kriminalističku istragu bez daljnjih radnji. Prema našim saznanjima, tužitelji su smatrali da bi bilo preteško procesuirati prikrivanje poreznih prevara ako porezna uprava smatra da prevara nije utvrđena. PNF je to odbio komentirati. DGFIP nije odgovorio na naš upit. Iz Keringa ističu da se njihove “diskusije” s poreznom upravom “uvijek vode na temelju stroge tehničke analize, koja se u ovom slučaju odnosi na transferne cijene”. Nekoliko stručnjaka koje je EIC kontaktirao objasnilo je, međutim, da je ta vrsta olakšice vrlo česta, s obzirom na složene porezne aranžmane multinacionalnih kompanija, kako u Francuskoj tako i u Italiji. “U ovakvom slučaju poreznici prije svega misle na povrat novca, a ne na kaznene sankcije. A s obzirom na tehničku preciznost poreznog zakona, Bercy se također boji da će na sudu izgubiti od tih moćnih tvrtki i njihove vojske odvjetnika”, rekao je porezni odvjetnik s iskustvom u takvim visokim poreznim nagodbama. “Osim toga, ako tvrtka pristane platiti i odustati od sudskih sporova, rabati su često vrlo značajni”, dodao je drugi porezni stručnjak. Ukratko, afera Kering simbolizira probleme unutar sustava, ali i nedostatak volje francuske države u suzbijanju utaje poreza multinacionalnih kompanija i njihovih menadžera.

Emmanuel Macron i njegova vlada, štoviše, potiču sklapanje poreznih nagodbi, a time i izostanak kaznenog progona. To je prikazano u bilješci iz srpnja 2019. koju je napisao glavni ravnatelj javnih financija, prema uputama tadašnjeg ministra za proračun, gospodarstvo i građansku upravu Géralda Darmanina, koji je danas ministar unutarnjih poslova. U toj bilješci DGFIP je naložio poreznoj upravi favoriziranje “mirnog okončanja poreznih revizija” kroz niz sporazumnih nagodbi. To uključuje i postupak “skupnog namirenja” za “posebno složene” slučajeve, koji dopušta odobravanje rabata na iznos poreza. Isti onaj od kojeg je Kering imao koristi godinu dana kasnije.